FIZIKALNO-KEMIJSKE I MATEMATIČKE ZNANOSTI
elementarna funkcija mat Funkcija koja se može dobiti konačnom primjenom četiriju računskih operacija i kompozicijom na sljedećim funkcijama: potencije, eksponencijalne, logaritamske, trigonometrijske, arkus-funkcije, hiperbolne i area-funkcije. Primjeri e. f.: polinomi, racionalne funkcije i dr.
elementarne čestice, subatomske čestice, osnovni sastojci sviju tvari. Atom se smatrao osnovnim sastojkom sviju tvari dok nisu otkriveni elektron (J. J. Thomson, 1898), proton (Rutherford, 1914) i neutron (Chadwick, 1932). Otkriće mezona (Yukava, 1935) vodilo je na koncept jakih… Nastavi čitati →
elementarni kvant elektriciteta, apsolutni iznos količine el. naboja elektrona (i protona). Iznosi 1,602 × 10-19 C (kulona). U prirodi se el. naboj može naći samo kao višekratnik od e, tj. naboj je kvantiziran (…-2e, -e, e, 2e, …).… Nastavi čitati →
elemi (arap.), uljana žućkasta smola slatkasta okusa i mirisa po papru. Služi za proizvodnju lakova i firnisa, a u medicini se koristi kao pomast i melem za premazivanje rana. Dobiva se od različnoga trop. drveća.
elevacija (lat.) 1. U geodeziji, vertikalna udaljenost jedne točke od zemaljskog horizonta izražena u metrima. 2. astron Visina nebeskog tijela iznad horizonta izražena u lučnoi mjeri. Kut između nebeskog tijela i horizonta zove se elevacijski kut. 3. U topništvu, nagib… Nastavi čitati →
eliminacija (lat.) 1. Izlučenje isključenjem; odbacivanje iz daljeg postupka, natjecanja; uklanjanje, odstranjenje. 2. mat Metoda rješavanja sustava jednadžbi smanjenjem broja nepoznanica.
elipsa (grč.) 1. Pakružnica, jedna od čunjosječnica sa svojstvom da je zbroj udaljenosti od žarišta (fokusa) za svaku njezinu točku stalan. Polovište dužine između žarišta naziva se središtem elipse. Pravac koji prolazi žarištima (velika os) siječe e. u točkama koje… Nastavi čitati →
elipsoid, ploha koja nastaje rotacijom elipse oko jedne od osi. Ima tri međusobno okomite osi simetrije.
elongacija (lat.) fiz Udaljenost tijela koje titra od položaja ravnoteže. Najveća e. zove se amplituda.
elucija ili eluiranje (lat.), u kemiji, otapanje tvari adsorbiranih na čvrstim sredstvima (npr. na kaolinu, aluminijevu hidroksidu, ugljenu, filtar-papiru) s pomoću prikladnih otapala. Primjenjuje se u kromatografiji. Proizvod elucije je eluat.
emanacija (lat.), proizlaženje. U nekim filoz. i relig. sustavima spontano nastajanje mnogih i različitih nižih bića iz samo jednoga vrhovnog bića (božanstva, apsolutnoga, supstance). Proces kod kojega prabiće ostaje nepromijenjeno, a razlikuje se od stvaranja, kod kojega se pretpostavlja postojanje… Nastavi čitati →
emerzija (lat.) 1. Pojavljivanje, izranjanje, iskrsavanje. 2. astron Izlazak nekoga nebeskog tijela iz sjene drugog (pri pomrčini). 3. geol Izdizanje morskog dna iznad površine mora.
emetin, alkaloid koji u obliku hidroklorida služi u medicini kao sredstvo za povraćanje i kao lijek kod otrovanja.
emisija (lat.) 1. fiz Proces odašiljanja zračenja, os. elektromagn. valova. Suprotan proces jest apsorpcija (upijanje). 2. Naziv za program telekomunikacijskog sustava (radioemisija, televizijska e.). 3. ekon Izdavanje i stavljanje u promet novca i vrijednosnica. Bilo da je riječ o novcu… Nastavi čitati →
empireuma (grč.), miris i okus izgorjele org. tvari. Najčešće se javlja pri suhoj destilaciji org. tvari.
emulzija (lat.) 1. Disperzni sustavi sastavljeni od kapljica tekućine raspršenih u drugoj tekućini ako se tekućine ne miješaju međusobno. Za stabilnost e. potrebna je prisutnost treće tvari (emulgatori). E. postoje kao živežne namirnice (mlijeko, majoneza, margarin), farmaceutski i kozmetički preparati… Nastavi čitati →
Encke, Johann Franz, njemački astronom (Hamburg, 23. IX. 1791 – Spandau, danas dio Berlina, 26. VIII. 1865). Direktor zvjezdarnice Seeberg kraj Gothe (1822–25) i u Berlinu (od 1825) te profesor u Berlinu (od 1844). Proračunao… Nastavi čitati →
endoterman, koji apsorbira toplinu u kem. reakciji i tako povećava unutar. energiju sustava snižavajući temperaturu okoline. Suprotno: egzoterman.
energetski izvori, pojave u prirodi ili tvari koja se mogu iskoristiti za proizvodnju energije. Mogu biti obnovljivi izvori energije (Sunčeva energija, energija vode, vjetra, plime i oseke, toplina mora) i neobnovljivi (fosilna goriva – ugljen, nafta, zemni plin, nuklearna… Nastavi čitati →
