JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
cum laude (latinski: s pohvalom, uz pohvalu), ocjena kandidatu koji je s osrednjim uspjehom položio doktorski ispit. → summa cum laude.
curriculum vitae (latinski), kratak životopis koji se prilaže molbama za namještenje, stipendije i sl.
cursus honorum (latinski), hijerarhijska ljestvica po kojoj se u antičkom Rimu moglo napredovati u političkoj karijeri; čini je šest političkih položaja: kvestor, pučki tribun, edil, pretor, konzul i cenzor.
Curtius, Georg, njemački klasični filolog (Lübeck, 16. IV. 1820 – Hermsdorf am Kynast, danas Jelenia Góra, Poljska, 12. VIII. 1885). Predavao u Pragu, Kielu, Leipzigu, uveo komparativnu metodu u klasičnu filologiju, bavio se etimologijom grčkoga… Nastavi čitati →
Č, č 1. Četvrto slovo hrvatske latinice (nalazi se i u češkoj, lužičkoj, slovačkoj i slovenskoj latinici te u ćirilici). 2. lingv Znak za prednjonepčani suglasnik, afrikatu, koja se fonetski tumači kao istodobna artikulaciju glasova t i š.
čadski jezici, grana afroazijskih jezika; govore se u Nigeriji, Čadu, Kamerunu, Srednjoj Africi; tri skupine. U zapadnoj ili hausanskoj skupini najveći je jezik hausa (hausanski), poslije svahilija drugi afrički jezik po broju govornika južno od Sahare (a treći u… Nastavi čitati →
čagatajski jezik, najrašireniji jezik iz jugoistočne (čagatajske) skupine turkijskih jezika, u koju spadaju i uzbečki, novoujgurski (istočnotur/kij/ski) i salarski. Prvotno se koristio u Čagatajskome carstvu, koje se prostiralo od rijeke Amu-Darje do Altajskoga gorja, a s vremenom se proširio… Nastavi čitati →
Čajničko četveroevanđelje, pergamentni spis vjerojatno iz XV. stoljeća, pisan ćirilicom, s nekim glagoljičkim slovima, pronađen u crkvi u Čajniču.
čakavizam 1. Jezična osobina preuzeta iz čakavskoga u koje drugo narječje. 2. Koja konkretna osobina svojstvena čakavskom narječju, u usporedbi s osobinama drugih narječja.
čakavsko narječje, jedno od narječja hrvatskog jezika; govori se protežu od Istre preko Kvarnera i Primorja i otokâ do u Dalmaciju; čakavskom narječju pripadaju i gradišćanskohrvatski govori u Gradišću u Austriji, u zapadnoj Mađarskoj i u Slovačkoj. Prije seoba… Nastavi čitati →
čaršija (turski), naziv za ulicu ili trg s dućanima i radionicama; trgovačka četvrt; izraz proširen u zemljama i krajevima koji su bili pod turskom vlašću. pren Javnost, masa; malograđanština; također poslovni svijet, viši sloj građanskog društva.
čečenski jezik, jezik Čečena, u Čečeniji, s inguškim i bacbijskim tvori našku (nahsku, nahansku) podskupinu sjeveroistočne skupine sjevernokavkaskih jezika. Više od 800 000 govornika (i nešto iseljenika u središnjoj Turskoj). Pismenost tek u sovjetsko doba, prvo arapskim pismom,… Nastavi čitati →
čejenski jezik (engleski: Cheyenne), jezik Čejena (čejenski: Tsétsêhéstâhese) koji žive u SAD-u na jugoistoku Montane i u središnjoj Oklahomi, oko 5000 govornika (dvojezičnih, s engleskim). Pripada algonkinsko-ritvanskoj jezičnoj porodici.
čelebija (tur.), gospodin, posebno mlad gospodin plemićkog roda; od XIII–XV. st. počasni naziv za uvažena i školovana čovjeka. Uz ime (npr. Grubija Čelebija) znači efendija.
čerkeski jezik, jezik iz sjevernozapadne skupine sjevernokavkaske jezične porodice, dio kabardinsko-čerkeskoga jezika (za nj ukupno više od 320 000 govornika).
Česmički, Ivan ili Jan Panonac (Ianus Pannonius, Jan Panonije), hrvatski znanstvenik, humanist i pjesnik (? Česmica, kraj Čazme, 29. VIII. 1434 – Medvedgrad, kraj Zagreba, 30. XI. 1472). Školovao se u Ferrari i Padovi i… Nastavi čitati →
čestica (riječca, partikula, modalna riječ), vrsta riječi. Čestice iskazuju stav govornika prema onomu o čemu govori, za oblikovanje ustrojstva rečenice, za isticanje itd. U hrvatskom jeziku imamo potvrdne (da, jest) i niječne čestice (ne, ni), upitne (li, zar),… Nastavi čitati →
češki jezik, jezik Čeha, ukupno oko 10 milijuna govornika; u Češkoj 9,5 milijuna te u Austriji, Hrvatskoj (bar oko 14 000 u Daruvaru, Grubišnom Polju itd.) i drugdje. Procjenjuje se da u SAD-u ima oko 1 milijun Čeha… Nastavi čitati →
Čikobava, Arnold Stepanovič, gruzijski lingvist (Sačikobao, 14. III. 1898 – Tbilisi, 5. X. 1985). Profesor na Sveučilištu u Tbilisiju; jedan od utemeljitelja Akademije znanosti, Institut za lingvistiku nosi njegovo ime; autor radova iz opće lingvistike… Nastavi čitati →