POVIJEST I POVIJESNE ZNANOSTI
Gustav III., šved. kralj (Stockholm, 24. I. 1746 – Stockholm, 29. III. 1792). Sin šved. kralja Adolfa Fridrika. Stupio na prijestolje 1771; ograničio polit. prava Parlamenta i učvrstio središnju vlast. Provodio gosp., zakonodavne i financ.… Nastavi čitati →
Gustav IV. Adolf, švedski kralj (Stockholm, 1. XI. 1778 – Sankt Gallen, Švicarska, 7. II. 1837). Sin → Gustava III., kojega je naslijedio 1792. Tijekom Gustavove malodobnosti vladao je njegov stric, vojvoda Karlo.… Nastavi čitati →
Gustav Vasa (Gustav Eriksson Vasa), švedski kralj (Lindholmen ili Rydboholm, 12. V. 1496 – Stockholm, 29. IX. 1560). Nećak švedskoga namjesnika Stena Sturea mlađeg. Sudionik švedskog ustanka protiv Danaca (1517–18); nakon primirja odveden u Dansku… Nastavi čitati →
Gutberlet, Konstantin, njemački katolički teolog i filozof (Geismar, Tiringija, 10. I. 1837 – Fulda, 27. IV. 1928). Od 1886. profesor dogmatike u sjemeništu u Fuldi. Predstavnik novotomizma posredstvom Francisca Suáreza, kojeg aspektom suprotstavlja empirijskim… Nastavi čitati →
guvernaduri (tal.), glavari voj. okruga u Dalmaciji ili na području mlet. stečevina nakon protjerivanja Turaka krajem XVII. i poč. XVIII. st. Najčešće su tu službu obnašali istaknuti domaći protutur. ratnici (npr. iz obitelji Nonković, Smiljanić i dr.). Istaknutiji g. s… Nastavi čitati →
guverner (franc.) 1. U Francuskoj, od konca XIV. st. do Revolucije, predstavnik kralj. vlasti u pokrajini; s vremenom su njegove ovlasti sužavane te u vrijeme Luja XIV. svedene na formalnu vlast. 2. U nekadašnjim engl. i franc. kolonijama, najviši službenik… Nastavi čitati →
Guyenne (Guienne), pov. pokrajina u Francuskoj, dio ant. i srednjovj. Akvitanije prema kojoj je (iskrivljeni oblik) stekla ime.
Guzmán Blanco, Antonio, venezuelski general i političar (Caracas, 28. II. 1828 – Pariz, 28. VII. 1899). Predsjednik republike u više mandatnih razdoblja (1870–77, 1879–84, 1886–88); poslije poslanik u Parizu. Zaslužan za preobrazbu Caracasa u modernu prijestolnicu.
gvelfi i gibelini, nazivi suparničkih polit. struja u srednjovj. Njemačkoj i Italiji. Javljaju se nakon smrti cara Henrika V. (1125), kada u Njemačkoj izbijaju prijestolne borbe. Bavarski vojvode Welfi (njem. Welfen, tal. Guelfi) postigli su da bude… Nastavi čitati →
Gvido Lizinjanski (franc. Guy de Lusignan), jeruzalemski kralj (?, o. 1129 – Cipar, 1194). God. 1186. naslijedio Balduina V.; 1187. zarobio ga je sultan Saladin. Oslobođen, dobio je 1192. Cipar u zamjenu za Jeruzalem. Dinastija Lusignan vladala je Ciprom do 1489.
gvineja (engl.), engl. zlatni novac (mase 8,367 g sa 7,688 g čistoga zlata); kovan 1663–1816. Od zlata iz afr. kolonije Gvineje. Obračunska novčana jedinica u vrijednosti od 21 šilinga.
Gyulay Maros-Németh, Ignjat, ug.-hrv. vojskovođa i političar (Sibiu, Rumunjska, 11. XI. 1763 – Beč, 11. XI. 1831). Hrv. ban 1806–31. Sudionik protunapoleonskih ratova; 1809. rukovodio obranom Hrvatske i Kranjske; 1813. vodio hrv. postrojbe u bitki… Nastavi čitati →
Haakon (Håkon) I. Adalsteinsfostre (H. Dobri), norv. kralj (?, o. 920 – otok Fitjar, jugozap. Norveška, o. 961). Najmlađi sin → Haralda I. Hårfagera. Na vlast stupio obaranjem brata Erika 935. Odgojen na engl. dvoru, poticao djelovanje kršć.… Nastavi čitati →
Haakon (Håkon) III. Sverresson, norv. kralj (? – ?, 1204). Nezakoniti sin kralja Sverrea Sigurdssona. Vladao od 1202. Djelovao na izmirenju drž. vlasti i Crkve. Prema predaji, otrovala ga je pomajka Margaret.
Haakon (Håkon) IV. Haakonsson (Håkonsson) (H. Stari), norv. kralj (?, 1204 – Kirkwall, otočje Orkney, 17. XII. 1263). Nezakoniti sin Haakona III. Vladao od 1217. Sukobljavao se s crkv. hijerarhijom koja mu je zbog podrijetla osporavala pravo… Nastavi čitati →
Haakon (Håkon) V. Magnusson (H. Magnusson Stariji), norv. kralj (?, 1270 – 8. V. 1319). Sin Magnusa VI. Lagabötea. Vladao od 1299. Učvrstio središnju kralj. vlast; mjerama centralizacije preustrojio lokalnu upravu i ograničio moć domaćih velikaša… Nastavi čitati →
Haakon (Håkon) VI. Magnusson (H. Magnusson Mlađi), norv. kralj (?, 1339 – ?, V. 1380). Sin norv. i šved. kralja Magnusa VII. Erikssona. Na prijestolje ga dovodi norv. plemstvo, koje je, nezadovoljno Magnusovim vladanjem, prisililo kralja na abdikaciju… Nastavi čitati →
Haakon (Håkon) VII., norv. kralj (Charlottenlund, 3. VIII. 1872 – Oslo, 21. IX. 1957). Prvi norv. kralj nakon ponovne uspostave neovisnosti 1905. Kao princ Karl Danski završio Pom. akademiju u Kopenhagenu 1891. Oženio se princezom… Nastavi čitati →
Haase, Hugo, njemački političar (Allenstein, danas Olsztyn, Poljska, 29. IX. 1863 – Berlin, 7. XI. 1919). Uz K. Kautskog vodeći predstavnik centrističkoga krila njemačke socijaldemokracije. Poslanik u Reichstagu (1897– 1907, 1912–19), predsjednik Socijaldemokratske partije Njemačke… Nastavi čitati →
Habibullah Khan, afg. emir (Taškent, Uzbekistan, 3. VII. 1872 – Kalagosh, Afganistan, 20. II. 1919). God. 1901. naslijedio oca Abdurahmana. Sklopio ugovor o prijateljstvu s Vel. Britanijom (1905). Tijekom I. svj. rata održao neutralnost. Djelovao… Nastavi čitati →
