LIKOVNE UMJETNOSTI I ARHITEKTURA
Tanguy, Yves, amer. slikar franc. podrijetla (Pariz, 5. I. 1900 – Woodbury, 8. I. 1955). Samouk; u duhu nadrealizma ostvario magične prostore dubokih perspektiva s neobičnim organičkim oblicima.
tapeta (grč.), presvlaka, najčešće s uzorkom, od papira, tkanine, plastike i sl. kojim se obljepljuju zidovi ili pokućstvo. U uporabi u Engleskoj od XVIII. st.
Tàpies, Antoni, španjolski slikar (Barcelona, 23. XII. 1923 – Barcelona, 6. II. 2012). Samouk. Isprva pod utjecajem nadrealista, potom jedan od glavnih predstavnik → informela. Individualnim pristupom istraživao slikarske materije; slikao reljefne slike koristeći se pijeskom, katranom,… Nastavi čitati →
tapiserija (franc.), ukrasno tkanje velikih dimenzija s figuralnim (sakralnim i mitol. motivima, heraldičkim grbovima i sl.) ili ornamentalnim motivima, izvedeno raznobojnom vunom, svilom, pamukom na tkalačkom stanu ili ručno, prema kartonskom nacrtu slikara, npr. Rafaela, ili obrtnika. Obješena o zid… Nastavi čitati →
Tartaglia, Marino, hrvatski slikar (Zagreb, 3. VIII. 1894 – Zagreb, 21. IV. 1984). Studirao u Firenci i Rimu, od 1931. profesor na Akademiji u Zagrebu, član JAZU. Isprva stilski blizak ekspresionizmu, futurizmu i kubizmu, potom se opredijelio za tonsko… Nastavi čitati →
tartan 1. Tradic. škot. karirano sukno. Svaki klan ima svoj uzorak i po tome je prepoznatljiv. 2. Elastična sintetska masa, otporna na vremenske utjecaje, koja se polaže kao gornji sloj atletskih staza, igrališta i sl.
tašizam (od francuskoga: tache mrlja, pjega), smjer u apstraktnom slikarstvu početkom 1950-ih u kojem boja, nanesena na površinu u obliku nabačenih mrlja, služi kao osnovni element likovnog izraza; srodan informelu i apstraktnome ekspresionizmu. Glavni predstavnici H. Hartung, J.-P. Riopelle, S. Francis i Wols.
Tate Gallery, lik. galerija u Londonu, jedna od najvećih u svijetu, s djelima iz XIX. i XX. st. Utemeljio ju je 1897. industrijalac Henry Tate (1819–99).
Tatljin, Vladimir Jevgrafovič, ruski slikar, kipar i scenograf (Moskva, 28. XII. 1885 – Moskva, 31. V. 1953). Osnivač → konstruktivizma. Glavni su dio njegova opusa apstraktne geometrijske konstrukcije, preteča suvremene kiparske prakse i prostornih konstrukcija. Godine 1919.… Nastavi čitati →
Taurisk, grč. kipar rodom iz Trala (←II. st.). S bratom Apolonijem isklesao mramornu skupinu → Farneški bik.
tauširanje (od njem. tauschieren), tehnika umetanja žice od plemenitih kovina (zlatne, srebrene) u željeznu, čeličnu ili brončanu osnovu. Obično se primjenjuje pri ukrašavanju oružja (npr. srebrena žica u čeliku kod sablje demeškinje).
Taut, Bruno, njemački arhitekt i urbanist (Königsberg, danas Kaliningrad, 4. V. 1880 – Ankara, 24. XII. 1938). Djelovao u Berlinu, Japanu i Istanbulu. U okviru funkcionalizma i internacionalnoga stila 1930-ih prvi primijenio staklo kao građevni i oblikovni element (staklene… Nastavi čitati →
Taut, Max, njem. arhitekt (Königsberg, danas Kaliningrad, 15. V. 1884 – Berlin, 16. II. 1967). Po načelima funkcionalizma i uporabom suvr. tehn. postupaka i materijala projektirao pretežito stamb. naselja u Berlinu, Darmstadtu i dr.
tekstil ili tekstilije (lat.), skupni naziv za vlakna i proizvode od prir. ili umjetnih materijala koji se dobivaju prerađivačkom tehnologijom (predenjem, tkanjem, pletenjem, prepletanjem, iglanjem, lijepljenjem i dr.); rabe se najčešće za odijevanje.
tekstura (lat.) 1. Tkanje, potka; 2. Struktura, sastav; slojevitost, naslaganost; 3. Izgled obrađene površine (npr. drvene, plastične).
tema (grč.) 1. Gl. misao rasprave ili govora. 2. Predmet neke rasprave ili umj. obrade. 3. Zadatak, naslov škol. zadaće. 4. Motiv glazb. kompozicije. 5. U gramatici, osnova riječi.
temelj (grč.), u graditeljstvu, donji dio građevine koji prenosi opterećenja na tlo. Na trusnom tlu temelji su postavljeni na stupovima, pilonima ili kesonima duboko u zemlji. Temeljenje, postupak i naprave za prijenos opterećenja od zgrade na temeljno tlo. Ovisno… Nastavi čitati →
tempel ili templ (lat.), posvećeno mjesto; svetište. Hram u Jeruzalemu. Postao istoznačnica za → sinagogu.
tempera (tal.) 1. Tehnika slikanja bojama načinjenih od smjese pigmenta boje i različitih vezivnih sredstava (žumance, gumiarabika, ocat, med, smokvino mlijeko, vosak i dr.). Takve boje dobro prianjaju na drvenu ploču. Poznavali su je Egipćani i Grci, u uporabi bila… Nastavi čitati →
tendencija (lat.) 1. Težnja, stremljenje, namjera. 2. Misao koja se provodi kroz neko umj. djelo. 3. Smjer kretanja neke pojave; tendenciozan 1. Koji se zbiva s određenom nakanom. 2. Zlonamjeran.
