FIZIKALNO-KEMIJSKE I MATEMATIČKE ZNANOSTI
hipotenuza, najduža stranica pravokutnog trokuta koja leži nasuprot pravom kutu.
hipsometar (grč.) 1. Uređaj za mjerenje nadmorske visine. Zasniva se na činjenici da se vrelište vode snizuje kako se smanjuje atmosferski tlak zraka. 2. U šumarstvu, visinomjer, naprava kojom se mjeri visina stabla.
hipurna kiselina, benzoilglicin, kristalna tvar topljiva u vodi i alkoholu. Ima je u mokraći sisavaca. Služi za dobivanje alfa-aminokiselina iz aldehida.
histamin (iz grčkoga), organska baza, biogeni amin prisutan u životinjskim tkivima. Dobiva se dekarboksilacijom → histidina. Oslobađa se kod alergija, pojačava sekreciju, širi kapilare i dr. U nekim područjima središnjega živčanog sustava djeluje kao neurotransmiter.
histereza (grč.), pojava u tvari koja pokazuje vremensku nepodudarnost između uzroka i učinka. Učinak obično traje i nakon prestanka uzroka. Magn. h. koja se javlja kod feromagnetskih tvari (feromagnetizam) primjer je za to. Magnetizacija se povećava s povećanjem vanj. magn.… Nastavi čitati →
histidin (iz grčkoga), aminokiselina otkrivena 1896. Produkt njezine razgradnje je histamin. Histidin je sastojina mnogih bjelančevina biljnog i životinjskog podrijetla.
histofizika (grč. histos tkivo), znanost koja fizikalnim metodama (spektralna analiza, rendgenografija, histofotometrija, razne vrste mikroskopije) proučava živu stanicu i međustaničnu tvar.
histoni (grč.), bazične bjelančevine vezane uz nukleinske kiseline u jezgri žive stanice. Omogućuju prvi stupanj kondenzacije kromosoma.
hitac, složeno mehan. gibanje sastavljeno od jednolikoga gibanja po pravcu i slobodnog pada. Ovisno o tome kako je usmjereno gibanje po pravcu, razlikuje se vertikalni (okomiti) h. (gibanje uvis ili prema dolje), horizontalni (gibanje po horizontalnom pravcu) i kosi… Nastavi čitati →
Hitchings, George Herbert, američki kemičar (Hoquiam, Washington, 18. IV. 1905 – Chapel Hill, 27. II. 1998). Predavač na Harvardovu sveučilištu do 1939. Radio na otkrivanju lijekova protiv malarije, leukemije, virusne infekcije i dr. Podijelio s… Nastavi čitati →
hitin (grč.), polisaharid sličan celulozi, s dušikom u molekuli. Otporan na mehan. i toplinsko djelovanje. Osnovni sastojak ljuštura i skeleta beskralježnjaka, staničnih membrana gljiva i dr.
Hittorf, Johann Wilhelm, njem. kemičar i fizičar (Bonn, 27. III. 1824 – Münster, 28. XI. 1914). Prof. u Münsteru (1852–76). Istražujući katodne zrake u Hittorfovoj elektron. cijevi, otkrio da se one u magn. polju zakreću,… Nastavi čitati →
hlapljenje, prelaženje tvari iz tekućeg u plinovito stanje pri temperaturama nižima od vrelišta. Hlapljenjem se temperatura tekućine smanjuje. Brzina h. ovisi o vrsti tekućine. Kao jedinica h. najčešće se uzima brzina h. etil-etera.
Ho, oznaka za element → holmij.
Hodgkin, Dorothy Mary (r. Crowfoot), brit. kemičarka (Kairo, 12. V. 1910 – Shipston-on-Stour, Warwickshire, 29. VII. 1994). Najveći dio znanstv. karijere provela u Oxfordu. Nobelova nagrada za kemiju (1964) za određivanje strukture biokem. tvari s… Nastavi čitati →
hodograf (grč.), krivulja koju opisuje vrh vektora (brzine ili ubrzanja materijalne točke koja se giba po nekoj stazi) kada se taj vektor nanosi iz nepomične točke. H. prikazuje promjenu vektorske veličine u vremenu.
Hoff, Jacobus Henricus van ’t, nizozemski kemičar (Rotterdam, 30. VIII. 1852 – Berlin-Steglitz 1. III. 1911). Profesor u Amsterdamu, Leipzigu i Berlinu. Utemeljitelj stereokemije. Postavio zakon o osmotskom tlaku. Van’t Hoffovo pravilo daje ovisnost brzine… Nastavi čitati →
Hoffmann, Roald (pravim prezimenom Safran), američki kemičar poljskoga podrijetla (Złoczów, danas Zoločiv, Ukrajina, 18. VII. 1937). Od 1949. živi u SAD-u, gdje je studirao na Columbiji i na Harvardu. Profesor na Sveučilištu Cornell od 1965. Proučavao teoriju… Nastavi čitati →
Hofmann, August Wilhelm von, njem. kemičar (Gießen, 8. IV. 1818 – Berlin, 5. V. 1892). Liebigov asistent i dir. Royal College of Chemistry u Londonu. Prvi sintetizirao anilinsku boju i postavio temelje ind. katranskih boja.… Nastavi čitati →
Hofstadter, Robert, američki fizičar (New York, 5. II. 1915 – Stanford, 17. XI. 1990). Profesor na Stanfordovu sveučilištu (od 1954) i direktor tamošnjeg Instituta za fiziku visokih energija (1967–74). Istraživao strukturu jezgre i nukleona, za… Nastavi čitati →
