HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA
kondo (jap. zlatna dvorana), u budističkim hramovima, središnja prostorija ili dvorana za klanjanje (čuveni kondo, kao poseban objekt, u jap. gradu Nari iz 711).
konfesija (lat.), vjeroispovijest, ukupnost normi i načela vjerske zajednice. U kršćanstvu ima više konfesija (katolicizam, protestantizam, pravoslavlje, nestorijanizam i dr.). Također, sažetak vjerskih istina, vjeroispovijed, Apostolsko vjerovanje, Nicejsko-carigradsko vjerovanje, Augsburška vjeroispovijed.
konfesionalizam, naglašavanje važnosti pripadnosti nekoj konfesiji. Ideološka instrumentalizacija konfesionalne pripadnosti u sporovima s drugim konfesijama. Stav koji konfesionalnu ili religijsku pripadnost stavlja iznad državne, nacionalne i sl.
konfirmacija (lat. confirmatio jačanje, utvrđivanje) 1. prav Potvrda sudske presude od viših vlasti ili odgovarajućih služb. osoba; potvrda određenog prav. posla odlukom stranke, organa vlasti ili uprave. 2. ekon Isprava koja se šalje kao potvrda o usmeno dogovorenom poslu, npr.… Nastavi čitati →
konfucijanizam ili konfucijanstvo, sustav filozofskih, religioznih i političkih načela i životnih pravila što ga je zasnovao Konfucije. Osnovni tekst konfucijanizma predstavlja knjiga Lun yü (Razgovori) ili Analecta, što su je sastavili Konfucijevi sljedbenici. Izvori konfucijanizma sežu u davnu prošlost… Nastavi čitati →
Konfucije (kin. Kong Fuzi učitelj Kong), kin. filozof i društv. reformator (Chuehli, Shantung, ←551 – Qufu, ←479). Rođen u siromašnoj obitelji, u pedesetoj god. života pozvan na dvor, gdje djeluje kao ministar i provodi razne društv. reforme. Posvetio se skupljanju… Nastavi čitati →
kongregacija (lat.) 1. U Kat. crkvi, redovnička zajednica s jednostavnim zavjetima. 2. Stalno kardinalsko povjerenstvo Rim. kurije kao najvišeg nadleštva Svete Stolice (K. za nauk vjere, K. za biskupe itd.). 3. Kat. svjetovna udruga, utemeljena radi duhovne i moralne izgradnje… Nastavi čitati →
kongregacionalizam (engl. iz lat.), protest. pokret koji je zasnovao R. Browne (o. 1550–1633) u Norwichu 1580, iz kojeg poslije nastaju baptisti. Naseljenici iz Engleske osnivaju i prve amer. kongregacionalističke zajednice. Obilježje im je sustav u kojem mjesna zajednica vjernika postavlja… Nastavi čitati →
kongrua (lat. congruus podudaran, sukladan), u kat. crkv. pravu, ukupni prihod koji se smatra primjerenim za uzdržavanje nekog svećenika.
König, Franz, bečki nadbiskup, kardinal (Warth, 3. VIII. 1905 – Beč, 13. III. 2004). Nakon studija u Rimu zaređen za svećenika 1933, od 1949. prof. moralne teologije u Salzburgu, od 1956. do umirovljenja 1985. bečki nadbiskup, od… Nastavi čitati →
konklave (latinski: conclave soba koja se može zaključati), prostorije izolirane od vanjskoga svijeta u koje se povlače kardinali nakon papine smrti kako bi izabrali novoga papu. Također i naziv za zbor kardinala koji biraju papu. Održavanje konklava propisao je papa… Nastavi čitati →
konkluzija (lat.) → zaključak
konkokjo (jap. konkôkyô zlatno svjetlo), religiozni pokret u okviru šintoizma, osnovao ga je 1859. Kawate Bunjiro (1814–83) u Japanu. Od šintoizma se odvaja naglašavanjem spasenja pojedinca, te odbacivanjem prakse egzorcizma; ističe soc. djelatnost.
konkordat (lat.), ugovor, sporazum sklopljen između pape, kao nosioca najviše vlasti u Kat. crkvi, i neke suverene države, kojim se uređuju odnosi između Crkve i države. Obuhvaća sporazum o uspostavi crkv. nadležnosti, zakone o školstvu, braku i drugim pitanjima. U… Nastavi čitati →
Konkordija (lat. Concordia), rim. božica, personifikacija sloge. Prikazivana je s rogom obilja u lijevoj i grančicom palme ili masline u desnoj ruci. Njezin gl. hram nalazio se u Rimu uz Forum na obronku Kapitolija (←121). U njemu su se povremeno… Nastavi čitati →
konscijencijalizam (prema lat. conscientia svijest, savjest), jedan od naziva za filoz. teoriju subjektivnog idealizma koja poriče postojanje objektivnog svijeta, te tvrdi da su podaci iz svijesti jedina stvarnost.
konsekracija (lat.), 1. U ant. Rimu čin kojim se umrli car po odluci Senata uvrštavao među bogove ili čin kojim je Senat predao neku stvar ili mjesto bogovima, ili kada se neko božanstvo proglašavalo drž. bogom. 2. U srednjovj. kršćanstvu,… Nastavi čitati →
konsekutivan (lat.) 1. Koji slijedi, koji proizlazi, koji je na redu; sljedeći. 2. U logici, konsekutivne oznake, oznake pojma koje slijede iz prvotnih (konstitutivnih). 3. lingv Rečenica, riječ, oblik koji izražava posljedicu; konsekutivna rečenica, posljedična rečenica; konsekutivno prevođenje,… Nastavi čitati →
Konstantin II., protupapa od 767. do 769. Izabrala ga aristokratska stranka nakon smrti Pavla I. Ubrzo su ga svrgnuli Langobardi i oslijepili, a potom je zatočen u samostanu. Odluke njegova pontifikata poništila je rim. sinoda (769), koju je sazvao Stjepan III.
konstatacija (franc.), tvrdnja. Spoznajni čin kojim se utvrđuje postojanje neke činjenice ili neposredno provjerava točnost (istinitost) neke tvrdnje. U psihologiji mišljenja javlja se kao neposredni logični izvod iz opažanja, kao “misao konstatacije”, suprotstavljen “misli vjerovanja” i “misli fikcije”.
