HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA
Kolbe, Maksymilian sv. (krsno ime: Rajmund), polj. svećenik (Zduńska Wola, 7. I. 1894 – logor Oświęcim/Auschwitz, 14. VIII. 1941). Franjevac konventualac od 1911, studirao filozofiju i teologiju u Rimu, zaređen 1918; od 1922. izdavao kat. novine Rycerz Niepokalanej… Nastavi čitati →
koledž (engl.), obrazovna ustanova koja u anglosaskom sustavu nudi polaznicima, odn. studentima srednje, više ili visoko (sveučilišno) obrazovanje. Naziv k. u sr. obrazovanju rabi se isključivo za obrazovne ustanove sa stalnim smještajem učenika. U višem obrazovanju osnovani su koledži u… Nastavi čitati →
kolerik (grč.), naziv za temperament čovjeka za kojega je karakteristično lako i snažno uzbuđivanje. Čovjek s izrazito intenzivnim čuvstvima, koja se vrlo često mijenjaju i po intenzitetu osciliraju. Jedan od četiriju temperamenata (flegmatik, sangvinik, melankolik i k.) glasovite Hipokratove klasifikacije,… Nastavi čitati →
Kolping, Adolph, njemački katolički svećenik i socijalni radnik (Kerpen, kraj Kölna, 8. XII. 1813 – Köln, 4. XII. 1865). Radio kao postolar; nakon studija teologije svećenik (1845); katedralni vikar u Kölnu od 1849. Začetnik novoga organiziranoga katoličkoga… Nastavi čitati →
Kolumban, sv. (Kolumban Mlađi), irski opat i misionar (pokrajina Leinster, o. 540 – Bobbio, 23. XI. 615). Iz Irske odlazi 590. i širi kršćanstvo, osobito među Alemanima i Svevima. Osniva samostan Luxeuil u Burgundiji, Bregenz u Švicarskoj, 612. samostan… Nastavi čitati →
Kolumban, sv. (Kolumban Stariji), irski opat i misionar (o. 521 – 597). Apostol Irske i Škotske. Oko 563. osniva samostan na otoku Iona, odakle kao misionar pokrštava Škotsku. Autor triju lat. spjevova.
koljivo (grč.), kod pravoslavnih, zaslađena kuhana pšenica koju svećenik blagoslovi, prelije vinom i nad njom izmoli molitvu. Poslužuje se uz dodatke na krsnoj slavi, pogrebnoj daći i zadušnicama kod Srba pravoslavaca. Za pogrebnih svečanosti koristi se i kod pravoslavaca drugih… Nastavi čitati →
Kołakowski, Leszek, polj. filozof (Radom, 23. X. 1927). Prof. u Varšavi (1953–68). Na strani studentskih nemira (1968), zabranjeno mu je predavati te 1968. odlazi na Zapad; prof. na sveučilištima u Kanadi, SAD-u i na Oxfordu. Gl. predstavnik “liberalnog”… Nastavi čitati →
Komarica, Franjo, banjalučki biskup (Novakovići, kraj Banje Luke, BiH, 3. II. 1946). Teologiju studirao u Innsbrucku; zaređen 1972, za biskupa 1986, banjalučki biskup od 1989. Osnovao Institut za teološku znanost u Banjoj Luci (1990). Objavio niz studija na… Nastavi čitati →
komenda (latinski: commenda povjereno dobro), u katoličkome crkvenom pravu, dodjela prihoda crkvenoga beneficija na uživanje crkvenoj ili svjetovnoj osobi (komendaru). Istodobno, komendar ne obavlja dužnosti vezane uz taj beneficij.
Komenský, Jan Ámos (latinizirano Joannes Amos Comenius), češki pedagog i teolog (Nivnice ? kraj Zlína, ili Uherský Brod ?, 28. III. 1592 – Amsterdam, 15. XI. 1670). Nakratko studirao filozofiju i teologiju u Heidelbergu. Od 1616. svećenik, a… Nastavi čitati →
kompenzacija (lat.) 1. med Nadoknađivanje defekta u strukturi ili funkciji nekog organa njegovom pojačanom djelatnošću. Ako se istroše pričuvne snage organa koji pojačano radi, nastupa dekompenzacija. 2. Načelo poslušnosti savjesti, bez obzira na protivnost zakonu, ako on izgleda objektivno… Nastavi čitati →
kompleks (lat.) 1. Sklop, splet; ukupnost predmeta ili pojava koje sačinjavaju jednu cjelinu. 2. U psihopatologiji, skup čuvstveno obojenih misli, uspomena, nagona i neriješenih konflikata, a u želji da ih se čovjek oslobodi, potisnutih u podsvijest. U psihijatriju pojam k.… Nastavi čitati →
kompulzija (kasnolat.) med Živčana bolest, prisilna ili opsesivna neuroza. Opsesivno-kompulzivne reakcije kada bolesnik stalno ponavlja iste radnje, riječi ili misli, koje često izgledaju besmisleno i beskorisno, ali njemu omogućuju da umanji nepodnošljivu napetost. U karakterološkim crtama neurotika ovog tipa ističu… Nastavi čitati →
koncelebracija (lat.), u Kat. crkvi naziv za zajedničko slavljenje euharistije. U užem značenju k. znači da više svećenika zajednički služi misu. Na Zapadu se održala samo pri ređenju novih svećenika, ali se nakon II. vatikanskoga koncila ponovno prakticira, os. u svečanim zgodama.
koncentracija (lat. preko njem. i franc.) 1. Usredotočenost, pojačano usmjeravanje pozornosti na neki sadržaj (k. na učenje). 2. Okupljanje, sabiranje na jednom mjestu (k. stanovništva). 3. kem Količina sastojka u jedinici volumena otopine (mješavine). 4. psihol Pojačana usredotočenost… Nastavi čitati →
konceptualizam (lat.), u gnoseologiji, učenje prema kojem opći pojmovi (universalia) nisu ni objektivne danosti, stvari (lat. res), ni puki jezični termini, riječi (lat. nomina), nego specifične tvorevine misaone aktivnosti. U srednjovj. sporu oko univerzalija k. je igrao posredničku… Nastavi čitati →
koncil ili sinoda (lat. concilium; grč. sinodos sabor, vijeće, skupština), u kršćanstvu naziv za crkv. sabor biskupa i teologa okupljenih radi rješavanja pitanja koja se tiču crkv. učenja i discipline. Neke biskupske koncile (sinode) bilježi crkv. povijest već u… Nastavi čitati →
kondicionalizam (lat. preko engl.), filoz. učenje po kojem događaji ne ovise samo o jednom uzroku, nego o mnoštvu uvjeta. Sve se stvari međusobno uvjetuju, a dužnost je znanosti da istraži zakonitosti njihove međuovisnosti.
kondikcija (lat.), zahtjev za izručenje onoga koji se domogao nepravedno stečenog bogatstva; tužba ili zahtjev za povratak nepravedno stečene imovine ili stvari.
