HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA
Erdmann, Benno, njem. filozof (Guhrau, 30. V. 1851 – Berlin, 7. I. 1921). Sveuč. prof. u Kielu, Breslauu, Heidelbergu, Bonnu i Berlinu. Proučavao Kantovu filozofiju spoznaje; predstavlja strogo znanstv.-iskustvenu filozofiju. U psihologiji istražuje intelektualni život… Nastavi čitati →
Ereb (grč. Érebos, lat. Erebus mračni), sin prapočetnoga Kaosa, bog vječne tmine i sama vječna tama. S božicom noći Niktom, rođenom iz Kaosa, imao je sina Etera (boga svjetla) i kćer Hemeru (božicu svijetlog dana). Prema nekima, imao je… Nastavi čitati →
Erida (grč. Eris), kći božice noći Nikte; božica svađe. Mrzili su je i ljudi i bogovi, osim boga Aresa i Kere, božice nasilne smrti. Osvećujući se zato što nije bila pozvana na svadbu ftijskoga kralja Peleja i morske božice… Nastavi čitati →
Erifila (grč. Eriphyle), kći argejskoga kralja Talaja, žena junaka Amfijaraja; utjelovljenje lakomosti i gramzivosti. Prema sporazumu između njezina muža Amfijaraja i njegova bratića Adrasta, E. je trebala biti sutkinja u njihovim sporovima. Ona je to iskoristila i da bi… Nastavi čitati →
Erigona (grč. Erigone) 1. Kći atenskoga kralja Ikarija, prvog uzgajivača vinove loze. Kad je saznala da su joj oca ubili pijani pastiri koji su, ne znajući za opojni učinak vina, pomislili da ih je ponuđenim pićem htio otrovati, počinila… Nastavi čitati →
erimantski vepar (grč. Erymanthios ther), mitološka zvijer, vepar; ime dobio po gori Erímanthosu. Pustošio je po cijeloj Arkadiji. Heraklo ga je utjerao u duboki snijeg, svladao i vezanog donio kralju Euristeju, koji ga je od straha sakrio u bačvu.
Erinije (grč. Erinyes), božice osvete i prokletstva, službenice boga podzemnog svijeta Hada i njegove žene Perzefone. Podrijetlo im nije potpuno razjašnjeno. Po Homeru, rodile su se iz kapi krvi boga neba Urana koje su pale na Geju. Eshil ih… Nastavi čitati →
eristika (grč.), vještina raspravljanja, polemiziranja. U lošem smislu to je metoda koja nadmudrivanjem u igri riječi i u lukavim argumentima i zbunjivanju protivnika vidi ne samo sredstvo, nego i posljednji cilj. Eristici su, prema Diogenu Laertiju, bili učenici Euklida iz… Nastavi čitati →
Eriugena, Ivan Skot (lat. Johannes Scotus Eriugena), srednjovj. filozof i teolog (o. 815 – o. 877). Vjerojatno irskog podrijetla; jedan od najvećih mislilaca rane skolastike. Pravim autoritetom smatra samo istinu utvrđenu razumom, a po spoznaji i teorijskoj snazi razum je… Nastavi čitati →
Eros, grčki bog ljubavi i sama ljubav. Izjednačen s rimskim → Amorom ili Kupidom. Prema starijim mitovima, utjelovljenje snage rođene iz Kaosa, a prema mlađim mitovima, sin boga rata → Aresa i božice ljubavi i ljepote… Nastavi čitati →
eroti (grč. Érotes), prema grč. mitu, brojni mali bogovi ljubavi. Zajedno s Erosom nalazili su se u Afroditinoj pratnji. Često su prikazivani u grč. umjetnosti, a isto tako i u rimskoj (freske u Pompejima). Prema njima su u vrijeme renesanse nastali putti.
erotika (grč.), izraz neodređenoga značenja kojim su obuhvaćeni psih. refleksi spolnog nagona, a katkad i samo seksualno uzbuđenje u fiziološkom smislu. Označava široko područje doživljaja, od izravne tjelesne želje do najsuptilnijih sublimacija. Toliko je značajna komponenta psih. života, da su… Nastavi čitati →
errare humanum est (lat.), griješiti je ljudski; svojstveno je čovjeku da griješi; u značenju, svatko može pogriješiti, nitko nije nepogrešiv.
Eschenmayer, Karl August, njem. filozof i fizičar (Neuenbürg, Württemberg, 4. VII. 1768 – Kirchheim unter Teck, 17. XI. 1852). Sveuč. prof. filozofije i medicine u Tübingenu (1811–36). Po nazorima blizak Schellingu, osim u pitanju spoznaje… Nastavi čitati →
Escobar y Mendoza, Antonio, španj. teolog (Valladolid, 1589 – Valladolid, 4. VII. 1669). Isusovac od 1597, moralni teolog i kazuist. Branio tezu da čista namjera opravdava postupke koji su suprotni moralnim propisima i ljudskim zakonima, a koja… Nastavi čitati →
esencija (lat.) 1. filoz Bit, prava priroda, narav bića. Često se e. kao pojam suprotstavlja egzistenciji. 2. kem Ekstrakt ili koncentrirana otopina prir. ili sintetskih tvari. Upotrebljava se za aromatiziranje hrane i pića. 3. Naziv za 80%-tnu otopinu octene kiseline.
eseni (aram. assaja; grč. Essaioi), pripadnici žid. vjerske sljedbe, koja je, uz Farizeje i Saduceje, bila jedna od najbrojnijih. Potječu iz ←II. st., a spominju ih Filon i Plinije. O njima se malo zna jer su u slučaju… Nastavi čitati →
eshatologija (grč.), u kršć. teologiji i dogmatici, nauka o “posljednjim stvarima”, tj. o konačnoj sudbini ljudi i svijeta; o smrti, posmrtnome životu (raj, pakao, čistilište) i sudnjem danu.
Eshin, budistički svećenik iz Japana (947–1017). Poznat kao slikar i kipar.
Eskulap (lat. Aesculapius), lat. ime grč. boga lječništva Asklepija. Grci su ga štovali od ←VII. do ←VI. st. u Tesaliji i Epidauru. U Ateni je njegov kult uveden za vrijeme kuge ←429. U Rim je njegov kult prenesen ←293,… Nastavi čitati →
