HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA
epifanija (grč.) 1. U ant. Grčkoj, označivanje očitovanja prisutnosti nekoga božanstva. U antici se spominju epifanije mnogih bogova. Kao sinonim upotrebljava se i riječ parusia (prisutnost). Mnogi ant. vladari imali su teoforički atribut Epifanes. 2. Kršć. blagdan Bogojavljenje ili Teofanija.… Nastavi čitati →
epifenomen (grč. epifainomenon uzgredna pojava), popratna pojava neke pojave ili procesa, nebitna za njih. U medicini, popratna pojava kod neke bolesti. U filozofiji, po H. Maudsleyu, Sh. H. Hodgsonu i drugima, epifenomenalna svijest: svijest koja je posljedica rada mozga i živčanog sustava.
epigoni (grč. epigoni poslije rođeni, potomci) 1. U grč. mitologiji, sinovi junaka koji su poginuli u bitki “sedmorice protiv Tebe”. E. su poslije osvojili i opljačkali Tebu. 2. E. su bili i sinovi dijadoha. U vojsci Aleksandra Velikoga, odredi iz… Nastavi čitati →
Epiktet iz Hijerapola (grč. Epiktetos), stoički filozof (Hijerapol, o. 50 – Nikopol, o. 138). Bio je oslobođeni rob. Slušao je Muzonija Rufa u Rimu, odakle ga je 90. god. Domicijan prognao zajedno s ostalim filozofima. Naučavao je u Nikopolu… Nastavi čitati →
Epikur iz Sam(os)a (grč. Epikouros), grč. filozof (Sam/os/, ←341 – Atena, ←270). Demokritov sljedbenik; u Ateni osnovao školu. Ciljem filozofije smatra čovjekovu sreću koja se postiže poznavanjem prir. zakona, čime se čovjek oslobađa straha od bogova. Smatra da bogovi… Nastavi čitati →
Epimetej (grč. Epimētheús), sin titana Japeta i njegove žene Temide, ili oceanide Klimene; brat titana Prometeja. Kada je Prometej donio ljudima vatru i naučio ih raznim vještinama, oni su postali moćni i samosvjesni pa su prestali štovati bogove. Zato… Nastavi čitati →
episkop (grč.), u Pravosl. crkvi, vrhovni poglavar episkopije (biskupije, dijeceze), biskup.
episkopat (lat.) 1. Dostojanstvo i vlast episkopa. 2. Zbor episkopa jedne metropolije ili cijele Crkve.
epistemologija (grč.), spoznajna teorija; filoz. disciplina koja proučava principe i metode spoznaje; koristi se u istom značenju kao gnoseologija, noetika, spoznajna teorija.
epistola (grč. pismo). 1. Pismo, pismena poruka ili poslanica. Termin epistolarna književnost odnosi se na knjiž. djela koja se temelje na upotrebi epistolarne forme. U svj. književnosti epistolu nalazimo još kod Cicerona i Horacija, a važnija knjiž. djela koristeći se… Nastavi čitati →
epitrahilj (grč. epi na, trahelos vrat), u Ist. crkvi, dio liturgijske odjeće koju nose episkopi i svećenici. U Zap. crkvi odgovara stoli.
epohe (grč. sustezanje), u grč. skeptičkoj filozofiji, suzdržavanje od sudova o bilo čemu, što se opravdavalo time da se u svakomu mišljenju mogu naći razlozi za i protiv.
Epona (keltski epos konj), rim. božica kelt. podrijetla, zaštitnica konja, mazgi i magaraca. Štovana je u Galiji i čitavom Rim. Carstvu.
eponim (grč. epónimos) 1. U ant. Grčkoj, naziv za osobu, čijim se imenom u kronologiji označavala godina. U Ateni prvi arhont, u Sparti prvi efor, u Argu gl. svećenica Herina hrama. Tako se nazivalo i 10 ant. heroja prema… Nastavi čitati →
epulones, kolegij rim. svećenika, osn. ←196. Za vrijeme plebejskih igara taj je kolegij pripravljao gozbe Jupiteru i drugim bogovima.
era (lat. aera) 1. Vrijeme otkada počinje brojenje godina. Npr. kod kršćana od rođenja Isusa Krista (tzv. nova era), kod muslimana od Hidžre – Muhamedova bijega iz Meke (622), kod starih Rimljana od osnutka Rima (←753). 2.… Nastavi čitati →
Erata (grč. Erató; lat. Erato ljupka), ime nekoliko mitskih likova. 1. Kći Zeusa i Mnemozine; muza lirskog i ljubavnog pjesništva, izumiteljica himni bogovima. 2. Jedna od nimfi koje su na brdu Nisi hranile Dioniza. Kada su ostarjele, Medea ih… Nastavi čitati →
Eratosten iz Kirene (grč. Eratosthénēs), grč. učenjak iz doba helenizma (←276 – Aleksandrija, ←194). Učenik Kalimahov, studirao u Ateni. O. ←246. pozvao ga je kralj Ptolemej III. Euerget za predstojnika knjižnice u Aleksandriji. Jedan od zadnjih univerzalnih učenjaka ant.… Nastavi čitati →
Erazmo Roterdamski (latinizirano: Desiderius Erasmus Roterodamus, pravim imenom i prezimenom Geert Geerts), nizozemski humanist, književnik, filolog i filozof (Rotterdam, 28. X. 1466. ili 1469 – Basel, 12. VII. 1536). Živio u Nizozemskoj, Francuskoj, Engleskoj, Italiji i… Nastavi čitati →
