JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
likvidi (likvida, tekući suglasnici), naziv (po mjestu tvorbe) za glasove kao što su u hrvatskom l i r.
limitacija (lat.), određivanje granice, limita; ograničavanje, skučivanje.
linear A i B, dva stara kretska pisma. Linear A, crtoliko pismo na glinenim pločicama kojima su bilježene pojedine riječi, te brojevi i mjere na nekom predgotičkom jeziku iz razdoblja oko 1500. pr. Kr.; jezik nije odgonetnut. Linear… Nastavi čitati →
linearna algebra, područje matematike koje proučava vektorske prostore i preslikavanja među njima. Obuhvaća teoriju matrica, determinanti, sustava linearnih jednadžbi.
lingua franca, opći naziv za kontaktne jezike nastale za potrebe sporazumijevanja raznojezičnih ljudi u nekim situacijama, npr. u trgovanju. Prvi takav poznati jezik bio je u sredozemnim lukama u srednjem vijeku; osnova su mu bili okcitanski i drugi romanski… Nastavi čitati →
lingvistička antropologija, grana antropologije koja proučava ulogu jezika u vezi s općim i specifičnim kulturnim značajkama ljudskoga djelovanja. Bavi se međuodnosom jezika, kulture i društva, a također i nastankom, razvojem i usvajanjem jezika, i dr.
lingvistička geografija ili dijalekatna geografija, jezikoslovna disciplina koja proučava raširenost jezičnih pojava na nekom prostoru da bi se iz takvih podataka moglo vidjeti kako su se provodile jezične mijene i razvoj. Građa prikupljena na terenu prikazuje se na kartama… Nastavi čitati →
lingvistika ili jezikoslovlje, znanstveno proučavanje jezika. Sastoji se od više disciplina. S obzirom na jezične razine, to su fonetika, fonologija, grafemika, morfologija, tvorba riječi, sintaksa, semantika, leksikologija i dr. S obzirom na pristup, to su sociolingvistika, pragmatika, lingvistika teksta,… Nastavi čitati →
lipanj, hrv. naziv za šesti mjesec u godini; lat. oblik: juni. Riječ praslav. podrijetla, izvedena prema pojavi cvjetanja lipe u tom mjesecu.
listopad, hrv. naziv za deseti mjesec u godini; lat. oblik: oktobar. Stara slav. kovanica, izvedena iz pojave padanja lišća u tom mjesecu.
litavski jezik, jezik Litavaca (lietuviř kalba; više od 3 mil. govornika), pripada baltijskoj grani indoeur. jezične porodice. Njime se piše od pol. XVI. st.; prva je lit. knjiga Katekizam M. Mažvydasa iz 1547. Biblija je prevedena potkraj… Nastavi čitati →
livre d’heures (franc. knjiga sati), časoslov, brevijar. Od XII. st. molitvenik za laike s molitvama za određeni dio dana. Isprva pisani rukom i često urešavani slikanim minijaturama i inicijalima.
livski jezik, jezik kojim govori još možda stotinjak ljudi na obali Kurzemskoga poluotoka u Letoniji. Pripada pribaltičkofinskoj podskupini finske skupine finougarske grane uralskih jezika.
loco citato (lat.), na navedenome mjestu; kratica l. c. U znanstv. i drugim tekstovima označuje da su odnosni podaci dani u istome djelu i na istome mjestu kao i podaci uz prethodnu oznaku; u hrv. ekvivalent jest nav. dj. (navedeno… Nastavi čitati →
locus communis (lat.), opće mjesto; općenito, ono što je svakom poznato iz osnovnog znanja; svima razumljiva i poznata činjenica; tako i kod Aristotela od kojeg je pojam poznat. Također, motiv ili događaj koji se ponavlja ili primjenjuje u pripovijedanju, umjesto nečeg novog ili originalnijeg.
locus regit actum (lat.), mjesto određuje čin, tj. oblik pravnog posla; pravilo međunar. priv. prava po kojem se oblik prav. posla određuje prema mjestu njegova poduzimanja; pravilo po kojem je za oblik prav. posla ili akta mjerodavan zakon odn. prav.… Nastavi čitati →
locus sigilli (lat.), mjesto pečata; oznaka mjesta na ispravama, odn. prijepisima isprava na kojem se nalazi pečat; također se rabi i kao loco sigilli u značenju “umjesto pečata”; kratica je l. s. U hrv. jeziku rabi se i kratica M. P., tj. “mjesto pečata”.
logogrif (grč.), riječ načinjena od polazne tako da se u toj prvoj promijeni, izostavi ili doda slovo ili slog, npr. slog–slon, logogrif–logograf, promjena–zamjena, bicikl–binokl itd. Također vrsta zagonetke; dodavaljka, ispuštaljka, mijenjalka; izostavljanjem ili dodavanjem slova zadanoj se riječi mijenja značenje.
lokal (lat.) 1. Prostor za obavljanje kakve poslovne uslužne djelatnostI. 2. Ugostiteljski objekt.
lokalitet (njem.) 1. Mjesto s određenim značajkama; predio, kraj. 2. Govorna osobitost nekoga kraja.