JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
dekapitacija (latinski) 1. Odrubljivanje glave, pogubljenje. 2. pren Smjenjivanje s vodećeg položaja.
Deklaracija o jeziku (punim nazivom Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika), izjava formulirana 9. III. 1967. na sastanku Upravnog odbora Matice hrvatske koju potpisuje osamnaest hrvatskih kulturnih ustanova, tražeći da se u Ustav SFRJ unese… Nastavi čitati →
deklinacija (latinski) 1. astr Kutna udaljenost nebeskog tijela od nebeskog ekvatora prema sjeveru (pozitivna) ili jugu (negativna) mjerena po nebeskom meridijanu. 2. gram Mijenjanje oblika imenskih riječi (imenica, pridjeva, brojeva i zamjenica) po padežima, rodu i broju. 3. Magnetska deklinacija,… Nastavi čitati →
dekompozicija (latinski) 1. Rastvaranje, razlaganje, raščlanjivanje. 2. Raspadanje.
Delbrück, Berthold, njemački jezikoslovac (Putbus, 26. VII. 1842 – Jena, 3. I. 1922). Pripadao neogramatičarskome krugu. Profesor u Jeni, bavio se sanskrtom te indoeuropskom i germanskom sintaksom. Važnija djela: Sintaktička istraživanja (1871–88), Poredbena sintaksa indogermanskih jezika (1893–1900).
delikatan (latinski) 1. Nježan, istančan, tankoćutan. 2. Uglađen, učtiv, profinjen. 3. Slab, krhak. 4. Koji zahtijeva posebnu pažnju i obzir.
Delitzsch, Friedrich, njemački lingvist i asiriolog (Erlangen, 3. IX. 1850 – Langenschwalbach, 19. XII. 1922), Sveučilišni profesor u Leipzigu, Berlinu, Breslauu i Berlinu; proučavao semitske jezike, posebice asirski. U predavanju Babilon i Biblija upozoravao na… Nastavi čitati →
Della Bella, Ardelio, hrvatski leksikograf talijanskoga podrijetla (Foggia, 14. II. 1655 – Split, 3. XII. 1737). Profesor teologije u Perugi i Firenci, od 1681. živio u Dubrovniku. Profesor i rektor Isusovačkoga kolegija. Napisao talijansko-latinsko-ilirski rječnik… Nastavi čitati →
delta 1. Četvrto slovo grčkog alfabeta (Δ, δ); brojčana vrijednost 4; veliko slovo u obliku trokuta asocijativno je pa se pojavljuje u nazivima različitih proizvoda (aparata, zrakoplova i sl.). 2. Naplavna ravnica kojom se riječno ušće razgranato, u više rukavaca,… Nastavi čitati →
demagog (grčki: vođa naroda), osoba, obično političar, koja lažnim obećanjima i vještom retorikom stvara povjerenje u širokim slojevima naroda (za sebe, svoju stranku ili organizaciju) i upravlja njihovim ponašanjem; u antičkoj Ateni govornik, koji je zbog svojih govorničkih sposobnosti imao velik utjecaj (poput Demostena).
Demetrije iz Magnezije, grčki filolog (←I. stoljeće). Proučavao homonimiju, napisao traktat o pjesnicima i prozaicima istog imena sabravši vrijedne podatke za njihovo razlikovanje. Podatke o tome sačuvao u odlomcima Diogen Laertije. Napisao i djelo o gradovima istoga naziva.
deminutiv ili umanjenica, jedna od značenjskih skupina riječi. Deminutivom se po tvorbi izriče da je što maleno, manje od uobičajenoga, npr. knjiga–knjižica. Po značenju, deminutivi mogu označavati ono što je doista maleno te ono što je povezano s… Nastavi čitati →
demitologizacija, razotkrivanje prevladavajućega institucionalnog ili metafizičkog značenja ustanova ili riječi; u teologiji pokušaj prenošenja novozavjetne slike svijeta u današnje vrijeme.
demiurg (grčki) 1. Stvaratelj, graditelj svijeta; kod Platona, božanstvo koje iz kaosa stvara svijet s pomoću ideja i materije (otac svih stvari); u Plotinovoj filozofiji, isto što i svjetski duh (nus); kod gnostika, demiurg je podređen višem božanstvu. 2. Majstor, stvaralac, kreativna osoba.
demonizacija (od grčkog: daímon božanstvo), snažno ocrnjivanje ili klevetanje koga; demonizirati, snažno ocrnjivati, klevetati koga.
demonstracija (latinski: pokazivanje; dokazivanje) 1. Javno izražavanje raspoloženja, želja i zahtjeva organiziranjem povorki, skupova i sl., povodom nekih društvenih i političkih događanja; iskazivanje javnog negodovanja, javni prosvjed. Sudionici se nazivaju demonstranti 2. Javno predstavljanje načina rada, primjene i sl. nekog… Nastavi čitati →
demontaža (francuski), rastavljanje, rasklapanje.
demoralizacija (latinski), opadanje ili slabljenje radnog ili borbenog duha, morala; gubljenje poleta, energije, hrabrosti; malodušnost; popuštanje discipline, raspuštenost. Demoralizirati, potkopati moral, borbeni duh; gubiti energiju, polet, hrabrost i sl.; obeshrabriti, izgubiti samopouzdanje.
demos (grčki), u staroj Grčkoj: 1. Selo, općina, zemlja, narod. 2. Prosti puk, za razliku od aristokracije. 3. Svi slobodni građani s političkim pravima (robovi nisu spadali u demos).
demotsko pismo, mlađi, pojednostavnjeni oblik egipatskog hijeratskoga pisma; upotrebljavalo se u razdoblju ←VIII–←V. stoljeća.
