HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA
leviti (hebr.), u Bibliji, pripadnici Levijeva plemena kojima je bila povjerena svećenička služba u Hramu i podučavanje Zakona. Levitski zakonik, naziv za treću knjigu Mojsijevu koja sadržava propise o svećenicima i bogoslužju. Pripisuje se svećeničkoj predaji; konačna redakcija iz ←V. st.
Lewin, Kurt, njemačko-američki psiholog (Mogilno, Poljska, 9. IX. 1890 – Newtonville, Massachusetts, 12. II. 1947). Emigrirao 1933. u SAD. Jedan od predstavnika berlinske škole (geštaltizam) po kojoj ljudsko ponašanje ovisi o okolini kao psihološkom polju… Nastavi čitati →
Lewis, Clarence Irving, američki filozof i logičar (Stoneham, Massachusetts, 12. IV. 1883 – Cambridge, 3. II. 1964). Profesor Kalifornijskoga sveučilišta u Berkeleyu (1911–20) i na Harvardu (1920–53). Izgradio vlastiti sustav modalne logike temeljen na implikaciji… Nastavi čitati →
lezbijska ljubav, istospolna ljubav među ženama; naziv prema otoku Lezb(os)u, gdje je živjela pjesnikinja Sapfo (stoga i sapfička ljubav ili sapfizam), koja je gajila takvu ljubav. Ranije se držalo da je u žena homoseksualnost češća u zrelijim godinama… Nastavi čitati →
libacija (lat.), u ant. Rimu, žrtva ljevanica u čast bogovima, česta žrtva kod svih starih naroda. Žrtvuju se vino, voda, med, mlijeko, ulje, tako da se izlijeva na posvećeno mjesto. Običaj da se i prije gozbe izlije s plitice malo… Nastavi čitati →
Liber, staroitalski i rim. bog plodnosti, poslije izjednačen s grč. Dionizom ili Bakhom. Slavio se u doba berbe. Kao simbol plodnosti nosio se falus.
libido (lat. požuda), seksualni nagon, odn. psiho-fiz. manifestacije povezane s njim kao spolna čežnja, žar, požuda, strast. Psihoanalitički izraz za spolnu energiju koja pripada instinktu, nesvjesnom (“id”) i prolazi proces tijekom psihoseksualnog razvoja. Premda je temelj nagona za zadovoljstvom, iz… Nastavi čitati →
licej (grč.), naziv za opću sr. školu. U ant. Ateni filoz. škola koju su utemeljili Aristotel i peripatetici, nazvana prema obližnjem gaju i hramu Apolona Likejskog. Poslije su se tako nazivale sr. i visoke škole. U novije doba najčešće naziv… Nastavi čitati →
Liebert, Arthur (pravim prezimenom Levy), njemački filozof (Berlin, 10. XI. 1878 – Berlin, 5. XI. 1946). Profesor u Berlinu (1928–32). Voditelj Kantova društva, izdavao časopise Kantstudien i Logos. Napustio Njemačku 1933, sveučilišni profesor u Beogradu.… Nastavi čitati →
Liebmann, Otto, njem. filozof (Löwenberg, 25. II. 1840 – Jena, 14. I. 1912). Prof. u Strassburgu i Jeni. Jedan od osnivača novokantovstva, poznat kao tvorac parole: “Natrag Kantu!”. Razvio specifičnu “kritičku metafiziku” po kojoj spoznaja… Nastavi čitati →
Likofron (grč. Lykóphrôn), grč. sofist (←IV. st.). Djelovao o. ←364. u Sirakuzi, na dvoru Dionizija Mlađega. Jedan od prvih (po Aristotelu) koji državu temelji na ugovoru njezinih građana te isključuje povlastice aristokraciji.
limb (lat.), u tradic. kat. terminologiji, mjesto u zagrobnom životu u kojem se nalaze duše onih koje su bez svoje krivnje isključene iz raja. L. je boravište pravednika prije dolaska Kristova, umrle nekrštene djece, osoba lišenih razuma i dr. Učenje… Nastavi čitati →
limina apostolorum (lat.), naziv za ulaz koji vodi do grobova apostola Petra i Pavla u bazilici sv. Petra u Rimu; također biskupska obveza da dođe u Rim, te da posjeti grobove apostola (lat. visitatio liminum apostolorum). Izraz “pozvati ad… Nastavi čitati →
linga(m) (sanskrt.), u brahmanizmu, zaobljen stup u obliku falusa, koji označava prisutnost boga Śive; simbol njegove stvaralačke snage. Štovanje zabilježeno već u Mahâbhârati. Uz prikaz u obliku stupa, pojavljuju se i prikazi s figurom Śive.
lingajata (viraśaiva), u hinduizmu, šivistička sljedba raširena u juž. Indiji; nastala u XII. st. Sljedbenici žive u Karnataki gdje je l. bila (1350–1610) drž. religija; danas ih ima o. deset milijuna.
Linkej (grč. Lygkeús), ime nekolicine junaka iz grč. mitologije. 1. Kralj u Argu. Sin Egipta, i muž Danaide Hipermnestre; jedini izbjegao smrt kada su Danajeve kćeri, po očevoj zapovijedi, poubijale svoje muževe, Egiptove sinove. Njegovi su potomci Perzej, Heraklo… Nastavi čitati →
Linos (grč. Linos), grč. mitski glazbenik i pjevač; prvi i najveći od glazbenika; usavršio liru pa ga je Apolon iz zavisti ubio. Prema drugima, sin Apolona; ubio ga je njegov učenik Heraklo. Personifikacija lirske tužaljke linos.
Lipps, Theodor, njemački filozof i psiholog (Wallhalben, 28. VII. 1851 – München, 17. X. 1914). Profesor u Bonnu i Münchenu (1894–1910), gdje je osnovao Institut za psihologiju. Polazeći od idealističke pretpostavke da je stvarnost u… Nastavi čitati →
litanije (grč.), vrsta molitve sastavljena od niza zaziva što ih izgovara ili pjeva naizmjence voditelj molitve (obično svećenik) i okupljeni vjernici. Taj je oblik moljenja preuzet iz orijentalnog bogoslužja. Javljaju se već u ranom kršćanstvu, na Zapadu se pjevaju u… Nastavi čitati →
Litt, Theodor, njemački filozof i pedagog (Düsseldorf, 27. XII. 1880 – Bonn, 16. VII. 1962). Profesor u Leipzigu i Bonnu. Istaknuti zastupnik filozofije kulture; znanost u osnovi razmatra pojmove kulturnog iskustva. U pedagoškim radovima, nasuprot pozitivizmu,… Nastavi čitati →
