Hermagora iz Temna, grč. retor (Temno u Miziji, ←II. st.). Napisao udžbenik retorike u 6 knjiga, koji se zbog sistematičnosti često koristio u rim. školama. Proveo reformu sudskoga govorništva, bavio se problemom interpelacije te jasno definirao učenje o četirima… Nastavi čitati →
Herman Dalmatin (Hermannus Dalmata, Sclavus, Secundus, De Carinthia), hrv. znanstvenik, filozof i prevoditelj (o. 1110 – nakon 1143). Rođen u središnjoj Istri. Studirao u Chartresu i u Parizu (1130–1135). Na putovanju Bliskim istokom upoznaje arap. znanost i književnost. Od 1138.… Nastavi čitati →
Herman II. Celjski → Celjski
Herman, Oskar, hrvatski slikar i grafičar (Zagreb, 17. III. 1886 – Zagreb, 18. I. 1974). Učenik A. Ažbea i H. von Habermanna; slikar münchenskoga kruga koji označuje početak hrvatskoga modernog slikarstva. U početku primjenjuje tonsku… Nastavi čitati →
Herman, Woodrow Charles (zvan Woody), američki jazz klarinetist, saksofonist i pjevač (Milwaukee, 16. V. 1913 – West Hollywood, 29. X. 1987). Godine 1936. osnovao vlastiti sastav (The Band That Plays The Blues, poslije The Woodchoppers –… Nastavi čitati →
Hermann Billung, saski vojvoda (? – Quedlinburg, 27. III. 973). Oton I. imenovao ga je 936. markgrofom na Labi protiv Slavena i Danaca. Skršio pobunu saske vlastele. Imenovan vojvodom. God. 955. ugušio ustanak polapskih Slavena protiv Franaka.
Hermann iz Reichenaua (Hermannus Contractus/Herman Hromi), njemački ljetopisac, matematičar, astronom, skladatelj i pjesnik (Saulgau, Švapska, 18. VII. 1013 – Reichenau, 24. IX. 1054). Redovnik u benediktinskome samostanu u Reichenauu. Autor Ljetopisa (Chronicon) koji opisuje događaje od rođenja… Nastavi čitati →
Hermann von Salza, veliki meštar njemačkoga viteškog reda (? Langensalza, oko 1162 – Salerno, 20. III. 1239). Odvjetak niže plemićke obitelji iz Tiringije. Veliki meštar njemačkoga viteškog reda 1210–39. Preusmjerio vojnu djelatnost svojega reda iz Palestine na… Nastavi čitati →
Hermans, Willem Frederik, nizozemski književnik (Amsterdam, 1. IX. 1921 – Utrecht, 27. IV. 1995). Jedan od najistaknutijih nizozemskih prozaika nakon II. svjetskoga rata. Posebno se istaknuo romanima, među kojima se izdvajaju Akacijine suze, Damoklova tamna komora, Nikada više spavati.
Hermas (Herma), starokršć. pisac, apostolski otac (II. st.). Autor Pastira, poznatoga starokršć. spisa, zapravo sažetak kršć. učenja o ćudoređu.
Hermes (grč. Hermes) ili Hermo, u grč. mitologiji, sin Zeusa i nimfe Maje, otac Pana. Bog trgovine, umjetnosti i govorništva. Prevodi duše mrtvih u podzemlje; poznavatelj je tajnih znanosti, odatle se s njegovim imenom povezuju razne discipline odgonetanja… Nastavi čitati →
Hermes Trismegistos (grč. triput najveći), u grč. mitologiji, nadimak za egip. boga Mjeseca Thota, kojega su Grci preuzeli i povezali s Hermesom. Thota su Egipćani smatrali bogom znanosti i astrologije, izumiteljem pisma i drugih vještina, a poslije mu je pripisivana… Nastavi čitati →
Hermezijanakt (grč. Hermçsiánaks) iz Kolofona, grč. pjesnik (←III. st.). Poznat po zbirci ljubavnih elegija Leontija nazvanoj po njegovoj dragoj.
Hermiona (grč. Hermiónē), u grč. mitologiji, kći spartanskoga kralja Menelaja i Helene, žena Neoptolemova, i poslije žena Orestova. Bila je vrlo lijepa i slobodno se odijevala. Prema jednoj verziji mita, Neoptolem ju je oteo kao ženu Oresta, ali ga… Nastavi čitati →
Hermip (grč. Hérmippos), grč. komediograf (Atena, ←V. st.). Napisao četrdesetak komedija, od kojih su sačuvani samo naslovi i nekoliko fragmenata. Ismijavao Perikla, Aspaziju i neke druge suvremenike.
Hermip (grč. Hérmippos, nazvan Kalimaheios i H. Peripatetičar), grč. povjesničar i gramatičar. Rodom iz Smirne, živio u Aleksandriji o. ←200. Autor zbirke životopisa znamenitih osoba koje je predstavio prema područjima njihova djelovanja (filozofi, vojskovođe, državnici i dr.); djelom se… Nastavi čitati →
Hermite, Charles, franc. matematičar (Dieuze, 24. XII. 1822 – Pariz, 14. I. 1901). Bavio se transcendentnim i eliptičnim funkcijama. Dokazao transcendentnost broja e (1873). U algebri razvio teoriju Hermiteovih polinoma. Po njemu se nazivaju mnogi mat. pojmovi i teoremi.
Hermlin, Stephan, njem. književnik (Chemnitz, 13. IV. 1915 – Berlin, 6. IV. 1997). Emigrirao 1936; sudionik Španj. građ. rata i franc. pokreta otpora. Do 1947. živio u Ist. Berlinu. Pod utjecajem Brechta, Majakovskog i nadrealista… Nastavi čitati →
Hermogen (grč. Hermogénēs) iz Prijene, grč. arhitekt (? ←II. st.). Izgradio Dionizov hram na Teju i Artemidin u Magneziji. Građevine opisao u spisu kojim se poslije koristio Vitruvije (←I. st.).
Hermogen iz Smirne, grč. liječnik i povjesničar (II. st.). Sastavio spis o medicini u 70-ak knjiga te veći broj pov. i geogr. djela od kojih su sačuvani samo naslovi.
