JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
distorzija (latinski) 1. med Uganuće, istegnuće ili razdor ligamenata zgloba ili zglobne čahure djelovanjem vanjske sile. Očituje se bolovima i otokom zgloba te ograničavanjem pokreta. Najčešće se javlja u skočnom zglobu kod neprestana koračanja. Liječenje se sastoji u mirovanju (imobilizacija… Nastavi čitati →
distribucija (latinski) 1. Podjela, izdavanje čega, raspodjela (npr. humanitarne pomoći), raspačavanje (npr. novina). 2. Razmještenost, raspoređenost.
diva (latinski preko talijanskog), istaknuta kazališna ili filmska glumica, operna pjevačica i sl.; istoznačnice: zvijezda, star, vedeta.
divergencija (latinski) 1. opć Neslaganje, nesuglasje, razilaženje, udaljavanje. 2. mat Svojstvo niza ili reda da teži (konvergira) nekoj konačnoj graničnoj vrijednosti. Također, veličina (skalarna) kojom je određena promjena vektorskog toka u svakoj točki vektorskog polja. 3. fiz Razilaženje zraka (npr.… Nastavi čitati →
divide et impera (latinski), razdijeli pa vladaj, razdvoji da bi vladao; političko načelo starorimskih osvajača koji protivnike oslabe neslogom da bi ih lakše pobijedili u borbi.
dizdar (turski prema perzijskom: dizdar čuvar bedema), u Osmanskom Carstvu, zapovjednik utvrde, upravitelj grada (najčešće s naslovom age). Služba dizdara obično je bila nasljedna. Od riječi dizdar izvedena su i brojna prezimena i danas raširena u hrvatskim krajevima koja su… Nastavi čitati →
djed 1. Očev ili majčin otac (prema unuku); općenito stariji ugledan čovjek. 2. pov Dvorski dostojanstvenik u Hrvatskoj i Srbiji. 3. Čelnik Crkve bosanske.
do ut des (latinski: dajem da daš), u rimskom pravu, formula pri sklapanju pogodbi kod razmjene; u prenesenom značenju: napraviti nešto zbog očekivane protuusluge.
Dobrovský, Josef, češki filolog (Gyarmat, kraj Győra, 17. VIII. 1753 – Brno, 6. I. 1829). Školovao se kod isusovaca, završio teologiju u Pragu. Pisao na latinskom i njemačkom. Važna osoba češkoga narodnog preporoda. Autor češke… Nastavi čitati →
docent (latinski), samostalni predavač na sveučilištu, po rangu niži od izvanrednog profesora.
docta ignorantia (latinski: učeno neznanje), u skolastici, spoznaja Boga koja nije moguća razumom nego samo milošću; sintagma iz naslova djela Nicolausa Cusanusa (1401–64), označava najviši stupanj učenosti koji spoznaje da se o Bogu ne može ništa saznati.
dolce vita (talijanski: sladak život), prema nazivu filma talijanskoga redatelja → Federica Fellinija (La dolce vita, 1960), označava način života prepun zabava i užitaka; također, naziv za majicu s visokim ovratnikom kakvu su nosili glumci u filmu (dolčevitka).
Dölger, Franz, njemački bizantolog (Kleinwallstadt, 4. X. 1891 – München, 5. XI. 1968), Sveučilišni profesor u Münchenu (od 1931), objavljivao radove iz prošlosti Bizanta, kroz koje je doticao i povijest naših krajeva. Djela: Regesta carskih… Nastavi čitati →
domicil (latinski), stalno boravište; mjesto stalnog obitavanja; domicilno stanovništvo, stalno, domaće stanovništvo.
dominanta (latinski) 1. Glavna ideja, osnovna karakteristika, prevladavajući motiv. 2. glazb Peti stupanj dijatonske ljestvice; također akord složen nad tom ljestvicom. 3. lik Temeljna boja, boja koja preteže.
Dominium maris baltici, izreka kojom su se iskazivale poljske (druga pol. XVI. st.) i švedske (u XVII. st.) težnje prema baltičkom području.
dominus (latinski), gospodin; u rimskom pravu otac obitelji; dominus terrestris, zemaljski gospodin, plemić s vlastitim prihodom (u feudalno doba); dominus vobiscum, gospodin s vama, u katoličkoj liturgiji u značenju: Isus, Bog s vama.
don (španjolski i talijanski, od latinskog dominus: gospodar) 1. U zemljama u kojima se govori španjolski to je bio naslov koji se stavljao ispred imena plemića; poslije je značio gospodin. 2. Naslov koji se u Italiji, Dalmaciji, Boki kotorskoj dodaje… Nastavi čitati →
Donat, Elije (latinski Aelius Donatus), rimski gramatičar (IV. st.). Autor dviju gramatika latinskog jezika: manja, početnička, Ars minor, sastavljena je u obliku pitanja i odgovora o osam vrsta riječi. Veća Ars grammatici urbis Romae (3 sveska, 350. godina) obrađuje sve… Nastavi čitati →
Donner, Otto, finski jezikoslovac (Kokkola, 15. XII. 1835 – Helsinki, 17. IX. 1909). Doktorirao filozofiju, predavač sanskrta na sveučilištu u Helsiniju. Proučavao i ugrofinske jezike te 1883. osnovao društvo za njihovo proučavanje. Od 1905.… Nastavi čitati →
