JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
agenda (latinski) 1. Podsjetnik, notes, rokovnik u koji se unose poslovne bilješke. 2. U Evangeličkoj crkvi, liturgijska knjiga, priručnik za pastora koji sadrži propisane molitve i obredne obrasce. 3. Program rada (Agenda 2000).
agens (njemački iz latinskog) 1. Pokretač, pokretna snaga. 2. kem Djelotvorno sredstvo.
agent provocateur (francuski), provokator, osoba koja nekoga navodi na kažnjivo djelo kako bi ga prijavila vlastima.
agentiv (učeno, latinski: agens), padež kojim se označava vršilac (agens) kakve prijelazne radnje koja se izražava glagolom popraćenim objektom; u nekim jezicima.
agilnost (latinski), radinost, marljivost, žustrost, okretnost; agilan, brz, okretan, vrijedan (čovjek).
agitacija (latinski) 1. Poticanje, nagovaranje; djelatnost pridobivanja ljudi za neku ideju, politiku ili osobu (organizaciju). 2. med/psihol Uzbuđenje, stanje unutarnje napetosti uz tjeskobu koja se očituje jakim psihomotornim nemirom. Česta je u bolesnika sa smetnjama svijesti (delirij, sumračna stanja), a… Nastavi čitati →
agitprop, kratica od agitacija i propaganda, naziv za odjele agitacije i propagande koji su osnivani u SSSR-u i zemljama Istočnog bloka; od → Lenjina naovamo oznaka za djelovanje posredstvom umjetnika i umjetnosti, prije svega filmom i kazalištem, ali… Nastavi čitati →
aglutinacija (latinski: agglutinatio sljepljivanje) 1. med Sljepljivanje bakterija u krvnom serumu imuniziranog organizma djelovanjem serumskih protutijela (aglutinina); zgrušavanje eritrocita jedne krvne grupe u krvnom serumu druge krvne grupe, bilo u organizmu ili u laboratorijskim uvjetima (gdje se aglutinacijom dokazuje… Nastavi čitati →
aglutinativni jezici, jezici u kojima se gramatički odnosi izražavaju → aglutinacijom.
agrafija (grčki: a ne, grafo pisati), nemogućnost pisanja. Posljedica je oštećenja mozga u dominantnoj moždanoj hemisferi, često vezana s afazijom i aleksijom.
agrar (latinski), obrađivanje zemlje, poljodjelstvo; opći naziv za sve što je u vezi sa zemljom i zemljišnim posjedom.
Agrell, Per Sigurd, švedski slavist i pjesnik (Rämmens, Värmland, 16. I. 1881 – Lund, 19. IV. 1937). Profesor u Lundu, proučavao opću indoeuropeistiku, slavensko-baltičke jezične dodire te slavensku akcentologiju i semantiku. U nizu radova objašnjavao podrijetlo i značenje… Nastavi čitati →
Agustinović, Đuro, hrvatski filolog i liječnik (Glina, 13. IV. 1816 – Zagreb, 8. I. 1870). Medicinu završio u Beču. Njegova doktorska disertacija (1844) prvi je sustavni pokušaj izrade hrvatskoga medicinskog nazivlja. Radio kao vojni liječnik. Bavio… Nastavi čitati →
ahavac, podrugljiv naziv za sljedbenika Zagrebačke lingvističke škole, koja je zagovarala pisanje genitiva mn. ž. roda slovom h (ženah, glavah).
Ahlqvist, August, finski filolog (Kuopio, 7. VIII. 1826 – Helsinki, 20. XI. 1889). Profesor na Sveučilištu u Helsinkiju, dao velik doprinos proučavanju finskog jezika; sakupio bogatu folklornu jezičnu građu, napisao više studija o finskom jeziku;… Nastavi čitati →
ajin (hebrejski: ’ajin), slovo nekih semitskih alfabeta (arapski, hebrejski), kojim se označava zvučni laringal (u transliteraciji i transkripciji obično se piše ’). U razvoju pisma, od njega (i kroz posredstva) potječu grčka slova O i Ω.
ajmarski jezik, jezik iz kečumaranske skupine andsko-ekvatorskih jezika ameroindijanske natporodice. Njime govori više od 2,2 milijuna ljudi (1990) u Boliviji (dvije trećine; službeni, uz španjolski i kečuanski), Peruu i malo u Argentini. U vrijeme prije dolaska Europljana bio je… Nastavi čitati →
ajnu, jezik koji se govorio od južne Kamčatke, preko Kurilskih otoka, južnog Sahalina i Hokkaida do otoka Honshua; danas ga se još sjećaju samo stariji.
ajsorski jezik → asirski jezik
akadski jezik, jedan od sjevernih rubnih semitskih jezika, izumro. Pisani spomenici staroakadskoga jezika (klinovo je pismo preuzeto od Sumerana pa s vremenom izmijenjeno) jesu iz ←XXV–←XXII. stoljeća Najviše je tekstova iz ←II. tisućljeća, taj se jezik naziva babilonskim (stari… Nastavi čitati →