Irak

Službeni naziv: Republika Irak, Al-Gumhuriyya al-‘Iraqiyya
Površina: 438 317 km2
Stanovništvo (procjena 2001): 23 750 000 (54 stanovnika/km2); 78% gradsko
Glavni grad Bagdad, 5 948 800 stanovnika
Upravna podjela 18 namjesništava (od toga 3 autonomna kurdska)
Službeni jezik arapski
Valuta dinar = 1000 filsa
Irak, država u jugozap. Aziji (Bliski istok), graniči s Turskom na S, Iranom na I, Kuvajtom i Saudijskom Arabijom na J, Jordanom na Z i Sirijom na SZ; izlazi na Arap.-perz. zaljev, ima 58 km morske obale.
Prirodna obilježja

Ur, zigurat

Bagdad, džamija
Irak zauzima istočni dio poznatoga “plodnog polumjeseca”, jedne od kolijevki civilizacije. U prirodno-geografskom smislu u Iraku se mogu izdvojiti četiri glavne cjeline. Gospodarski najvažniji i najnaseljeniji dio zemlje je Donja Mezopotamija, nizinsko područje između rijeka Eufrata (Al Furat) i Tigrisa (Nahr Dijlah) j od grada Samarre na Tigrisu, sve do Perzijskoga zaljeva. To je aluvijalna nizina koja zauzima blizu trećine površine zemlje (oko 130 000 km2), uglavnom ispod 100 m nadmorske visine. Nisu svi dijelovi plodni. Zbog spora otjecanja i slabo propusne podloge, znatna su područja močvarna ili sezonski poplavna. U sušnom razdoblju pretvaraju se u zaslanjene pustare. Radi reguliranja otjecanja poduzeti su veliki irigacijski zahvati. Druga je cjelina Gornja Mezopotamija ili Al Jazirah (arapski: otok). To je uglavnom sušan, blago valovit plato, a samo se na krajnjem sjeveru uzdiže 1463 m visoko gorje Sinjar. Bez stalnih tokova (osim rubnih velikih rijeka), prostor je rijetko naseljen. Treća cjelina je irački Kurdistan, brdsko-planinsko područje. Na sjeveroistoku od Tigrisa teren se postupno izdiže nizom valovitih zaravni i brežuljaka prema rubnome planiskom području pružanja sjeverozapad–jugoistok koje je dio niza Taurusa u Turskoj i Zagrosa u Iranu. Područje je raščlanjeno mnogobrojnim tokovima i gušće naseljenim riječnim dolinama, a gorski nizovi ispresijecani su mnogim klancima i sutjeskama tokova koji se probijaju prema Tigrisu. Četvrta cjelina obuhvaća u zapadnom i južnom dijelu Iraka prostrano pustinjsko područje (nastavak Sirijske pustinje na zapadu i Arapske na jugu i jugozapadu) koje zauzima gotovo 40% površine zemlje. U zapadnim dijelovima složena topografija stjenovite pustinje, vapnenačkih grebena, vadija i depresija, prema jugoistoku postaje sve pjeskovitija. Prevladava suptropska klima (sa snažnim kontinentskim utjecajem) u kojoj se mogu izdvojiti dva godišnja doba s kratkim prijelaznim razdobljima između njih. Ljetno razdoblje u najvećem dijelu zemlje traje od svibnja do listopada, izrazito je suho i vruće. Srednje dnevne temperature iznose oko 35 °C, ali tijekom dana mogu doseći 50 °C. Puše suhi sjeverozapadni vjetar shamal koji nosi dosta pijeska. U zimskom razdoblju temperature, posebice u unutrašnjosti, zbog okolnih snijegom pokrivenih planina i slabog utjecaja mora dosta su niže i kreću se o. 10 °C. Padalina općenito ima vrlo malo, u najvećem dijelu zemlje 100–200 mm, a više od 90% padne ih u zimskoj pol. godine. Krajnji si dio I. ima malo drugačiju klimu. Zbog reljefa temperture su cijele godine niže 5–10 °C nego u nizinskim područjima, a zimi zbog prodora hladnog zraka sa S mogu pasti i do -10 °C. Padalina ima 300–600 mm u nižim, a do 1200 mm u višim dijelovima. Veći dio padne u zimskoj polovici, u planinama u obliku snijega. U najvećem dijelu prevladava pustinjska i polupustinjska vegetacija. U juž. dijelovima ima močvarnog bilja, a u pejsažu dominiraju palme. Na sjeveru i sjeveroistoku prevladava suha stepa s galerijskim šumama duž tokova (vrbe i topole). Pristranci gorja obrasli su grmljem, rjeđe šumom (samo oko 1–2% površine zemlje). Nekad raširene gorske šume (hrast) uglavnom su iskrčene. Eufrat i Tigris najveće su iračke rijeke iako obje izviru izvan Iraka. Kroz Irak Eufrat protječe 1212 km, a Tigris 1418 km prije sutoka kod Al Qurnaha, gdje stvaraju Shatt al Arab koji se nakon 190 km toka ulijeva u Perzijski zaljev. Tigris teče rubom brdsko-planinskog područja na SI odakle prima nekoliko velikih pritoka – Veliki i Mali Zab, Al Uzaym i Diyalu. Eufrat u Iraku nema stalnih pritoka, samo povremene tokove. Radi vodoopskrbe, natapanja i sprječavanja poplava izgrađene su mnogobrojne brane i akumulacijska jezera. Slični zahvati i intenzivno korištenje voda Eufrata (u Siriji) i Tigrisa (u Turskoj) bez međusobnih sporazuma uzrok su napetosti u odnosima tih zemalja. Isušivanjem močvarnih područja uništavaju se staništa brojnih životinja, osobito ptica selica. Prostrana područja na jugu i zapadu nemaju vanjsko otjecanje.
Stanovništvo
