HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA
asocijalan (grčki: a ne; latinski: socialis društven), nedruštven, onaj koji postupa protivno društvu i ćudorednim normama, te ne sudjeluje u radu za opće dobro.
aspekt (latinski), pogled; gledište s kojega se promatra neki predmet ili pojava, a koje se razlikuje od nekoga drugog gledišta o istom predmetu ili pojavi. Različiti aspekti međusobno ne moraju biti protuslovni, npr. neka umjetnička slika može biti izrađena na… Nastavi čitati →
Asser (latinizirano Asserius Menevensis), engleski biskup i ljetopisac (Wales, ? – ?, oko 909). Benediktinac u samostanu St. David’s; pozvan na dvor kralja Alfreda od Wessexa, osnovao dvorsku školu. Oko 893. napisao Ljetopis vladavine Alfreda Velikog, u kojemu prikazuje… Nastavi čitati →
Astarta, feničko-sirijska božica neba i zemlje, vegetacije, plodnosti, materinstva, rata i mira. Kult joj se širio po Grčkoj, Italiji i Egiptu, pa su se njezina svojstva prenosila na božice Afroditu, Veneru i Izidu. Istovjetna je s babilonsko-asirskom božicom Ištar… Nastavi čitati →
Aster, Ernest, njemački filozof (Berlin, 18. II. 1880 – Stockholm, 21. X. 1948). Sveučilišni profesor u Giessenu i Istanbulu. Zastupao pozitivističko-nominalističku filozofiju; protivnik Husserlove fenomenologije. Glavna djela: Načela učenja o spoznaji (1913), Povijest antičke filozofije… Nastavi čitati →
Astianaks (grčki: Astyánax), u grčkoj mitologiji, sin trojanskog junaka Hektora i Andromahe. Grci su ga nakon osvajanja Troje, na Odisejev savjet, strmoglavili sa zidina kako se ne bi ispunilo proročanstvo da će Astianaks jednoga dana obnoviti Troju.
Astreja (grčki: Astraía), u grčkoj mitologiji, kći Zeusa i božice pravde i zakonitosti Temide; pretvorena u zviježđe Virgo.
astrolatrija (grčki), astralni kult, štovanje, obožavanje i kult nebeskih tijela (npr. Sunca, Mjeseca i dr.), čest u mitologijama drevnih naroda (Babilon, Egipat, Indija, Kina, Peru, Meksiko).
astrologija (grčki: aster zvijezda, logos riječ; znanost), umijeće proricanja čovjekove sudbine na temelju položaja planeta i zvijezda. Proširila se iz Kaldeje, u ←IV. stoljeću njome se bave grčki učenjaci u Aleksandriji, u Rimu poznata kao egipatska mudrost, a u srednjem… Nastavi čitati →
asumpcionisti, crkveni red u Katoličkoj crkvi koji je osnovao E. d’Alzon 1845. u Nîmesu kao Kongregaciju za obranu i širenje kršćanske vjere te ujedinjenje odijeljenih crkava. Odobreni su 1864, a 1929. pridruženi Trećem redu augustinaca. Početkom XX. stoljeća djeluju… Nastavi čitati →
Ašur ili Asur, u asirskoj mitologiji, praotac i glavni bog Asiraca, kralj neba i zemlje. Postavlja kraljeve, vodi njihovu vojsku i pobjeđuje neprijatelje.
ašvamedha, vjerski obredi u Indiji koji sadrže specifično pjevanje i plesove.
Ašvin ili Asvin, Asvini ili Ašvini (sanskrtski: konjanik), dva staroindijska božanstva svjetlosti, blizanci, sinovi Neba i Sunca; pojavljuju se na plamenim kolima prije zore i zaštitnici su u nepogodama i bolestima.
Ata (grčki: Átē), prema grčkoj mitologiji, Zeusova kći, božica prijevare koja navodi na grijeh; podliježu joj i bogovi. U grčkoj tragediji prikazana je kao osvetnica opakih djela.
Atalanta, u grčkoj mitologiji, trkačica koja se, da bi ostala djevica, natjecala s proscima u trčanju; nadmudrio ju je Hipomen bacivši za vrijeme utrke pred nju na stazu tri zlatne jabuke.
Atamant (grčki: Athámas), u grčkoj mitologiji, muž božice Nefele i otac Friksa i Hele koji su pred maćehom Inom pobjegli na zlatorunom ovnu u Kolhidu na Crnome moru; na taj događaj nastavlja se poznata priča o Argonautima.
Atanazije Veliki, sv., crkveni otac (Aleksandrija, oko 295 – Aleksandrija, 2. V. 373). Jedna od najpoznatijih ličnosti ranoga kršćanstva, zvan “otac pravovjerja” (Pater orthodoxiae); u mladosti učenik pustinjaka sv. Antuna Velikog; kao đakon sudjeluje 325. na koncilu… Nastavi čitati →
Atanazijevo vjerovanje (latinski: Symbolum Athanasianum ili Symbolum “Quicumque”), jedan od triju obrazaca kršanskog vjerovanja, koje posebno naglašava Trojstvo i Kristovo utjelovljenje; pripisuje se Atanaziju Velikom, ali vjerojatno je nastalo u Galiji u drugoj polovici V. stoljeća, s… Nastavi čitati →
ataraksija (grčki: neuzbuđenost, duševni mir), kod grčkih filozofa, stanje duševne smirenosti, ravnodušnosti, neuzbudljivosti. Prema Demokritu ataraksija je najveće dobro koje čovjek može postići u životu, a prema skepticima do ataraksije dolazi onaj koji se odriče vlastitog stava u bilo kojemu spornom pitanju.
Atargatis (grčki), božica plodnosti Aramejaca u Siriji i Filistejaca u Palestini. Zapravo se radi o varijanti zapadnosemitske božice Astarte. Grci poznaju Atargatis pod imenom Derketo, a Rimljani kao božicu Siriju (Dea Syria).
