JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
D, d 1. Šesto slovo hrvatske latinice, četvrto u većini drugih abeceda. 2. Znak za zvučni dentalni okluzivni (eksplozivni) suglasnik koji se artikulira pritiskom jezika o gornje sjekutiće. 3. mat Oznaka za diferencijal, derivaciju, npr. dx: diferencijal od x; dy… Nastavi čitati →
dača (ruski), vila, ljetnikovac, kuća na ladanju.
dagestanski jezici, podskupina istočne skupine sjevernokavkaskih jezika; govore se u → Dagestanu. Dijele se na avaroandskoceske (avarski, andijski, botliški, godoberinski, karatinski, havaški, bagulalski, tindinski, čamalinski; ceski, hvaršinski, hinuški, bežitinski, hunzipski), lezginske (lezginski, tabasaranski, agulski, rutulski, cahurski, kriski, buduški,… Nastavi čitati →
Dahl, Adolf, švedski slavist i prevoditelj (Mariehamn, Ålandski otoci, 30. IV. 1942). Predavač na Institutu za slavistiku Sveučilišta u Uppsali; sudjelovao u projektu Lexina, posredstvom kojega se u Švedskoj pojavio oveći hrvatsko-švedski rječnik. S Andersom Gustafssonom… Nastavi čitati →
dajnčica, stari sustav slov. latiničnog pisma na fonetskom principu; koristio se u Štajerskoj od 1824–39, 1831–38. uveden u škole; sastavio ga je Petar Dajnko (1787–1873); na njemu su objavljene 22 knjige; od 1839. zamijenjena gajicom.
dakijski jezik, jezik Dačana (grčki: Dakoí), dijela Tračana, govorio se na područjima današnje Rumunjske između Dunava i Karpata. Poznat po nekim nazivima za biljke u zapisu iz III/IV. stoljeća (kada se dakijski vjerojatno više nije govorio) te po osobnim imenima.
dakorumunjski jezik, lingvistički naziv za rumunjski jezik u Rumunjskoj (po antičkoj zemlji Dakiji), za razliku od arumunjskoga, meglenorumunjskoga i istrorumunjskoga.
daktilografija (grčki), vještina pisanja, odnosno otipkavanja na pisaćem stroju ili računalu. Također naziv profesije, otkako je 1873. uvođenjem serijske proizvodnje pisaćih strojeva započelo sustavno osposobljavanje u daktilografiji.
dalmatski jezik, romanski jezik iz predmletačkoga jezičnoga vremena, poznat po tekstovima iz Splita, Zadra, Dubrovnika. Elementi dalmatskoga sreću se u jednom latinskom tekstu iz X. stoljeća. Najstariji su tekstovi iz XIV. stoljeća. S raguzejskim (dubrovačkim) u fonološkoj su se… Nastavi čitati →
damaskini, zbornici propovijedi i poučnih govora vjerskoga značaja na narodnom jeziku, u upotrebi od XVII. do XIX. stoljeća; naziv po govorniku Damaskinu Studitu iz Soluna, koji je na narodnom grčkom jeziku napisao zbornik govora Tesauros (XVI. stoljeće). U XVII… Nastavi čitati →
Damiani, Enrico, talijanski slavist (Rim, 28. IV. 1892 – Rim, 11. XII. 1953). Predavač bugarskog jezika na sveučilištima u Rimu i Napulju; direktor Biblioteca della Camere dei deputati u Rimu; općenito je prihvaćena njegova transkripcija… Nastavi čitati →
Damjanović, Stjepan, hrvatski paleoslavist i slavist (Strizivojna, 2. XI. 1946). Završio studij jugoslavistike i ruskoga jezika 1970. na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, gdje je od 1971. radio na Katedri za staroslavenski jezik. Bavi se naročito hrvatskoglagoljskim tekstovima. Redoviti… Nastavi čitati →
Damoklo, dvorjanin Dionizija mlađeg, sirakuškog tiranina (←IV stoljeće), kažnjen zbog hvaljenja sreće svojega gospodara; da bi uvidio nestalnost vladarske sreće morao je večerati ispod mača obješenog o konjske strune; izraz Damoklov mač, stalna opasnost koja nekome prijeti.
dan 1. Općenito vrijeme od jutra do večeri, tj. između Sunčeva izlaska i zalaska; od zalaska do izlaska Sunca je noć. Trajanje dana i noći općenito je različito na različitim zemljopisnim širinama i u različito doba godine. Na ekvatoru je… Nastavi čitati →
danguba 1. Naknada za izgubljenu zaradu zbog dolaska na sud (svjedoku, vještaku, tumaču). 2. pom Prekoračenje roka za utovar ili istovar za što se plaća predviđena kazna. 3. Osoba koja ništa ne radi, trati dane; besposličar.
Daničić, Đuro (pravim imenom i prezimenom Đorđe Popović), srpski filolog i leksikograf (Novi Sad, 4. IV. 1825 – Zagreb, 17. XI. 1882). Studirao u Požunu (Bratislava), Pešti (Budimpešta) i Beču; pristaša jezične i pravopisne reforme Vuka… Nastavi čitati →
danski jezik, jezik Danaca (5,6 milijuna). Najstariji spomenici (runski) iz IX–XII. stoljeća, najstariji je runski rukopis s kraja XIII. stoljeća (kada se još veoma malo razlikovao od švedskoga), a najstariji latinički rukopis iz XIV. stoljeća. Književnost se razvija od… Nastavi čitati →
dardski i nuristanski jezici, jezici koji tvore posebnu skupinu između indoarijskih i iranskih; govore se u Afganistanu, Pakistanu i Indiji. Čini se da su dardski jezici možda neki veoma rano odvojen dio indoarijske skupine. Dardski su jezici: pašai, šumašti,… Nastavi čitati →
dari, naziv za perzijski jezik u Afganistanu (također farsi-kabuli). Njime govori više od 4 milijuna ljudi; uz pašto, službeni jezik u Afganistanu. Piše se perzijskom inačicom arapskoga pisma.
Darmesteter, Arsène, francuski jezikoslovac (Château-Salins, 5. I. 1846 – Pariz, 16. XI. 1888). Istraživao starofrancuski jezik, proučavao psihološke fenomene jezika. Od 1881. profesor jezika i književnosti na Sorboni. Napisao Život riječi proučavanih u njihovim značenjima… Nastavi čitati →