Glavninu (75–80%) od približno 25 mil. st. čine Arapi. Od ostalih naroda najbrojniji su Kurdi na SI zemlje (15–20%), koji od 1970. imaju formalnu autonomiju, a manjinu čine Turkmeni, Asirci, Aramejci i dr. Najrašireniji jezik je arapski, koji je i službeni, Kurdi govore i kurdski. Gustoća naseljenosti varira od vrlo rijetke (manje od 10 st./km2) u polupustinjskim i pustinjskim krajevima na Z i J, do vrlo guste u Donjoj Mezopotamiji. Os. su gusto naseljena šire područje oko gl. grada i područje delte Shatt al Araba. Gustoćom se ističe i brdsko područje Kurdistana te uska zona uz gornji tok Tigrisa i nešto manje Eufrata. U gradovima živi više od pol. st. i taj dio zbog snažnih migracija ubrzano raste. Najveći je gl. grad, Bagdad, s 5 948 800 st. (procj. 2004), aglomeracija je dosegla 7 mil. st. Ostali veći gradovi: Al-Mawşil (Mosul) (1 846 500 st.), Al-Başrah (1 477 200 st., aglomeracija 2 mil.), Irbil (891 300 st.), Kirkuk (784 100 st.), As Sulajmaniyah (682 800 st.), An Najaf (609 400 st.), Karbala’ (596 300 st.) i dr. Broj st. raste vrlo brzo, po godišnjoj stopi 29‰ (prosj. 1980–2001). To je ugl. posljedica visoke rodnosti (30–33‰) i vrlo niske smrtnosti (6–8‰). Zbog čestih nemira i sukoba (još od iračko-iran. rata kada je s J zemlje prisilno iseljeno iransko st.) migracije stanovništva su česte. Usto su uobičajene prekogranične selidbe beduina i drugoga nomadskog st. u pustinjskim područjima. Očekivana životna dob dosta je niska, oko 63 g. U dobnoj strukturi vrlo je visok udio mladih (do 15 g.), o. 40%, st. u dobi 15–64 g. čini 57%, a starijih od 65 g. samo je 3%. Oko 95% st. čine muslimani (islam je državna religija), od čega su oko 2/3 šijiti, ugl. u juž. i sred. dijelovima, a 1/3 suniti, ugl. u sjev. područjima. Kršćani i druge vjerske zajednice čine oko 5% st. Osnovno šestogodišnje obrazovanje obvezno je i besplatno, ali u ruralnim područjima nedostaje škola. Pismeno je oko 60% muškog i oko 25% ženskog st. Sveučilišta imaju Bagdad (3), Al-Mawşil, Al-Başra i Tikrit.
Gospodarstvo
Razvoj iračkoga gospodarstva karakteriziralo je centralnoplansko upravljanje i velika ovisnost o izvozu nafte. Do kraja 1970-ih, ostvarujući sve veće prihode od nafte (1979: 21 milijarda USD), napredovalo je vrlo brzo. Iračko-iranski rat iscrpio je devizne rezerve, opustošio gospodarstvo i stvorio velik inozemni dug. Nakon rata slijedila je obnova eksploatacijskih postrojenja i naftovoda uz gradnju novih. Nakon napada na Kuvajt 1990. te napada koalicijskih snaga na Irak 2003, gospodarstvo je opet degradirano. Pretrpljene su velike štete, a ekon. sankcije koje su uključivale ograničenje izvoza onemogućile su obnovu. Životni standard bio je vrlo nizak, a blago olakšanje donio je UN-ov program “nafta za hranu”. Nov, još snažniji udarac gospodarstvu nanio je napad SAD-a na Irak 2003. u kojem je svrgnuta dotadašnja vlast. U ratu i nakon njega razoreni su mnogobrojni gosp. objekti, ponajviše naftna polja, rafinerije i naftovodi. Gospodarski pokazatelji odnose se uglavnom na razdoblje oko 2000. godine, jer su sve kasnije procjene vrlo grube i neprecizne. Procjenjuje se da je BNP po stanovniku bio oko 1000 USD. Poljoprivreda zapošljava oko 1/3 aktivnoga stanovništva, ali ne proizvodi dovoljno za potrebe brzo rastućeg stanovništva usprkos velikim naporima u tom smjeru tijekom 1990-ih (poticanje privatne inicijative, programi natapanja, razvoj peradarstva i dr.). Ratarstvo uz natapanje ima tisućljetnu tradiciju, ali intenzivni programi posljednjih desetljeća rezultirali su sve većim zaslanjivanjem tla i smanjenjem plodnosti. Glavne poljoprivredne kulture jesu pšenica, ječam, riža, pamuk, datulje (najveći svj. izvoznik), agrumi. Stočarstvo je ekstenzivno, u mnogim dijelovima (uključivši Kurdistan) nomadsko ili polunomadsko. Najviše se uzgajaju ovce, goveda, koze i deve. U opskrbi hranom veliku ulogu ima slatkovodno ribarstvo. Glavno rudno bogatstvo je nafta (oko 10% svjetskih pričuva), zatim plin, ujedno i glavni izvori energije. Glavna naftonosna područja nalaze se na jugu (u blizini Perzijskoga zaljeva), na sjeveru (oko Kirkuka i Al-Mawşila), te na sjeveroistoku (kod Khanaqina). Ostale važnije rude: sumpor, fosfati, sol i gips. Industrija se počela jače razvijati od 1970-ih. Glavna je grana petrokemija i s njome povezane industrije, zatim kemijska, crna metalurgija, tekstilna i prehrambena. Vanjska trgovina vrlo je ograničena još od 1990. (UN-ove sankcije) i kontrolirana, tako da se izvezena nafta mogla mijenjati za hranu, medicinsku opremu i lijekove te dijelove za održavanje infrastrukture. U prometnom sustavu središnju ulogu ima Bagdad, koji je glavno prometno čvorište, posebice u cestovnom i zračnom prometu. Kroz njega prolazi i željeznička pruga koja povezuje cijelu zemlju od Sirije na sjeverozapadu do Perzijskoga zaljeva. Mreža naftovoda pretrpjela je silna razaranja. Glavna luka Al-Başrah također je u velikoj mjeri razorena.
BNP (1996): 11,5 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2001):
poljoprivreda – %, industrija – %, usluge – %
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 10%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (1997): – %
Inflacija (1990–2001): – %/god.
Realan rast gospodarstva (1990–2001) – %/god.
Uvoz (2002): – mlrd. USD
Izvoz (2002): – mlrd. USD
Povijest

