HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA
meliorizam (prema lat.), pravac u filozofiji koji naučava da u svijetu, u kojem postoji dobro i zlo, stalnim naporom ljudskog razuma i volje čovječanstvo može postupno otklanjati zlo i, razvijajući dobro, neprestano napredovati i ostvarivati sve bolji svijet. Učenje su… Nastavi čitati →
Melkart, fenički plemenski bog, gl. božanstvo i zaštitnik grada Tira i njegovih kolonija Kartage i Cádiza. Prvotno možda bog plodnosti, ili života i smrti, vjerojatno identificiran sa Suncem. Štovanje mu je bilo rašireno po čitavom Sredozemlju.
Melkisedek ili Melkizedek (hebr.), prema Bibliji, kralj kanaanskoga grada Šalema (Jeruzalema) i vrhovni svećenik. Nakon što je Abraham pobijedio kanaanske kraljeve, M. mu je donio na dar kruh i vino i blagoslovio ga, u čemu se prepoznaje starozavjetni prototip euharistije.
melkiti (prema sirijskom malko car, kralj), kršćani ist. obreda u Siriji, Palestini i Egiptu, koji su u borbama protiv monofizita u V. st. prihvatili odredbe Kalcedonskoga sabora (451) i ostali vjerni carskoj Crkvi (“caristi”). Drže se legitimnim nasljednicima Antiohijskog, Jeruzalemskog… Nastavi čitati →
Melpomena (grč. Melpoménē), u grč. mitologiji, muza tragedije, kći Zeusa i Mnemozine; prikazivana s maskom tragičnog izraza, ovjenčana bršljanom ili vinovom lozom. Etimološki dolazi od pojma koji je označavao pjevanje i ples, os. pjevanje u koru ili pjevanje uz pratnju citre.
Memnon (grč. Mémnôn), u grč. mitologiji, etiopski kralj, sin božice Eos (Zore) i kralja Titona, brata trojanskoga kralja Prijama. Po Ilijadi ubio ga Ahilej pod Trojom.
menade (grč. Mainádes) ili tijade (grč. Thyiádes), u grč. mitologiji, mahnite pratilice boga Dioniza. Pojavljuju se u pratnji Dionizijeva orgijastičkoga kulta. Po Dionizovu nazivu Bakho kod Rimljana, nazivale su se i bakantice.
Mencije ili Mengzi (tradicionalno Meng-tzu, Meng-tse, latinizirano Mencius, pr. ime Meng Ke), kin. filozof (Zou, pokrajina Shandong, ←372 – Zou, ←289). Djelovao kao savjetnik na dvoru i kao putujući učitelj. Jedan od glavnih tumača Konfucijeva učenja. Naglašavao odgoj… Nastavi čitati →
Mendelssohn, Moses, njemački filozof (Dessau, 6. IX. 1729 – Berlin, 4. I. 1786). Prijatelj G. E. Lessinga, jedan od napoznatijih popularnih filozofa iz škole Ch. Wolffa. Filozof njemačkoga prosvjetiteljstva. Zauzima se za toleranciju među religijama… Nastavi čitati →
Menedem iz Eretrije (grč. Menédçmos), grč. filozof (?, o. ←339 – ?, ←265). Isprva pripadao Platonovoj školi, poslije se priklonio Stilponu iz Megare i Anhipolu iz elidsko-eretrijske škole. Izgleda da je u Eretriji osnovao vlastitu filoz. školu… Nastavi čitati →
Menelaj (grč. Menélaos), u grč. mitologiji, spartanski kralj, sin mikenskoga kralja Atreja i Europe, mlađi brat Agamemnona i muž Helene. Kad ga je posjetio Paris, sin trojanskoga kralja Prijama, Helena se zaljubila u njega i pobjegla s njim. M.… Nastavi čitati →
Menno Simons (frizijski: Minne Simens), nizozemsko-frizijski vjerski reformator (Witmarsum, Frizija, 1496 – Wüstenfelde, kraj Bad Oldesloea, Schleswig-Holstein, 23. ili 31. I. 1561). Isprva katolički župnik u rodnome mjestu (1531). Pod utjecajem Lutherovih djela priklonio se anabaptistima… Nastavi čitati →
menoniti, kršćanska sljedba nastala u XVI. stoljeću prema učenju → Menna Simonsa, kao umjerena grana nizozemskih i gornjonjemačkih anabaptista. Prema osnivačevu učenju krstiti se mogu samo odrasli (nakon 14. godine); nemaju propisanog ustrojstva; svaka je zajednica samostalna. Odbijaju… Nastavi čitati →
menora (hebr.), žid. zlatni sedmokraki svijećnjak, isprva u svetištu zavjetnog šatora i poslije jeruzalemskog hrama; od davnine simbol židovstva. Sastoji se od po tri kraka u nizu s jedne i druge strane sred. stupa svijeće. Nakon razorenja prvog hrama (… Nastavi čitati →
mentalitet (njemački: Mentalität, prema latinskom mentalis duševni; pametan), ćud, način mišljenja i reagiranja pojedinca ili neke društvene skupine ili zajednice (plemena, naroda, rase i dr.). Ideja o postojanju posebnih kolektivnih shvaćanja i ponašanja javlja se u znanosti od XIX. stoljeća.… Nastavi čitati →
Mercier, Désiré, belg. kat. teolog (Eigenbrakel, kraj Bruxellesa, 21. XI. 1851 – Bruxelles, 23. I. 1926). Od 1882. prof. filozofije u Louvainu (Leuven), ondje osnovao Institut Supérieur de Philosophie; jedan od vodećih predstavnika novoskolastike. Nadbiskup… Nastavi čitati →
Merhamet (tur. prema arap. milosrđe), musl. dobrotvorno društvo koje skrbi o pomoći siromašnima, vjernicima i drugima. Osn. 1913. u Sarajevu, djeluje i u Hrvatskoj.
Merkur ili Merkurije (lat. Mercurius), italski bog trgovine, možda etrurskog podrijetla. Prvi hram posvećen njemu podignut je 495. na podnožju Aventina. Trgovci su održavali svečanost njemu u čast 15. svibnja. Poslije se izjednačio s grč. bogom Hermesom, te je štovan… Nastavi čitati →
