HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA
pneuma (grč.), u filozofiji, već u predsokratovaca označava ljudsku dušu kao životni princip; u stoika božanski “duh” po kojem Bog daje život i upravlja stvarima. Aristotel razlikuje dušu od pneume, ali je ova ipak po njemu nužan instrument za upravljanje tijelom.
pneumatologija (grč.), nauk o duhu. Premda se termin upotrebljavao u ant. filozofiji i medicini za učenje o duši kao duhovnoj supstanciji, te kod gnostika za nauk o duhovnim silama (demonima, anđelima), u filozofiju ga uvodi Leibniz da označi “učenje o… Nastavi čitati →
pneumatomahi (grč.), pristaše starokršć. učenja (pneumatomahija, pneumatohijanizam), nazivani i makedonijanci, prema začetniku carigradskom biskupu Macedoniju (342–360). Njihovo je učenje povezano s arijanstvom (semiarijanizam), a nijekali su božanstvo Duha Svetoga. Osuđeni su na koncilu u Carigradu 381.
početnica, dječja škol. knjiga za početak nastavnog opismenjavanja; udžbenik početnih uputa za čitanje i pisanje. Obično se sastojala od dvaju dijelova. Prvi je dio uz pregled tiskanih i pisanih slova (abecedarij) postupno uvodio raznim metodama u čitanje i pisanje… Nastavi čitati →
podsvijest, u psihologiji, jedan od temeljnih pojmova psihoanalitičke teorije a označava prijelazno područje između nesvjesnog i svjesnog koje znatno utječe na opće ponašanje, mišljenje i postupke svjesnog subjekta. Prema toj teoriji sve su neuroze posljedica potiskivanja čuvstveno naglašenih kompleksa… Nastavi čitati →
podzemlje 1. Podzemni svijet, u arhaičnim religijama i mitologijama, mjesto gdje borave duše pokojnika. U Babilonu pokojne duše borave u p. zajedno s čudovištima; u starom Egiptu Oziris razdvaja duše nakon smrti, uništava zle a dobre pridružuje bogu Rau, s… Nastavi čitati →
pogani (lat.), naziv koji su kršćani i Židovi (→ goj) davali pripadnicima politeističkih religija. Pojam p. (seljaci, težaci) nastaje u IV. st. kada se kršćanstvo raširilo u gradovima, a u selima je još prevladavalo stanovništvo starih religija, te postaje… Nastavi čitati →
Poggio Bracciolini, Gian Francesco → Bracciolini, Poggio
pojam 1. U običnom govoru, predodžba bitnih svojstava i odnosa nekog predmeta. 2. filoz Prema ant. i srednjovj. shvaćanju, p. u užem smislu sadrži bit nekoga pojedinačnog bića koju ima zajedno sa svim drugim bićima. Prema nominalizmu, pojmovi su samo… Nastavi čitati →
pokaznica (monstranca, ostenzorij), liturgijski predmet Zap. crkve u kojem se nalazi posvećena hostija. Izlaže se klanjanju, a od XIV. st. i nosi na tijelovskim procesijama. Redovito od plemenitih kovina, urešena emajlom, dragim kamenjem, biserjem i sl. Mnoge su remek-djela zlatarske umjetnosti.
pokora, okajanje grijeha; trpljenje kojem se izlaže pojedinac da bi vlastitom žrtvom iskazao namjeru otkupljenja od neke počinjene krivnje. Pojam je poznat u većini religija; prakticira se pokorničkim djelima koja se izvršavaju na različite načine, od samokažnjavanja (bičevanje, gladovanje… Nastavi čitati →
polarnost filoz Pojam nastao u XVIII. st. kojim se objašnjavao magnetizam. U romantičkoj filozofiji prirode p. se smatrala “općim svjetskim zakonom” (Schelling). Označivala je potom odnos suprotnosti u kojem oba relata čine krajnost drugoga, premda svaki od njih postoji isključivo… Nastavi čitati →
Pole, Reginald, engl. teolog i humanist (Stourton Castle, Staffordshire, 3. III. 1500 – London, 17. XI. 1558). U srodstvu s engl. kralj. obitelji. Studirao u Oxfordu, Padovi i Veneciji, suprotstavio se bratiću, kralju Henriku VIII.,… Nastavi čitati →
Polideuk → Dioskuri; → Kastor
Polidor (grč. Polýdôros), više likova u grč. mitologiji. Najmlađi sin trojanskoga kralja Prijama i Laoteje, kojega je, prema Homeru, ubio Ahilej na bojnom polju. Prema Euripidu, sin je Prijama i Hekube, kojega su roditelji prije Trojanskog rata s … Nastavi čitati →
Polifem (grč. Polýphēmos), u grč. mitologiji, divovski jednooki kiklop, sin Posejdonov. Homer u Odiseji imenuje samo njega koji je s ostalim divovima živio u planinskim špiljama i bavio se stočarstvom. Kada je Odisej sa svojom posadom našao njegovu špilju,… Nastavi čitati →
Polihimnija ili Polimnija → muze
Poliksena (grč. Polyksénē), u grč. mitologiji, najmlađa kći trojanskoga kralja Prijama i Hekube. Ne spominje ju Homer, nego kasniji epovi. U nju se zaljubio Ahilej. Grci su ga žrtvovali na njegovu grobu. O Polikseni su pisali tragičari Sofoklo (Poliksena)… Nastavi čitati →
Polimnija (grč. Polýmnia) ili Polihimnija (lat. Polyhymnia) → muze
politehnika (grč.), sr. škola u kojoj se uče različita radno-tehn. umijeća ili viša i visoka škola tehničkih zvanja. Učenje različitih tehn. umijeća u sr. školama uvela je sovj. pedagogija i takve politehn. škole postojale su u komunist. zemljama.
