JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
Lehr-Spławiński, Tadeusz, poljski jezikoslovac, slavist (Krakov, 20. IX. 1891 – Krakov, 17. II. 1965). U svojem jezikoslovnom radu uvažavao podatke antropologije, arheologije, povijesti i etnografije. Utemeljitelj praslavenske dijalektologije, zaključio da je slavenska pradomovina bila… Nastavi čitati →
lekcija (lat.) 1. Predavanje, usmeno izlaganje nastavne jedinice nekog predmeta i sl.; pren I tekst takva sadržaja (npr. odgovarajuće poglavlje u udžbeniku i sl.). 2. iron Pouka, opomena.
lekcionar (lekcionarij) (lat. knjiga čitanja), u Kat. crkvi, liturgijska knjiga sa svetopisamskim čitanjima za misu (čita lektor). Prvo je čitanje iz Staroga zavjeta, drugo iz novozavjetnih poslanica, treće iz evanđelja. Stari hrv. rukopisni lekcionari jesu Splitski evanđelistar (VIII. st.,… Nastavi čitati →
leksem (leksički morfem), najmanja značenjska jedinica jezika (u općem jeziku to nazivamo riječju). Broj članova toga skupa nije ograničen (ali se može povećavati i smanjivati; taj skup jest leksik ili rječnik), za razliku od skupa gramema (gramatemi, gramatički morfemi; njihov je broj ograničen).
leksik ili rječnik, skup svih riječi jednoga jezika (opći leksik/rječnik), narječja ili kojega drugoga oblika jezika (npr. leksik/rječnik određene struke). Proučavanjem leksika bavi se jezikoslovna disciplina leksikologija, a izradbom knjižnih rječnika bavi se leksikografija.
leksikografija (grč.), popisivanje, sređivanje i tumačenje značenja riječi jednog ili više jezika; teorija i praksa izrade leksikografskih djela, sa sustavnim popisivanjem, opisom i tumačenjem značenja riječi, izraza, imena i dr.; također, naziv za sveukupnost leksikografskih djela neke kulture (npr. hrvatska… Nastavi čitati →
Leksikografski zavod Miroslav Krleža, središnji hrvatski leksikografski institut i najveći izdavač leksikografskih djela u Hrvatskoj. Utemeljen 1950. u Zagrebu, od 1962. Jugoslavenski leksikografski zavod (JLZ), od 1991. djeluje pod sadašnjim nazivom kao “javna ustanova u djelatnosti leksikografije i enciklopedike… Nastavi čitati →
leksikon (grč.) ili enciklopedijski rječnik, leksikografsko djelo koje daje pregled ukupnoga, općega znanja (opći leksikon) ili pregled znanja neke struke (strukovni leksikon). Naziv potječe od jednoga takvog djela, Totius latinitatis lexicon E. Forcellinija iz 1771. Vjerojatno najstariji leksikon s hrvatskoga… Nastavi čitati →
lektor (lat.) 1. U ant. doba, osoba koja je pred određenim brojem slušatelja čitala neki tekst. 2. Sveuč. nastavnik koji praktično podučava neki jezik, u obliku vježbi i sl. 3. Osoba koja čita tekst prije njegova objavljivanja i dotjeruje ga… Nastavi čitati →
lema (lat.), prihvaćen izraz, tvrdnja, objašnjenje; zaključak koji se drži istinitim i valjanim te se više ne dokazuje.
leno (njem.), zemljišni posjed koji je neka osoba uz određene uvjete dobila od vladara; feud.
lenta (rus.), široka svečana vrpca koja se nosi poprijeko od ramena do suprotnoga boka, npr. državnička ili koja druga.
Lepsius, Carl Richard, njem. egiptolog i jezikoslovac (Naumburg an der Saale, 23. XII. 1810 – Berlin, 10. VII. 1884). Utemeljitelj berlinskoga Egip. muzeja, jedan od osnivača moderne egiptologije. Bavio se i odnosima u afrazijskoj (semitohamitskoj)… Nastavi čitati →
letalan (lat.), smrtonosan, koji dovodi do smrti (l. doza).
libertin (lat.), u ant. Rimu, oslobođeni rob; u sr. vijeku, slobodnjak koji pripada nižem staležu, ali nije kmet. Također, pogrdan naziv za čovjeka koji se protivi vjerskim dogmama; nevjernik. Poslije naziv za slobodnog mislioca uopće.
licenca ili licencija (lat.) 1. Dozvola za uporabu nečijeg zaštićenog prava, modela, recepta ili patenta. 2. Dopuštenje za obavljanje neke aktivnosti koju izdaje mjerodavno drž. tijelo. 3. Dozvola za nastup športašu ili ekipi u određenom stupnju natjecanja; služb. potvrda za… Nastavi čitati →
liga (lat. preko njem.) 1. Društvo, savez, zajednica, udruga (npr. L. naroda, L. za borbu protiv raka). 2. šport Naziv za natjecanje najčešće po dvostrukom bod-sustavu u ekipnim športovima. Svaka ekipa susreće se sa svim drugim ekipama dvaput, prema ždrijebu,… Nastavi čitati →
ligatura (iz kasnolatinskog) 1. U paleografiji, poseban način spajanja pojedinih slova radi uštede prostora, kod kojih jedno mijenja oblik (æ za ae; œ za oe); najčešća latinska ligatura & (=et i) prešla je i u tiskane dokumente. 2.… Nastavi čitati →
lik 1. Osoba, figura; obličje; obris ili prikaz koga ili čega. 2. knjiž Karakter, nosilac radnje, junak u knjiž. djelu. U osnovi svaki je umj. l. fikcionalizirani prikaz neke stvarne ili izmišljene osobe, bilo da je izveden iz iskustva, bilo… Nastavi čitati →
likvidacija (lat.) 1. U pravu, postupak razrješavanja imovinskopravnih odnosa neke prav. osobe kad nastane razlog za prestanak prav. osobe, traje do njezina brisanja iz odgovarajućeg registra. 2. ekon Postupak ukidanja kada nastupe razlozi za prestanak nekoga trg. društva. U postupku… Nastavi čitati →
