HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA

Parmenid

Parmenid (grč. Parmenídes), grč. filozof (Eleja, o. ←515 – ?, ←440). Predsokratovac, uz Zenona najvažniji predstavnik i utemeljitelj elejske škole i začetnik idealističke metafizike, koja je imala velik utjecaj na Platona, ali i na materijalističke atomiste. Prvi od… Nastavi čitati

Parnas

Parnas (grč. Parnassós), vapnenački planinski masiv, dio Pindskih planina, sred. Grčka; smjer pružanja SZ–JI. Najviši vrh Parnas (2457 m). Ležišta boksita. Skijaško središte otvoreno 1977. U grč. mitologiji posvećen Apolonu, Dionizu i muzama. U njegovu podnožju ležalo je delfsko… Nastavi čitati

Partenopa

Partenopa (grč. Parthenópe), u grč. mitu, jedna od sirena, koje su pjevanjem i sviranjem htjele zavesti Odiseja. Kada u tome nisu uspjele, strmoglavile su se u more. Homer im ne spominje broja ni imena, ali ih navodi u množini.… Nastavi čitati

participacija

participacija (lat.) 1. Sudjelovanje, sudioništvo, npr. u politici, sudjelovanje građana u procesima odlučivanja u svim područjima društv. života, u gospodarstvu sudjelovanje zaposlenih u odlučivanju u poduzećima, os. u poduzećima javnog sektora i javnim ustanovama, ili u zdravstvu sudjelovanje građana u… Nastavi čitati

parusija

parusija (grč.) 1. filoz Kod Platona prisutnost vječnih biti u osjetnom svijetu, kod Aristotela nazočnost forme u materiji. 2. U religioznim ant. spisima označava pojavljivanje skrivenoga božanstva. 3. U kršćanstvu, Mesijina prisutnost koja je otpočela utjelovljenjem, a vrhunac će biti… Nastavi čitati

Pārvatī ili Durga

Pārvatī (sanskrt. kći planine) ili Durga (nepristupačna), u brahmanizmu, kći boga Himalaje, žena Śive, majka slonoglavog boga učenosti Ganeśe i boga rata Skande ili Karttikeya. Gl. žensko božanstvo, božica (Devī) ili velika božica (Mahadevī), u kojoj se naziru tragovi pradavne… Nastavi čitati

Pasifaja

Pasifaja (grč. Pasipháa), u grč. mitologiji, kći Helija i Perze, ili nimfe Krete, žena kretskoga kralja Minosa. Kralj je prijevarom zadržao prekrasna bijelog bika kojega mu je Posejdon darovao za žrtvu. A kada je na Kreti boravio Dedal sa… Nastavi čitati

pasija

pasija (kasnolat.), u kršćanstvu označava muku i smrt Isusa Krista te mučeništvo ranokršć. mučenika. Unutar liturgije, pasija je naziv za evanđelje koja se čita uz blagdan Uskrsa. Od ranoga sr. vijeka p. zadobiva glazb. formu, kao pjevanje teksta evanđelja. Oko… Nastavi čitati

pasionske igre

pasionske igre, prikazanja muka i smrti Isusa Krista koja su se od XIII. st. izvodila u crkvama, poslije i izvan njih. Tradicija p. i. održala se i u Hrvatskoj, ušavši i u folklor. U Oberammergauu (Bavarska) održavaju se danas… Nastavi čitati

Paskal

Paskal, protupapa 687. (? – ?, 692). Rim. arhiđakon, jedan od trojice protupapa što su nakon smrti pape Konona pretendirali za njegova nasljednika. Bio optužen za čarobnjaštvo i umro zatočen u samostanu.

Paskal I., sv.

Paskal I., sv., papa 817–824. (? – Rim, 11. II. 824). Opat rim. benediktinskog samostana sv. Stjepana. Primio u Rimu grč. monahe koji su bili pobjegli iz Bizanta pred ikonoklastima. Ludovik Pobožni potvrdio mu je papinske posjede,… Nastavi čitati

Paskal II.

Paskal II. (pr. imenom Raniero), papa 1099–1118. (Bieda di Galeata, kraj Ravenne, o. 1050 – Rim, 21. I. 1118). Vodio borbu zbog investiture s europskim vladarima; postigao sporazum u Engleskoj (između Anselma Canterberijskog i Henrika I.) i s… Nastavi čitati

Paskal III.

Paskal III. (pr. ime Guido da Crema), protupapa 1164–68. (Crema, o. 1100 – Rim, 20. IX. 1168). Car Fridrik I. Barbarossa postavio ga je za papu u sukobu s Aleksandrom III. Za njegova pontifikata 1165. u Aachenu je… Nastavi čitati

pastor

pastor (lat.), u protest. crkvama, naziv za predvoditelja bogoslužja i dušobrižničku brigu za mjesnu zajednicu. Odgovara župniku u katolika. Izraz bibl. podrijetla (Isus kao dobri pastir, pastor bonus), od starine se upotrebljava za crkv. poglavara, od pape (vrhovni pastir),… Nastavi čitati

Pastore, Annibale

Pastore, Annibale, talijanski filozof (Orbassano, 13. XI. 1868 – Torino, 27. II. 1956). Profesor filozofije znanosti u Torinu (1914–39); pozitivist i kritičar marksističke i egzistencijalističke filozofije. Prvi u Italiji razvio vlastitu filozofiju znanosti, čiji je… Nastavi čitati

Pataki, Stjepan

Pataki, Stjepan, hrvatski pedagog (Brod na Savi, 12. II. 1905 – Zagreb, 21. V. 1953). Diplomirao filozofiju i pedagogiju u Zagrebu, doktorirao 1929. Profesor u Sisku, na Višoj pedagoškoj školi i Filozofskom fakultetu u Zagrebu,… Nastavi čitati

Patočka, Jan

Patočka, Jan, češki filozof (Turnov, 1. VI. 1907 – Prag, 13. III. 1977). Studirao slavensku filologiju, romanistiku i filozofiju. Prije II. svjetskoga rata član poznatoga Praškoga filozofskog kruga, blizak fenomenologiji E. Husserla, kojega je bio… Nastavi čitati

Patricius, Franciscus → Petrić, Frane

Patricius, Franciscus Petrić, Frane

patrijarh

patrijarh (grč.) 1. Praotac, rodonačelnik, glava roda u patrijarhatu; pren. Ugledan, častan starac. 2. U Bibliji, rodozačetnik, obiteljski ili plemenski glavar ili odličnik u narodu. Isprva su patrijarsi Abraham, Izak i Jakov; potom deset praotaca od Adama do… Nastavi čitati

patrijaršija

patrijaršija, naziv dvora, sjedišta, te područja kojim upravlja patrijarh, a koje uključuje više eparhija i arhiepiskopija.