JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
sektor (lat.) 1. U privredi, područje proizvodnje (privatni, javni, itd.). 2. U prometu, dio ceste ili želj. pruge. 3. U voj. nazivlju, odsječak borbene linije. 4. U geometriji, drugi naziv za kružni isječak. 5. U računalnoj tehnici, ukupna količina podatkovnih… Nastavi čitati →
sekundant (lat.) 1. Posrednik i svjedok jednoga od boraca u dvoboju. 2. U boksu, osoba kojoj je za vrijeme odmora dopušten pristup u ring, osvježava boksača i daje mu savjete za nastavak borbe. Može označiti i prestanak borbe ubacivanjem ručnika… Nastavi čitati →
sekundaran (lat.), drugorazredan, sporedan; koji dolazi na drugo mjesto, ili koji se javlja naknadno.
sekundogenitura (lat.), pravo drugorođenoga sina i njegovih potomaka na nasljedstvo (npr. prijestolja, imovine i dr.); supr. primogenitura.
selam (arap.), musl. pozdrav, u prvotnom značenju: mir; selam alejkum (doslovno: mir s vama), pozdravljam vas.
selekcija (lat. selectio odabir) 1. Odabir, izbor, izdvajanje u posebnu skupinu i sl. 2. biol Prir. odabir živih bića. Splet okolnosti koje određuju sposobnost razmnožavanja određenog genotipa unutar populacije. Prirodna s. najvažnija je pokretačka snaga u procesu evolucije koju… Nastavi čitati →
Seliščev, Afanasij Matveevič, rus. slavist (Volovo, 23. I. 1886 – Moskva, 6. XII. 1942). Dijalektolog, jedan od začetnika jezične makedonistike. Predavao u Kazan’u i Irkutsku, od 1921. voditelj slavističke katedre na Moskovskom sveučilištu. Autor uvoda… Nastavi čitati →
selo, skupina kuća u kojima obitavaju seljaci i drugih zgrada, od kojih je većina u vezi s poljodjelstvom i stočarstvom. Ako se radi o tek nekoliko kuća, reče se zaselak. Riječ je praslav. postanja, s korijenom istim *sed-… Nastavi čitati →
sem (grč. sema znak), u semantici, najmanja jedinica značenja. S. kao značenjsko razlikovno obilježje potpuno opisuje značenje leksičke jedinice; semi jedne takve jedinice različitih su razina i međusobno u raznim odnosima. Npr. leksičke jedinice “otac” i “mati” imaju jednak sem… Nastavi čitati →
semantika (grč. semantikós koji označava) 1. Područje jezikoslovlja koje proučava značenja što ih nose pojedini jezični elementi (riječ, gramatički oblik, iskaz, rečenica…). S. se razvija od W. von Humboldta te od druge pol. XIX. st. (prvo psihološka faza, W. Wundt… Nastavi čitati →
semasiologija ili semaziologija (grč.), dio jezikoslovlja (i to semantike) koji se bavi značenjima riječî i sklopova riječî.
semestar (lat.), poljeće, polugodište, razdoblje od 6 mjeseci (na fakultetu, višim školama i sl.).
semi- (lat.), predmetak u složenicama u značenju: polu-, napola. Odgovara predmetku hemi- grč. podrijetla.
semiotika ili semiologija (grč. semeios znak, osobina), znanstv. disciplina (unutar jezikoslovlja i šire) koja se bavi proučavanjem različitih znakovnih (semiotičkih) sustava koji sadrže ili prenose informacije (jezik, običaji, komuniciranje životinja i dr.) i proučavanjem takva stvaranja značenja iz znakovnih sustava… Nastavi čitati →
semitski jezici, jedna od grana afrazijske (semitohamitske) jezične porodice. Jedna od podjela navodi pet grupa: sjeveroistočnu ili istočnu (sjeverna rubna), sjeverozapadnu (sjeverna središnja), jugozapadnu (južna središnja), južnu (južna rubna) i etiopsku. Sjeveroist. jezik jest akadski (sa svojim mlađim stanjima,… Nastavi čitati →
sentenca ili sentencija (lat.), kratka izreka koja izražava opću misao ili moralnu pouku.
sentiment (lat.) 1. Osjećaj, čuvstvo. 2. Nostalgični ili romantički osječaj; sentimentalan, osjećajan (os. pretjerano osjećajan), čuvstven.
senzacija (franc.) 1. Jak dojam (uzbuđenje, zanimanje, nemir) koji je neki događaj izazvao u javnosti. 2. Događaj koji takav dojam izaziva.
