HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA

infula

infula (lat.), široka vunena vrpca, bijela ili crvena, kojom su Rimljani kitili žrtvene životinje. U obliku dijadema ili turbana nosili su je svećenici i vestalke kao oznaku nepovredivosti. I. označuje i vrpce koje se s kralj. krune i biskupske mitre… Nastavi čitati

Ingarden, Roman

Ingarden, Roman, poljski filozof (Krakov, 5. II. 1893 – Krakov, 14. VI. 1970). Profesor u Krakovu (1945–63). Profesor na sveučilištima u Lavovu (1925–44), Toŕunu (1945–46) i Krakovu (1946–50. i 1956–63). Teoretičar koji fenomenološkom metodom dolazi… Nastavi čitati

Inge, William Ralph

Inge, William Ralph, engl. filozof i teolog (Crayke, Yorkshire, 6. VI. 1860 – Wallingford, Berkshire, 26. II. 1954). Školovao se na King’s Collegeu u Cambridgeu; do 1911. odgojitelj i prof. na koledžima u Cambridgeu i… Nastavi čitati

inhibicija

inhibicija (lat. inhibere zadržati, priječiti) 1. Kočenje nekog procesa, sprječavanje; zakočenost, smetnja. 2. U fiziologiji, kočenje prijenosa živčanih impulsa kada se reakcija jednog organa koči djelovanjem nekog drugog. Procesi se odvijaju ugl. preko elemenata živčanog sustava koji reguliraju rad mišićnih,… Nastavi čitati

inkarnacija

inkarnacija (lat.), utjelovljenje, slika i prilika. 1. U kršćanstvu, temeljna i sred. vjerska istina o utjelovljenju Sina Božjeg, druge božanske osobe, Riječi Božje, koja postaje čovjekom (Isusom Kristom), uzimajući ljudsko tijelo i ljudsku dušu. Na temelju bibl. objave (npr. “I… Nastavi čitati

inkubacija

inkubacija (lat.) 1. med Vremenski razmak od trenutka zaraženja do pojave prvih simptoma bolesti. 2. Vrijeme potrebno da se iz oplođena jajeta razvije mladunče. Umjetna i. odvija se u inkubatoru. 3. U antici, spavanje u hramu nekih božanstava… Nastavi čitati

inkvizicija

inkvizicija (lat.), kazneni sud koji je primjenjivala Kat. crkva za optuživanje heretika. Razlikujemo rimsku i., čiji je cilj da crkv. sud iskorijeni vjerovanja i obrede koji su protivni vjeri Kat. crkve, i španj. i. u službi hispanskoga katolicizma. Prve odredbe… Nastavi čitati

Inocent

Inocent, ime trinaestorice papa i jednog protupape.

Inocent III.

Inocent III. (svjetovnim imenom i prezimenom Lotario dei Conti di Segni), papa od 1198. (Anagni, 1160/61 – Perugia, 16. VII. 1216). U duhu reforme Grgura VII. zastupao primat papinstva u duhovnom i svjetovnom području. Mnogim intervencijama u europskim… Nastavi čitati

Inocent IV.

Inocent IV. (Sinibaldo Fieschi di Lavagna), papa od 1243. (Genova, o. 1195 – Napulj, 7. XII. 1254). Nastavlja borbu svojih prethodnika protiv njem. careva. Zbog toga daje juž. Italiju, Napulj i Siciliju u leno Karlu Anžuvincu. Prisiljen pobjeći… Nastavi čitati

Inocent VI.

Inocent VI. (Étienne Aubert), papa od 1352. (Monts-lez-Beyssac, o. 1295 – Avignon, 12. IX. 1362). Jedan od avinjonskih papa, gradio obrambene zidine oko Avignona, pokušavao postići sjedinjenje s Ist. crkvom.

Inocent X.

Inocent X. (Giambattista Battista Pamphili), papa od 1644. (Rim, 6. V. 1574 – Rim, 7. I. 1655). Uzalud prosvjedovao protiv zaključaka Westfalskog mira (1648) iz kojega je bio isključen. God. 1653. osudio je pet postavaka K.… Nastavi čitati

Inocent XI.

Inocent XI. (Benedetto Odescalchi), papa od 1676. (Como, 19. V. 1611 – Rim, 12. VIII. 1689). Hto je organizirati ligu eur. zemalja protiv Osmanlija, u čemu ga sprječava franc. kralj Luj XIV. Osudio je 1679. laksizam… Nastavi čitati

Inocent XII.

Inocent XII. (Antonio Pignatelli), papa od 1691. (Spinazzola, kraj Barija, 13. III. 1615 – Rim, 27. IX. 1700). Provodi crkv. i drž. reforme. Zaslužan za razvoj kat. misija u Amerikama, Aziji i Africi. Pomirio se s… Nastavi čitati

inspiracija

inspiracija (lat.) 1. med Prva faza disanja, uvlačenje zraka u pluća. 2. Nadahnuće; posebno stanje imaginativno-emocionalne uzbuđenosti, pojačane jasnoće i oštrine opažanja, lakog sagledavanja cjeline koja pogoduje umj. stvaranju, otkrivanju znanstv. istina i sl. To se stanje javlja kod nekih… Nastavi čitati

instrumentalizam

instrumentalizam (lat. preko engl.), filoz. stajalište prema kojem su mišljenja, pojmovi i istine samo sredstva za uspješniju praktičnu i duhovnu orijentaciju u svijetu. Gl. je predstavnik tog stajališta John Dewey, a sličnu tendenciju ima i pragmatizam.

intelekt

intelekt (lat.), najviša ljudska spoznajna moć (razum, um). Funkcija intelekta veže se na osjetne podatke svijesti, koje um uspoređivanjem, apstrahiranjem i zaključivanjem prerađuje i stvara apstraktne pojmove. Aristotel razlikuje pasivni i aktivni i. Skolastici razlikuju djelatni i potencijalni um. Anaksagora… Nastavi čitati

intelektualizam

intelektualizam, termin koji ističe vrijednost intelektualne aktivnosti nasuprot onome što je doživljeno neposredno, nagonski, emocionalno ili intuitivno. U spoznajnoj teoriji, i. je smjer koji u procesu spoznaje pridaje temeljno značenje racionalnom (razumnom) čimbeniku. Psihologijski i. smatra da su činovi… Nastavi čitati

inteligencija

inteligencija (lat.) 1. psihol Sposobnost praktičnog snalaženja u novim prilikama. Razlikuje se od nagonskih oblika prilagodbe, te od navika, vještine i znanja, mada o njima djelomično ovisi. U pogledu prir. inteligencije postoje dvije gl. teorije. Prema jednom shvaćanju ona je… Nastavi čitati

intencija

intencija (lat.), namjera, nakana, naum; usmjerenost duha prema nekom cilju. U filozofiji označava obilježje psih. fenomena kod kojih je psih. akt usmjeren prema nekom predmetu. Učenje o intenciji javlja se u srednjovj. skolastici u kojoj se razlikuje intentio prima (spoznaja… Nastavi čitati