FIZIKALNO-KEMIJSKE I MATEMATIČKE ZNANOSTI
elastini, bjelančevine od kojih se sastoje elastična tkiva veziva i krvnih žila. Sastav aminokiseline (glicin, alanin, valin, prolin, leucin i izoleucin).
elektret, trajno polarizirani dielektrik. Dobiva se hlađenjem u jakome magnetskom polju. Stoga mu se polaritet podudara s poljem magneta. Takva svojstva pokazuju neki voskovi, barij-titanat i dr. Turmalin je prirodni elektret.
elektricitet (od grčkoga: elektron jantar, preko latinskoga electricus električan, odnosno electricitas), svojstvo tvari ili oblik energije povezan s viškom električnih naboja (pozitivnih ili negativnih). Istovrsni naboji se odbijaju, a raznovrsni privlače silom koja je opisana → Coulombovim… Nastavi čitati →
električni naboj, svojstvo koje pokazuju neke elementarne čestice tvari. Može biti pozitivan ili negativan. Istovrsni se el. naboji odbijaju, a raznovrsni privlače tzv. Coulombovom silom. Mjeri se jedinicom kulon (C). To je ona količina elektriciteta koja prođe kroz presjek… Nastavi čitati →
električni otpor, fizikalna veličina koja predstavlja svojstvo tvari da pruža otpor prolazu el. struje. Za istosmjernu struju otpor se dobije iz Ohmova zakona (R = U/I). Jedinica za el. otpor je om. E. o. vodiča ovisi razmjerno o duljini… Nastavi čitati →
električni titraji (oscilacije), periodična promjena amplitude el. struje. El. titranje se događa kada se u titrajnom krugu kondenzator prazni preko zavojnice. Frekvencija titranja ovisi o kapacitetu kondenzatora i o induktivitetu zavojnice. Titranje traje dok se sva energija ne pretvori u toplinu.
električni vodovi (električni energetski vodovi), vodovi za prijenos el. energije s jednog mjesta na drugo, za distribuciju i napajanje trošila. S obzirom na napon mogu biti niskonaponski (250 V) i visokonaponski vodovi (dalekovodi). Prema izvedbi mogu biti nadzemni vodovi,… Nastavi čitati →
električno izbijanje ili električno pražnjenje, prolazak elektriciteta kroz plinove pri čemu se pojavljuju određene popratne pojave (svjetlosne, akustičke, toplinske). Pražnjenje je nesamostalno (nosioci se stvaraju zbog vanj. utjecaja kao što je zračenje) ili samostalno (izbijanje se održava internim pojavama).
električno polje, prostor u kojem se oko naboja očituje djelovanje sila. Kvantitativno određenje el. polja zove se jakost el. polja (E). Mjeri se u voltima po metru. E. p. zorno se prikazuje silnicama polja, tj. crtama koje u svakoj… Nastavi čitati →
elektroanaliza (grč.), kvantitativna kem. analiza zasnovana na elektrolitičkom izlučivanju tvari otopljenih u tekućini.
elektroda (grč.), vodič koji emitira ili skuplja elektrone ili upravlja kretanjem elektrona, iona, šupljina u elektronskim cijevima ili poluvodičkim elementima. Pozitivna e. zove se anoda, a negativna katoda. U procesu elektrolize katoda i anoda su uronjene u elektrolit.
elektrodinamičko djelovanje, pojava da el. struja koja teče kroz vodič izaziva magn. polje (Hans Christian Oersted, 1820), ali isto tako da promjena magn. polja izaziva pojavu el. struje. Tako se došlo do zaključka da el. i magn. pojave nisu… Nastavi čitati →
elektrodinamika, dio fizike koji proučava gibanja el. naboja, pojavu sila u elektromagn. polju, svojstva el. struja i nabijenih subatomskih čestica, elektromagn. zračenje. Razvila se u XIX. st. radovima M. Faradaya i J. C. Maxwella (1864). Eksperimentalno je potvrđena i… Nastavi čitati →
elektrofili, molekule i ioni koji u kem. reakcijama stvaraju vezu prihvaćanjem elektronskog para.
elektrogravimetrija, postupak mjerenja mase taloga kovine (ili njezina oksida) nataloženog na elektrodi pri elektrokem. reakcijama.
elektrokemija, dio fizikalne kemije koji proučava el. i kem. pojave i njihove odnose (posebno elektrolitičke i elektrotermijske procese), npr. elektrolizu, galvansku struju, galvanske članke. Vrlo je važna u industr. proizvodnji kovina elektrokem. putem i u izučavanju biosustava (bioelektrokemija). Utemeljiteljima… Nastavi čitati →
elektrokemijski ekvivalent, masa tvari koja se može izlučiti elektrolizom s pomoću količine elektriciteta od 1 kulona. Za različite tvari iznosi različito (npr. za vodik je 0,00001036 g, za bakar 0,0003294 g, za srebro 0,001118 g).
elektrokinetičke pojave, pojave nastale gibanjem nabijenih čestica kroz otapalo ili disperzijsko sredstvo ili gibanjem medija uz električki nabijenu površinu. U e. p. ubrajaju se elektroforeza, elektroosmoza, potencijal strujanja i dr.
elektrokineza (grčki: ēlektron jantar, kínēsis kretanje), procesi međudjelovanja između nabijenih dispergiranih čestica i vanjskog električnog polja.
elektrolitska disocijacija, stvaranje iona u otopinama elektrolita (S. Arrhenius, 1887). Stupanj disocijacije tvari ovisi o elektrolitu, koncentraciji i temperaturi. Jaku elektrolitsku disocijaciju pokazuju jake kiseline, baze i soli, dok je, primjerice, voda slab elektrolit.
