Hicela, hrv. kraljica (poč. XI. st.). Kći mlet. dužda Petra II. Orseola, supruga hrv. kralja Stjepana I.
Hicks, John Richard, britanski ekonomist (Warwick, 8. IV. 1904 – Blockley, 20. V. 1989). Studirao na Oxfordu (1922–26). Profesor na Londonskoj školi ekonomije i političkih znanosti (1926–35), zatim u Manchesteru (1935–46) i na Oxfordu do… Nastavi čitati →
Hidalgo y Costilla, Miguel, meks. nac. junak (Corralejo, kraj Guanajuata, 8. V. 1753 – Chihuahua, 31. VII. 1811). Svećenik, vođa pokreta za oslobođenje Meksika od španj. vrhovništva (1810); predvodeći o. 50 tis. ustanika uputio… Nastavi čitati →
Hideyoshi, Toyotomi, jap. vojskovođa i državnik (Nakamura, pokrajina Owari, 1536/37 – Fushimi, 18. IX. 1598). Seljačkog roda, napredovao u voj. službi te postupno preuzeo vodstvo u zemlji. Car ga je imenovao kancelarom (1585); sjedinio pod svojom vlašću… Nastavi čitati →
Hiđa ili Hidža, Đuro (Higgia, Georgius), hrvatski prevoditelj i pjesnik (Dubrovnik, 7. II. 1752 – Zaton, kraj Dubrovnika, 27. X. 1833). Studirao medicinu u Bologni, Rimu, Firenci i Napulju. Prvenstveno poznat kao prevoditelj antičkih autora… Nastavi čitati →
Hieng, Andrej, slovenski književnik (Ljubljana, 17. II. 1925 – Ljubljana, 17. I. 2000). Dramatičar, prozaik, kazališni i filmski redatelj. Studirao režiju u Ljubljani 1948–52. Kao kazališni redatelj djelovao u Kranju, Celju, Ljubljani i Mariboru. Javio… Nastavi čitati →
Hieronim Praški → Jeronim Praški
Hierro, José, španjolski pjesnik (Madrid, 3. IV. 1922 – Madrid, 21. XII. 2002). Jedan od vodećih poslijeratnih pjesnika. Zastupao stajalište da poezija prije svega treba govoriti o svojem vremenu i njegovim problemima. Važnije zbirke: Radost; Zemlja… Nastavi čitati →
Higginson, Thomas Wentworth, američki svećenik, političar, časnik i književnik (Cambridge, Massachusetts, 22. XII. 1823 – Cambridge, 9. V. 1911). U mladosti svećenik i političar, borac protiv ropstva u razdoblju prije → Američkoga građanskog rata… Nastavi čitati →
Higijeja (grč. Hygíeía) ili Higija (lat. Hygia), u grč. mitologiji božica koja personificira zdravlje.
Higin, Gaj Julije (Gaius Iulius Hyginus), rim. filolog i antikvar (?, ←64 – ?, 17). Rodom Španjolac, kao Augustov oslobođenik došao iz Egipta u Rim i tamo je postavljen za ravnatelja Palatinske knjižnice. Po uzoru na Varona sastavljao filol.,… Nastavi čitati →
Hijacint (grč. Hyákinthos), u grč. mitologiji, bog vegetacije; sin lakedemonskoga kralja Amikla, miljenik Apolona, koji je od njegove krvi stvorio zumbul (hyacinthus) kada ga je ubio ljubomorni Zefir.
Hijeroklo iz Aleksandrije, grč. filozof, novoplatonovac (V. st.). Pod utjecajem kršć. ideja nastoji pomiriti Platonov i Aristotelov filoz. sustav. Kod biz. teologa Focija sačuvani su odlomci iz djela O providnosti; komentar uz Zlatne riječi pitagorovaca.
Hijeroklo iz Aleksandrije, grč. filozof, stoik (I–II. st.). Napisao priručnik o moralu Osnove etike koji je postao vrlo popularan, sačuvan je djelomično na papirusu. Neki drže da su Hijeroklovi odlomci praktičnih uputa za moralno ponašanje sačuvani kod Ivana iz Stobija.
Hijeron (grč. Hiérôn) I., sirakuški tiranin (←540/25 – ←466/65). Proširio vlast na cijelu Siciliju, a nakon pobjede nad Etrurcima (←474/73) i na u donju Italiju. Na svojem dvoru okupljao pisce (Eshil, Pindar i dr.); pobjeđivao na utrkama dvokolicom… Nastavi čitati →
Hijeron II., sirakuški tiranin (o. ←306 – ←215). Od ←275. strateg samodržac (autokrator), od ←269. kralj. Isprva protivnik Rima, nakon poraza (←263), saveznik. Djelovao na unapređivanju gosp. uprave (Lex Hieronica); Arhimedov suvremenik, uz njegovu pomoć utvrdio grad.
Hijeronim (grč. Hierônymos) iz Kardije, grč. povjesničar (o. ←360 – o. ←256). Isprva u voj. službi Eumena, a potom Antigona I. Monoftalmosa i njegovih nasljednika. Autor djela Povijest razdoblja dijadoha (sačuvanog u fragmentima), važnog vrela kasnijih grč. povjesničara.… Nastavi čitati →
Hikmet, Nazim (puno ime i prez. Nazim Hikmet Ran), tur. književnik (Solun, 20. I. 1902 – Moskva, 3. VI. 1963). Sudionik oslobodilačkog rata 1918– 22; od 1924. član Komunist. partije; 1938. osuđen na 28 godina zatvora,… Nastavi čitati →
Hilar, Karel Hugo (pravim imenom i prezimenom Karel Bakule), češki redatelj i teatrolog (Sudoměřice u Bechyně, kraj Tábora, 5. XI. 1885 – Prag, 6. III. 1935). Upravljao Narodnim divadlom od 1921. Modernizirao češki teatar mnogobrojnim smionim… Nastavi čitati →
Hilarije, papa od 461. (Sardinija, ?, – Rim, 29. II. 468). Na saboru u Efezu (449) borio se protiv monofizitizma, potvrdivio zaključke sabora u Niceji, proširio jurasdikciju u Galiji.
