JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA

jukagirski jezik

jukagirski jezik, jezik Jukagira u Jakutiji. Ima oko 400 govornika: kolimska grupa (na rijekama Jasačnaja i Korkodon, koje utječu u Kolimu) ima oko 250 govornika, tundrinska (u područjima rijeka Alazeja i Čukoč’ja) oko 150. Jezik je blizak uralskoj porodici, ali nije njezin dio.

jukstapozicija

jukstapozicija (lat. preko franc.) 1. Usporedni položaj; stavljanje jednog pokraj drugog (npr. tiskanje usporedno izvornika i prijevoda teksta). 2. Dvije ili više riječi koje tvore dovršenu izreku i ostaju nepromijenjene po značenju i službi (npr. res publica i respublica).

julijanski kalendar

julijanski kalendar, stari kalendar po kojem se godine broje od Julija Cezara (←46); rabi se u Pravosl. crkvi.

julijansko razdoblje

julijansko razdoblje, razdoblje od 7980 godina koje je započelo ←1. I. 4713. u podne; takav je način brojenja vremena predložio → Joseph Juste Scaliger 1581; koristi se u astronomiji.

Julije Poluks

Julije Poluks (lat. Iulius Pollux), grč. učenjak, govornik i leksikograf (Naukratis, Egipat, II. st.). Autor leksikona antičkih riječi i termina Onomastikon, dragocjenog zbog mnogobrojnih podataka o glazbi, kazalištu, ustavu i dr.

jumbo

jumbo (engl.), pridjevak kojim se ističe glomaznost nekog bića ili predmeta, npr. veliki reaktivni zrakoplov jumbo-jet, ili jumbo-plakat i sl.

Jungmann, Josef

Jungmann, Josef, češ. pjesnik, lingvist i knjiž. povjesničar (Hudlice u Berouna, 16. VII. 1773 – Prag, 14. XI. 1847). Jedan od predvodnika češ. kult. preporoda; pjesnik i prevoditelj. Proučavao češ. književnost, napisao Povijest češke književnosti…… Nastavi čitati

junior

junior (lat.) 1. Mlađi; krat. jr., jun.; bilježi se iza osobnog imena (obično sina ili unuka), kako bi ga se razlikovalo od oca ili djeda (seniora) istog imena. 2. šport Mlađi natjecatelj, obično do 18 godina.

junktura

junktura (lat.), u lingvistici, način vezivanja različtih fonema, morfema ili riječi tako da se između različitih njihovih značenja raščlanjuju ili “ščlanjuju” (spajaju) elementi izgovora.

Jurišić, Blaž

Jurišić, Blaž, hrvatski jezikoslovac i publicist (Vrgada, 15. I. 1891 – Zagreb, 10. II. 1974). Istraživao dijalektalni govor (Govor otoka Vrgade), jadransku toponimiju, pisao onomastičke studije; zalagao se za samostalnost hrvatskoga jezika. Pravaš po… Nastavi čitati

jusovi

jusovi, naziv četiriju karakterističnih slova stare glagoljice i ćirilice; znakovi za staroslav. nazale (latinički pisani ę, te jotovane varijante i jo).

juste-milieu

juste-milieu (franc.), prava sredina; polit. parola za srednji, umjereni put između konzervativne i liberalne politike kralja građanina Luja Filipa (1773–1850).

K, k

K, k 1. Petnaesto slovo hrvatske abecede; znak za bezvučni velarni okluzivni suglasnik. 2. fiz Oznaka (K) za mjernu jedinicu apsolutne temperature → kelvin. 3. mat/fiz Oznaka za konstantu (K). 4. kem Simbol (K) za kemijski element → kalij… Nastavi čitati

kabala

kabala (hebr. qabbalah, urota; predaja) 1. Žid. mistično ezoterično učenje o Bogu i svijetu. Nastoji objasniti svijet na temelju tumačenja brojčanih odnosa i tumačenja slova. Oblikovala se u sr. vijeku, os. pojavom mističnog spisa Zohar (Knjiga sjaja,… Nastavi čitati

Kabardinci

Kabardinci, kavkaski narod, pretežno nastanjen u današnjoj Kabardino-Balkariji; oko 400 000 pripadnika; srodni Adigejcima i Čerkezima. Tradic. kavkaska kultura, stočarstvo i poljodjelstvo; po vjeri muslimani. Nakon rus. zaposjedanja Kavkaza dio ih se iselio u Tursku.

kacik

kacik (španj.), indijanski poglavica; pren Onaj tko ima gl. riječ, velika zvjerka, bogatun; utjecajan, bogat čovjek.

Kačanovski, Vladimir Vasiljevič

Kačanovski, Vladimir Vasiljevič, rus. slavist (Veliki Les, 1. III. 1853 – Nežin, 11. V. 1901). Prof. slav. filologije u Kazanu i Nežinu; proučavao južnoslav. književnosti, pisao o hrv. piscima M. Gleđeviću, I. Bandulaviću, o Osmanu… Nastavi čitati

kaf

kaf, jedanaesto slovo starih semitskih alfabeta; brojčana vrijednost 20; u hebr. jeziku izgovara se dvojako, kao tvrdo k ili meko kh.

kaishu

kaishu, klas. kin. pismo, izumljeno u IV. st.; bez obzira na pojavu brojnih kurzivnih i ornamentalnih pisama, ostalo normom.

kajkavsko narječje

kajkavsko narječje, jedno od triju hrv. narječja. Njegovi govori rasprostranjeni su u Hrvatskoj te u nekoliko naselja u Mađarskoj, Austriji, Vojvodini i Rumunjskoj. Kajk. dijalekti čine na neki način prijelaz između slov. si i j dijalekata te hrv. čak.… Nastavi čitati