pirit (grč.), mineral, željezna ili sumporna pakovina, FeS2; kristalizira u kubičnom sustavu. Zlatnožute boje, kristali česti i javljaju se u formama heksaedra, oktaedra, pentagonskog dodekaedra; česta su prutanja i sraslaci, dolazi još u masivnim, zrnatim, bubrežastim agregatima. Najrašireniji… Nastavi čitati →
pirofilit, mineral, silikat (filosilikat), Al2[Si4O10](OH)2, kristalizira u monoklinskom sustavu; dolazi u listićavim, gustim i lepezastim agregatima, gusta masa pirofilita naziva se pagodit. Upotrebljava se u iste svrhe kao i talk.
piroklastične stijene, vrsta stijena čiji postanak obuhvaća i magmatske i sedimentne procese. Sastavljene su od vulkanskog (piroklastičnog) materijala izbačenog erupcijom.
piroklastični materijal, kruti materijal izbačen iz vulkana za vrijeme erupcije. Prema veličini čestica obuhvaća vulkanske bombe (> 32 mm), lapile (4 do 32 mm) i vulkanski pepeo (< 4 mm), a prema njihovoj vrsti kristaloklaste (čestice kristala odn. minerala),… Nastavi čitati →
piroklastični tok, kretanje piroklastičnog materijala izbačenog iz vulkana, kretanje potpomognuto fluidima, nastaju kaotične i nesortirane naslage, → ignimbriti.
pirokseni, skupina silikatnih minerala (inosilikati) opće formule AB(Si, Al)2O6. Položaj A u strukturi p. zauzimaju ugl. Mg, Fe2+, Mn, Li, Ca, Na, a položaj B Al, Fe2+, Ti. Kristaliziraju u monoklinskom (klinopirokseni)… Nastavi čitati →
pirokseniti, krupnozrnate, ultramafitne i ultrabazične intruzivne magmatske stijene sastavljene od piroksena i podređeno olivina. Ovisno o vrsti piroksena razlikujemo ortopiroksenit, vebsterit (sadrži ortopiroksene i klinopiroksene), klinopiroksenit.
pirolit, hipotetska piroksensko-olivinska stijena čijim taljenjem (prema modelima koji simuliraju procese u plaštu) nastaju bazaltne taljevine. Smjesa rezidualnog materijala Zemljina plašta (omotača) i primitivne bazaltne magme. Sastav p. pretpostavljen je na temelju sastava ksenolita.
piroluzit, mineral, manganov dioksid, MnO2, kristalizira u tetragonskom sustavu. Izduženi prizmatski kristali crne do tamnosive boje; najčešći manganski mineral, važna ruda mangana. Javlja se uz manganske i željezne okside.
pirop, mineral iz skupine granata. Krajnji član čvrste otopine, Mg3Al2[SiO4]3, kristalizira u kubičnom sustavu, vatrenocrvene je boje, staklasta do dijamantnog sjaja, često se javlja u lijepo razvijenim kristalima. Rabi se u… Nastavi čitati →
pješčenjak, klastična sedimentna stijena sastavljena od zrnaca kremena (veličine od 0,063 do 2 mm). Pokazuje veliku raznolikost mineralnog i granulometrijskog sastava, struktura i postanka. Bitni mineralni sastojci p.: kvarc, feldspati i odlomci stijena, a u nekim vrstama karbonatni minerali.… Nastavi čitati →
plagioklasi, minerali iz grupe feldspata (glinenaca), kristaliziraju u triklinskom sustavu. Obuhvaćaju niz minerala mješanaca odn. čvrstih otopina između krajnjih članova u nizu p.: albita Na[AlSi3O8] i anortita Ca[Al2Si2O8]. Niz… Nastavi čitati →
plagioklasit, dubinska magmatska stijena koja sadrži više od 90 vol. % plagioklasa. Javlja se u većim magmatskim tijelima. Ako je plagioklas u p. anortit, tada se naziva anortozit.
pleistocen, stariji dio kvartara, često nejasne granice s pliocenom. Donja granica postavljena na 1,8 mil. god. Tragovi klimatskih promjena i ritmičke izmjene hladnijih i toplijih razdoblja, glacijali.
pleokroizam (od grčkoga: pléo više, hroma boja), višebojnost, pojava kod nekih minerala da u različitim smjerovima apsorbiraju svjetlost različitih valnih duljina te zbog toga pokazuju različita obojenja ili različit intenzitet boje ovisno o smjeru promatranja. Takva… Nastavi čitati →
pliocen, najmlađi dio tercijara, zadnja tercijarna epoha, proteže se u trajanju od 3,5 mil. god. (5,3 do 1,8 mil. god.). Granica određena klimatskim promjenama koje nisu globalne. U p. se pojavljuju hominidi (Australopithecus).
plovućac, magmatska stijena, nastala hlađenjem lave bogate plinovima. Vrsta vulkanskog stakla. Porozna stijena čije šupljine po volumenu zauzimaju veći dio čvrste staklene mase. Zbog toga je p. lagan i pliva na vodi. Rabi se kao sredstvo za brušenje.
pneumatoliza (grč.), vrsta kontaktnog (termalnog) metamorfizma kod kojeg vrući plinovi i pare, podrijetlom iz magme, mijenjaju okolne stijene. Tom prilikom nastaju pneumatolitski minerali (npr. beril, turmalin) i pneumatolitska ležišta.
polihalit, mineral, K2Ca2Mg(SO4)4•2H2O, kristalizira u triklinskom sustavu; evaporitni mineral koji prati halit.
poludrago kamenje, minerali koji se upotrebljavaju kao ukras, ali nisu toliko rijetki kao → drago kamenje.