JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
Trombetti, Alfredo, tal. jezikoslovac (Bologna, 6. I. 1866 – Venecija, 5. VI. 1929). U Bologni od 1904. predavao semitistiku, od 1912. voditelj katedre za glotologiju. Zastupao tezu o monogenezi jezikâ – da su svi jezici svijeta potekli od jednoga… Nastavi čitati →
trop (grč.) 1. Riječ ili izraz koji su upotrijebljeni u prenesenom značenju, kao posebna oznaka, kao ukras u tekstu, takvo stilsko sredstvo; obrat. Za govoritelja je polazište neko suodnošenje ili suprotstavljanje pojmova ili pojava koji su povezani nekim asocijacijama, i… Nastavi čitati →
Trubeckoj, Nikolaj Sergeevič, rus. jezikoslovac (Moskva, 16. IV. 1890 – Beč, 25. VI. 1938). Od 1919. u Sofiji, zatim u Beču i drugdje. Bavio se proučavanjem raznih jezika: slavenskih, kavkaskih, uralskih i dr. Zasnovao fonologiju kao posebnu granu jezikoslovlja… Nastavi čitati →
tuđica 1. Posuđenica koju u jeziku primatelju govornici ne osjećaju prihvaćenom; često se prepoznaje po pisanju kakvo je u jeziku izvorniku. Npr. poč. XX. st. riječi kao essay, tramway još su se osjećale tuđima. Neke se riječi uvijek pišu… Nastavi čitati →
Tun-huang, mjesto u Turkmestanu, znamenito po špilji “tisuću Buda” u kojoj je pronađeno tisuće svitaka ispisanih najvećim dijelom na kineskom, ali i na drugim jezicima i pismima. Među njima pronađena je najstarija sačuvana kin. knjiga umnožena drvoreznom tehnikom (ksilografija),… Nastavi čitati →
tunguskomandžurski jezici, jedna od skupina altajske jezične por. (uz turkijsku i mongolsku te korejski i jap. jezik). To su izumrli džurčenski te današnji mandžurski, nanajski (goldski), ulčki, oročki, udejski, negidalski, solonski, evenkijski, evenski (lamutski). Govore se na Dalekom istoku… Nastavi čitati →
tupi-gvarani, potpor. u jezičnoj por. tupi, sadrži pedesetak jezika, npr. gvarani (više od 7 mil. govornika; većini Paragvajaca materinski jezik, također tamo i službeni, uz španjolski; govori se i u susjednim zemljama). Iz tih su jezika u europske došle… Nastavi čitati →
turanski jezici, zastarjeli naziv za turkijske i mongolske jezike. Upotrebljavao se i za mnoge az. jezike, također za altajske te za uralske i altajske skupa.
turcizam, naziv za riječ preuzetu iz turskoga jezika. U hrvatskome imamo turcizama koji su posve uklopljeni i to su neutralne riječi (alat, čarapa, česma, džep, đon, jagma, karanfil, kula, marama, melem, nar, nišan, pandža, papuča, patlidžan, sačma, sat,… Nastavi čitati →
turkijski jezici, jedna od skupina altajske jezične porodice (uz mongolsku i tunguskomandžursku te korejski i japanski jezik). Ima nekoliko podjela, jedna od njih jest ova. Izumrli su staroturkijski i staroujgurski. Današnji su jezici sjeveroistočni: tuvanski, karagaski (tofalarski), jakutski, hakaski… Nastavi čitati →
turski jezik (türkçe), jezik iz turkijske skupine jezika, u kojoj je dio jugozap. ili oguske podskupine (u kojoj su još azerbajdžanski, turkmenski, gagauski i dr.). Govori se u Turskoj, koja ima više od 70 mil. st. (i ukupno više… Nastavi čitati →
tvorba riječi 1. Općenito, načini na koji se tvore nove riječi, polazeći od postojećega jezičnoga blaga. 2. Dio jezikoslovlja koji to proučava. U hrvatskom najčešći su načini tvorbe riječi izvođenje (osnovi se dodaju formanti, elementi koji nisu riječ, osnova ili… Nastavi čitati →
tvrdo, naziv slova za glas t u glagoljičkoj i ćir. azbuci; kao oznaka za broj imalo je vrijednost 300.
Tzetzes, Ioannes (Ivan Ceces), biz. poligraf (o. 1110 – 1185). Autor više djela, komentator Homera, napisao brojne skolije uz djela starogrč. pisaca.
U, u 1. Dvadeset i sedmo slovo hrvatske latinice. 2. Znak za najzatvoreniji stražnji i zaokruženi samoglasnik. 3. Znak za kem. element → uran.
ubi bene, ibi patria (lat. gdje je dobro, tamo je domovina), uzrečica koja se upotrebljava u vezi s onima kojima su materijalna dobra važnija od rodoljublja. Preinačen jedan Pakuvijev stih, zapisan u Cicerona.
udmurtski jezik (stariji naziv votjački), jezik iz permske skupine (s jezikom/jezicima komi) finskopermske grane ugrofinskih jezika. Pismenost od XVIII. stoljeća. Udmurta ima više od 700 000; žive u Udmurtiji, republici u Ruskoj Federacji, te u susjednim područjima.
ugaritski jezik, jedan od semitskih jezika, poznat po gosp., sudskim, diplomatskim i epskim tekstovima iz ←XV. st. iz grada Ugarita (danas → Ras Šamra). Pisao se posebnim ugaritskim klinastim slogovnim pismom, koje je nastalo od sjevernosemitske varijante protoalfabeta.
ugrofinski jezici, grana uralske jezične porodice (druga je samodijska). Po jednoj podjeli tvore je finska skupina i ugarska skupina. U finskoj su skupini pribaltička podskupina (finski, karelski, estonski, vepski, ižorski, vodski, livski), saamska, volška (izumrli muromski, merjanski i meščerski… Nastavi čitati →
Uhlenbeck, Christianus Cornelius, niz. jezikoslovac (Voorburg, 18. X. 1866 – Lugano, 12. VIII. 1951). Prof. u Amsterdamu i Leidenu. Bavio se baskijskim jezikom, sjevernoamer. indijanskim jezicima (os. jezikom Crnih noga, Blackfoot, i drugim algonkinskim jezicima) i sjevernoazijskim jezicima… Nastavi čitati →
