HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA

infula

infula (lat.), široka vunena vrpca, bijela ili crvena, kojom su Rimljani kitili žrtvene životinje. U obliku dijadema ili turbana nosili su je svećenici i vestalke kao oznaku nepovredivosti. I. označuje i vrpce koje se s kralj. krune i biskupske mitre… Nastavi čitati →

Ingarden, Roman

Ingarden, Roman, poljski filozof (Krakov, 5. II. 1893 – Krakov, 14. VI. 1970). Profesor u Krakovu (1945–63). Profesor na sveučilištima u Lavovu (1925–44), Toŕunu (1945–46) i Krakovu (1946–50. i 1956–63). Teoretičar koji fenomenološkom metodom dolazi… Nastavi čitati →

Inge, William Ralph

Inge, William Ralph, engl. filozof i teolog (Crayke, Yorkshire, 6. VI. 1860 – Wallingford, Berkshire, 26. II. 1954). Školovao se na King’s Collegeu u Cambridgeu; do 1911. odgojitelj i prof. na koledžima u Cambridgeu i… Nastavi čitati →

inhibicija

inhibicija (lat. inhibere zadržati, priječiti) 1. Kočenje nekog procesa, sprječavanje; zakočenost, smetnja. 2. U fiziologiji, kočenje prijenosa živčanih impulsa kada se reakcija jednog organa koči djelovanjem nekog drugog. Procesi se odvijaju ugl. preko elemenata živčanog sustava koji reguliraju rad mišićnih,… Nastavi čitati →

inkarnacija

inkarnacija (lat.), utjelovljenje, slika i prilika. 1. U kršćanstvu, temeljna i sred. vjerska istina o utjelovljenju Sina Božjeg, druge božanske osobe, Riječi Božje, koja postaje čovjekom (Isusom Kristom), uzimajući ljudsko tijelo i ljudsku dušu. Na temelju bibl. objave (npr. “I… Nastavi čitati →

inkubacija

inkubacija (lat.) 1. med Vremenski razmak od trenutka zaraženja do pojave prvih simptoma bolesti. 2. Vrijeme potrebno da se iz oplođena jajeta razvije mladunče. Umjetna i. odvija se u inkubatoru. 3. U antici, spavanje u hramu nekih božanstava… Nastavi čitati →

inkvizicija

inkvizicija (lat.), kazneni sud koji je primjenjivala Kat. crkva za optuživanje heretika. Razlikujemo rimsku i., čiji je cilj da crkv. sud iskorijeni vjerovanja i obrede koji su protivni vjeri Kat. crkve, i španj. i. u službi hispanskoga katolicizma. Prve odredbe… Nastavi čitati →

Inocent

Inocent, ime trinaestorice papa i jednog protupape.

Inocent III.

Inocent III. (svjetovnim imenom i prezimenom Lotario dei Conti di Segni), papa od 1198. (Anagni, 1160/61 – Perugia, 16. VII. 1216). U duhu reforme Grgura VII. zastupao primat papinstva u duhovnom i svjetovnom području. Mnogim intervencijama u europskim… Nastavi čitati →

Inocent IV.

Inocent IV. (Sinibaldo Fieschi di Lavagna), papa od 1243. (Genova, o. 1195 – Napulj, 7. XII. 1254). Nastavlja borbu svojih prethodnika protiv njem. careva. Zbog toga daje juž. Italiju, Napulj i Siciliju u leno Karlu Anžuvincu. Prisiljen pobjeći… Nastavi čitati →

Inocent VI.

Inocent VI. (Étienne Aubert), papa od 1352. (Monts-lez-Beyssac, o. 1295 – Avignon, 12. IX. 1362). Jedan od avinjonskih papa, gradio obrambene zidine oko Avignona, pokušavao postići sjedinjenje s Ist. crkvom.

Inocent X.

Inocent X. (Giambattista Battista Pamphili), papa od 1644. (Rim, 6. V. 1574 – Rim, 7. I. 1655). Uzalud prosvjedovao protiv zaključaka Westfalskog mira (1648) iz kojega je bio isključen. God. 1653. osudio je pet postavaka K.… Nastavi čitati →

Inocent XI.

Inocent XI. (Benedetto Odescalchi), papa od 1676. (Como, 19. V. 1611 – Rim, 12. VIII. 1689). Hto je organizirati ligu eur. zemalja protiv Osmanlija, u čemu ga sprječava franc. kralj Luj XIV. Osudio je 1679. laksizam… Nastavi čitati →

Inocent XII.

Inocent XII. (Antonio Pignatelli), papa od 1691. (Spinazzola, kraj Barija, 13. III. 1615 – Rim, 27. IX. 1700). Provodi crkv. i drž. reforme. Zaslužan za razvoj kat. misija u Amerikama, Aziji i Africi. Pomirio se s… Nastavi čitati →

inspiracija

inspiracija (lat.) 1. med Prva faza disanja, uvlačenje zraka u pluća. 2. Nadahnuće; posebno stanje imaginativno-emocionalne uzbuđenosti, pojačane jasnoće i oštrine opažanja, lakog sagledavanja cjeline koja pogoduje umj. stvaranju, otkrivanju znanstv. istina i sl. To se stanje javlja kod nekih… Nastavi čitati →

instrumentalizam

instrumentalizam (lat. preko engl.), filoz. stajalište prema kojem su mišljenja, pojmovi i istine samo sredstva za uspješniju praktičnu i duhovnu orijentaciju u svijetu. Gl. je predstavnik tog stajališta John Dewey, a sličnu tendenciju ima i pragmatizam.

intelekt

intelekt (lat.), najviša ljudska spoznajna moć (razum, um). Funkcija intelekta veže se na osjetne podatke svijesti, koje um uspoređivanjem, apstrahiranjem i zaključivanjem prerađuje i stvara apstraktne pojmove. Aristotel razlikuje pasivni i aktivni i. Skolastici razlikuju djelatni i potencijalni um. Anaksagora… Nastavi čitati →

intelektualizam

intelektualizam, termin koji ističe vrijednost intelektualne aktivnosti nasuprot onome što je doživljeno neposredno, nagonski, emocionalno ili intuitivno. U spoznajnoj teoriji, i. je smjer koji u procesu spoznaje pridaje temeljno značenje racionalnom (razumnom) čimbeniku. Psihologijski i. smatra da su činovi… Nastavi čitati →

inteligencija

inteligencija (lat.) 1. psihol Sposobnost praktičnog snalaženja u novim prilikama. Razlikuje se od nagonskih oblika prilagodbe, te od navika, vještine i znanja, mada o njima djelomično ovisi. U pogledu prir. inteligencije postoje dvije gl. teorije. Prema jednom shvaćanju ona je… Nastavi čitati →

intencija

intencija (lat.), namjera, nakana, naum; usmjerenost duha prema nekom cilju. U filozofiji označava obilježje psih. fenomena kod kojih je psih. akt usmjeren prema nekom predmetu. Učenje o intenciji javlja se u srednjovj. skolastici u kojoj se razlikuje intentio prima (spoznaja… Nastavi čitati →