Protezilaj (grč. Prôtesílaos), u grč. mitologiji, prvi sin kralja Ifikla iz Filake, junak koji je poginuo u Trojanskom ratu. Imao je 40 lađa u pohodu na Troju. Željan slave i svjestan proročanstva da će poginuti onaj tko prvi iskoči… Nastavi čitati →
protojerej (grč.), u pravoslavlju, počasni naslov za prvog među jerejima (svećenicima) u jednom dijelu eparhije; obavlja nadzor nad parohijskim svećenstvom. Sinonimi: protopop, protoprezviter, skraćeno: proto, prota.
protonotar (srednjovj. lat.) 1. U Hrv.-ug. državi, pomoćnik vrhovnih sudaca kraljevstva. Kralj. osoblje imalo je po dva, a palatin i dvorski sudac po jednoga protonotara; uz njih, Hrvatska je imala i zasebnoga banskog protonotara. 2. U Kat. crkvi, prvi među… Nastavi čitati →
protureformacija, naziv nastao u protest. historiografiji za sva nastojanja Kat. crkve u obrani katolicizma i u ponovnom zauzimanju od reformatora zaposjednutih područja. Od XIX. st. pojam se u liberalnoj historiografiji i publicistici proširio na sveukupno razdoblje duhovnog, teol. i… Nastavi čitati →
proturječnost ili protuslovlje, ono što se međusobno isključuje; u logičkom zaključivanju, kada se nešto istodobno tvrdi i odriče. Proturječni sudovi su takva dva suda od kojih samo jedan može biti istinit. U filozofiji se razlikuju pojmovi suprotnost, koji… Nastavi čitati →
provincijal (crkvenolat. provincialis superior ili minister pokrajinski poglavar), u Kat. crkvi, poglavar pojedine redovničke pokrajine ili provincije, upr. jedinice određenog crkv. reda ili kongregacije unutar neke zemlje, naroda ili pov. pokrajine. Njemu su podređeni poglavari pojedinih samostana ili redovničkih zajednica,… Nastavi čitati →
prozelit (grč.) 1. Došljak, pridošlica; nov, gorljiv obraćenik u vjeri. U ant. doba prozeliti su bili pogani koji su se priključili žid. zajednici. 2. Onaj tko je nedavno promijenio mišljenje, stav, stranku i sl.; prozelitizam, uporno i dosljedno… Nastavi čitati →
Prozerpina (lat. Proserpina), u rim. mitologiji, božica podzemnog svijeta, rim. ime za grč. božicuPerzefonu. U rim. verziji kćer Cererina i Jupiterova, žena Plutonova. U pučkom vjerovanju donosila je plodnost zemlji, jer lat. ime podsjeća na probijanje klica… Nastavi čitati →
Prus, Bolesław (pravim imenom i prezimenom Aleksander Głowacki), poljski književnik (Hrubieszów, 20. VIII. 1847 – Varšava, 19. V. 1912). Vrstan stilist, demokrat koji vjeruje u postupni preobražaj poljskoga društva, altruist u čijem se djelu osjeća dobrodušan… Nastavi čitati →
psalam (grč. psalmós pjesma pjevana uz harfu), hvalospjev, nabožna pjesma; molitva u žid. i kršć. liturgiji. Knjiga psalama, zbirka od 150 pjesama u starozavjetnoj Bibliji.Po sadržaju se dijele na tri gl. skupine: hvalospjevi, tužaljke i zahvalnice; mogu… Nastavi čitati →
psaltir (grč.) 1. U kršć. bogoslužju od samih početaka, molitvena knjiga ili pjesmarica. Ima ih nekoliko verzija. Služb. verziju kat. liturgije (Psalterium Gallicanum) sastavio je crkv. pisac Jeronim (o. 386). S vremenom su nastali brojni prijevodi psalama na nar. jezike… Nastavi čitati →
psiha (grčki: Psykhé), jedan od grčkih naziva za ljudsku dušu. S vremenom postao glavni religijski i psihologijski naziv za čovjekov nutarnji život. Aristotel izjednačuje psihu s pojmom život (bios), a Rimljani je prevode riječju anima, zadržavajući… Nastavi čitati →
psihastenija, oblik psihoneuroze koji se očituje osjećanjem tjeskobe, nesigurnosti, sumnje u vlastite sposobnosti, fobijama i opsesijama. Prema franc. psihologu P. Janetu (1859–1947), bitna je oznaka psihastenije slabljenje pažnje i volje koje omogućuju normalnom čovjeku uključivanje u život sredine i… Nastavi čitati →
Psihe ili Psiha (grčki: Psykhé), u antičkoj mitologiji, lijepa kraljevna poznata osobito iz djela Metamorfoze ili Zlatni magarac rimskoga pisca → Lucija Apuleja. Najmlađa i najljepša od triju kćeri kraljevskoga para, izazvala je Afroditinu zavist koja… Nastavi čitati →
psihokineza (grčki: psychē duh; duša, kínesis kretanje) 1. Parapsihička pojava u kojoj medij utječe na neki predmet, blizak ili udaljen, tako da ga može pokretati, micati (telekineza). Te su pojave eksperimentalno istraživali, među ostalim, Joseph Banks Rhine u… Nastavi čitati →
psiholog (grč.), stručnjak koji se bavi psihologijom u istraživanju ili nastavi, bilo primjene u praksi, kao što su industrijski, škol., klinički, prometni p. itd. Veći dio psihologa zaposlen je kod nas u praksi (klinike, bolnice, škole, ind., vrtići, vojska i… Nastavi čitati →
psihologija (grčki: psychē duh; duša, logos riječ; znanost), znanost koja istražuje ljudsko ponašanje, čovjekove psihičke procese i psihičke osobine te mišljenje. Sama riječ psihologija potječe s početka XVI. stoljeća, nalazi se u naslovu izgubljena djela Marka Marulića Psichiologia de… Nastavi čitati →
psihologija religije ili religijska psihologija, u primijenjenoj psihologiji i religiologiji, disciplina koja istražuje psihol. stranu religioznosti i relig. iskustva. Koristi se metodom promatranja ponašanja članova vjerskih zajednica, analizom dokumenata (svete knjige i tekstovi, mistični i duhovni spisi), intervjuima, testovima,… Nastavi čitati →
psihologija učenja ili pedagoška psihologija, primijenjena psihologija u nastavnoj i odgojnoj praksi koja načela opće i genetičke (dječje, mladenačke) psihologije primjenjuje os. u uvjetima škol. rada. Tu istražuje npr. izbor predmeta i sastav škol. programa, nastavne metode, raspored sati,… Nastavi čitati →
psihologija umjetnosti, primijenjena psihologija koja istražuje umj. doživljaj i stvaranje, os. u lik. umjetnosti (pretežito slikarstvu), glazbi i književnosti. U lik. je umjetnosti bliska estetici, os. “eksperimentalnoj estetici”. Razlikuje se po tome kojoj školi ili pravcu pripada, npr. geštaltistička… Nastavi čitati →
