HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA
profesija (lat.), u Kat. crkvi, kratak sažetak vjerskih istina, ispovijed vjere (professio fidei), vjeroispovijed; u redovništvu, javno polaganje triju redovničkih zavjeta: siromaštva, čistoće i poslušnosti.
profesionalna orijentacija, savjetovanje pri izboru zvanja; organizirana stručna i društvena služba kojoj je cilj pružiti pomoć pojedincu (bilo tijekom obrazovanja ili kad je već u radnom odnosu) pri izboru zanimanja i pravca daljnjega razvoja, te prilagođavanja i napredovanja u… Nastavi čitati →
profesor (lat.) 1. U ant. Rimu, naziv za učitelja retorike i gramatike. U upotrebi je i u sr. vijeku, premda su se tada sveuč. profesori češće nazivali doktorima i magistrima. 2. U većini zemalja naziv samo za sveuč. predavača (prema… Nastavi čitati →
profet (grč.) 1. U ant. Grčkoj, tumač bogova, vjesnik proroštva. Svećenik u Delfima koji je Pitijine nesuvisle glasove slagao u smislene rečenice i prenosio onima koji su se obraćali proročištu. 2. U Egiptu naziv za osobiti svećenički razred u kojem… Nastavi čitati →
programirana nastava, organizirana nastava s pomoću programa koji obuhvaća određeni nastavni materijal i detaljno razrađenu metodologiju procesa obrade nastavne građe. Uloga je programiranog materijala ili programa da raščlani gradivo na sitne dijelove ili zadatke, da ih svrsta u određene… Nastavi čitati →
Proklo (grčki: Próklos), grčki filozof novoplatoničar (Konstantinopol, 8. II. 412 – Atena, 17. IV. 485). Došao u Atenu oko 430, učenik Sirijana i Plutarha iz Atene; oko 437. naslijedio Sirijana na čelu Platonove Akademije.… Nastavi čitati →
Prokna (grč. Prókne), u grč. mitologiji sestra → Filomele.
Prokrust (grč. Prokroústes), u grč. mitologiji, nadimak (“Rastezač”) proslavljenog razbojnika Damasta (po nekima Polipemona), koji je živio između Eleuzije i Atene. Vrebao je putnike i pozivao ih da se odmore na njegovoj postelji. Ako bi putnikove noge prelazile preko… Nastavi čitati →
Prometej (grč. Prometheús), u grč. mitologiji, sin titana Japeta i božice Temide ili oceanide Klimene; brat titana Atlanta, Epimeteja i Menetija i otac Deukalionov. U borbi Zeusa protiv titana Krona stao je na Zeusovu stranu i pomogao mu u… Nastavi čitati →
promiskuitet (lat. preko njem. i franc.), oznaka za slobodni spolni odnos između više osoba bez ikakva rodbinskog, moralnog ili društv. ograničenja. Različite su interpretacije p. u povijesti razvoja društv. odnosa. Mnogi drže da je p. osnovni oblik zajednice među spolovima… Nastavi čitati →
propedeutika (grč.), pripravna poduka u studij neke znanosti (u logici, psihologiji) za znanstv. rad na sveučilištu, u kojoj se predstavljaju osnovni pojmovi i metoda; prednaobrazba, predškola, uvod u neku znanost.
propovjednik (lat.), u kršćanstvu, osoba koja poučava ili govori (u propovijedi) o vjerskim istinama (evanđelje). U katolicizmu i pravoslavlju to su svećenici, a u protest. crkvama osposobljeni vjernici koji imaju dopuštenje zajednice (ordinacija). U Kat. crkvi potrebno je za tu… Nastavi čitati →
propozicija (lat.) 1. Prijedlog, ponuda. 2. Govorno ili pisano izrečen sud u kojem je, prema Aristotelu, sadržano istinito ili lažno. Logička pretpostavka, premisa.
proročište, u mnogim religijama, sveto mjesto u kojem su pretkazatelji (svećenici, proroci) tumačili volju bogova, proricali buduće događaje i dijelili savjete. Posebno mjesto ima p. u grč. religiji u raznim mjestima (Dodona, Olimpija, Tanagra, Korope, Klaros, Sura, Didima, Amonion,… Nastavi čitati →
prorok 1. U religiologiji, objavitelj svetoga ili božanskoga, različit od mudraca u religijama gnostičkog i kozmičkog tipa. U monoteističkim objavljenim religijama, posrednik objave, univerzalne poruke osobnog i transcendentnog Boga. U tom slučaju p. nije puki pretkazatelj budućnosti, nego glasnik i… Nastavi čitati →
proskineza (grčki: proskýnesis klanjanje), obredna gesta padanjem na oba koljena ili ničice, čime se izražava štovanje vladaru, božanstvu ili nečem svetom. U starih Grka proskineza se iskazivala božanstvu ili svetom, u starih Perzijanaca kralju. Od Dioklecijana propisana je… Nastavi čitati →
prostor, jedan od najvažnijih pojmova prir. filozofije, fizike, matematike. Skup točaka određenih s pomoću triju koordinata (dužina, širina, visina) čiji je međusobni položaj određen pojmom udaljenosti (euklidski p.). Apstraktni p. je sveukupnost elemenata kojima je određena okolina (topološki p.)… Nastavi čitati →
Protagora (grč. Protagoras), grč. filozof (Abdera, o. ←485 – ?, o. ←415). Najstariji i najutjecajniji predstavnik sofizma. Djelovao kao putujući učitelj retorike, dijelom u Ateni, gdje je zbog svoje sumnje u opstojnost bogova bio osuđen i protjeran. Utopio se… Nastavi čitati →
Protej (grč. Proteus), u grč. mitologiji, morsko božanstvo, sin Posejdona i nimfe Naide. Prikazivan kao osorni starac koji je živio na otoku Far(os)u (danas dio Aleksandrije u Egiptu). Imao je dar proricanja. Nestalne ćudi, mogao je uzimati različite oblike… Nastavi čitati →
protestantizam (njemački Protestantismus, od latinskoga protestans koji prosvjeduje), naziv za kršćanski pokret (u duhovnosti, teologiji i kulturi) koji je proizašao iz → reformacije u XVI. stoljeću. Nakon II. zemaljskog sabora u Speyeru (1529) pojam su počeli primjenjivati na sebe… Nastavi čitati →
