POVIJEST I POVIJESNE ZNANOSTI
Izjaslav Jaroslavič, kijevski veliki knez (1024 – 3. X. 1078). Sin Jaroslava Mudrog. Vladao od 1054. S vlasti ga svrgavaju 1073. braća Svjatoslav i Vsevolod. Pripisuju mu se dorade zakonika Ruske pravde.
Izjaslav Mstislavič, kijevski veliki knez (o. 1097 – 13. XI. 1154). Vladao od 1146. Vodio učestale ratove s černigovskim i suzdaljskim udjelnim knezovima, čija je područja nastojao podvrgnuti vlasti Kijeva.
Izmir (nekadašnja Smirna), grad i luka u istoimenoj tur. provinciji; 2 130 359 st. Smješten na ušću r. Kízílçullu u zaljev Ízmír (koji ulazi 64 km u kopno) u Egejskom moru. Treći najveći grad u Turskoj. Osnovali ga… Nastavi čitati →
Ízmit (Kocaeli), grad u provinciji Kocaeli u az. dijelu Turske; 210 000 st. 87 km si od Istanbula, smješten u zaljevu Ízmit. Sjedište Grč. metropolije i armenijskog nadbiskupa. Osn. pod nazivom Astacus, ali razrušen. U ←III. st. na… Nastavi čitati →
izmućkavanje kem Postupak u org. kem. analizi kojim se iz smjese ekstrahiraju sastavni dijelovi mehan. mućkanjem.
Íznik (ant. Nicaea), naselje u provinciji Bursi u maloaz. dijelu Turske; 14 000 st. Smješteno na ist. obali istoimenog jezera, 63 km si od Burse, na mjestu nekadašnje Nicaeae koju je u ←IV. st. osnovao mak. kralj Antigon… Nastavi čitati →
izohijete, crte (krivulje) na zemljovidima koje spajaju mjesta (točke) jednake količine padalina.
Izokrat (grč. Isokrátes), grč. retor (Atena, ←436/435 – Atena, ←338). Najutjecajniji atenski govornik i učitelj govorništva, obrazovan kod sofista, zalagao se za čistoću jezičnog izraza. Osnovao čuvenu govorničku školu te poučavao govorništvo. Govore je zapisivao vrhunski ih doradivši. Znatno… Nastavi čitati →
izokronizam (grč.), istodobnost događaja na različitim mjestima. Načelno moguća samo uz pretpostavku postojanja beskonačno velike brzine. Prema teoriji relativnosti ne postoje dva (ili više) istodobna događaja, jer je brzina svjetlosti (kojom se prenosi informacija) konačna. I. titranja jest nezavisnost periode… Nastavi čitati →
izoniazid, C6H7ON3, hidrazid izonikotinske kiseline. Kristalna tvar topljiva u vodi. Počeo se koristiti kao lijek protiv plućne tuberkuloze (od 1950).
izonitrili (izocijanidi, karbilamini), otrovni org. spojevi u tekućem stanju, neugodna mirisa. Dobivaju se djelovanjem kloroforma i jakih baza na amine. Imaju atomsku skupinu -N=C.
izopren, metilbutadien, C5H8, nezasićeni ugljikovodik iz niza diena, bezbojna hlapljiva tekućina. Sastavni dio prir. kaučuka, terpena, karotenoida. Služe pri sintezi gume.
izotahe (grč.), krivulje ili plohe koje spajaju mjesta jednake brzine strujanja tekućine, odn. brzine protjecanja.
izotropija (grč.), svojstvo tijelâ da u različitim smjerovima pokazuju jednaka fiz. svojstva (neka optička svojstva kao indeks loma, toplinska vodljivost i dr.). U izotropna tijela spadaju najčešće amorfne tvari (plinovi, tekućine, staklo i dr.).
Izrael (hebr. čovjek koji je vidio Boga) 1. Drugo ime za Jakova koje je dobio od Boga; sinovi Izraelovi smatraju ga svojim rodozačetnikom. 2. Naziv za kraljevstvo, koje je osnovao Jeroboam nakon smrti Salomonove ←934. Poslije povratka iz babilonskog sužanjstva,… Nastavi čitati →
izvanparnični postupak, posebna vrsta građ. postupka po čijim se pravilima građanskoprav. stvari rješavaju samo onda kada je to zakonom izričito predviđeno. Po pravilima i. p. rješavaju se obično nesporne građanskoprav. stvari. Izvanparnični postupci klasificiraju se prema pravnim stvarima koje… Nastavi čitati →
Izvoare, arheol. lokalitet u Moldaviji. Stratigrafska analiza nalazišta imala je znatan utjecaj na izradbu periodizacije neolitika u Rumunjskoj. Nalazi keramike i idoloplastike.
Izvoljski, Aleksandr Petrovič, rus. političar i diplomat (Moskva, 18. III. 1856 – Pariz, 16. VIII. 1919). Rus. poslanik u Beogradu (1897) i Tokyju (1899–1903), ministar vanj. poslova (1906–10). S Engleskom sklopio (1907) sporazum o podjeli… Nastavi čitati →
izvor, mjesto na kojem izbija voda temeljnica na topografsku površinu. Izvori su stabilni i malokad presušuju. Mogu biti uzlazni (vrulje), preljevni, najčešće su silazni.
Jabłonowski, Jan Stanisław, polj. državnik i književnik (?, 1669 – Lavov, 28. IV. 1731). Drž. kancelar (1706–09); imao zapaženu ulogu u borbama za polj. prijestolje između izbornoga kneza Fridrika Augusta i Stanisława Leszczyńskoga. Zbog veza sa šved.… Nastavi čitati →