Hatra, hram Marn

Niniva, zidine staroga grada
Počeci Iraka zadiru u ←IV. tisućljeće (→ Babilonija). Nakon propasti velikih civilizacija Mezopotamije (sumersko-akadske, babilonske, asirske, novobabilonske), Irak u ←V. stoljeću postaje satrapija Perzijskoga Carstva. U ←IV. stoljeću potpada pod vlast Aleksandra III. Velikog, u ←II. stoljeću pripada državi Parta; od 226. do 637. dio je novoperzijske države (dinastija Sasanida). Od 637. pod arapskim vrhovništvom; od VIII. stoljeća do 1258. pod Abasidima razvija se u važno žarište islama s kulturnim središtima Bagdadom, Basrom i Al-Kufom. Za vladavine Mongola (od 1258) gospodarski i kulturno zaostaje. Nakon pada Bagdada 1534. (i konačnog 1638) potpada pod vlast Osmanlija i do konca I. svjetskoga rata opstoji kao osmanska pokrajina. Od konca XIX. stoljeća za prevlast nad Irakom sukobljavaju se Velika Britanija i Njemačka. Godine 1917. britanske postrojbe ulaze u Bagdad, 1918. zaposjedaju naftonosno područje Mosul. Na Sanremskoj konferenciji (1920) Irak postaje mandatno područje Velike Britanije, a ugovorom u Sèvresu odvojen je od Turske. Iste godine izbija protubritanski ustanak, ustrojena je privremena vlada koja 1921. proglašava Irak ustavnom monarhijom na čelu s vladarom iz hašemitske dinastije, kraljem → Fejsalom I. (1921–33). Ugovorom u Bagdadu 1930. Velika Britanija ukinula je mandatni status Iraka i priznala njegovu državnu samostalnost, zadržavajući ključne političke, gospodarske i vojne položaje u zemlji. Faisala je 1933. naslijedio sin Gazi I. U ustanku 1936. (pod vodstvom generala Bakrija Sidkija) zbačena je protubritanska vlada i ustrojena nova na čelu s H. Sulaimanom. Nakon Sidkijeva ubojstva u atentatu (1937) ustanička se vlada povlači, a zamjenjuje ju konzervativna vlada Nurija as-Saida. Godine 1939. na prijestolje stupa → Fejsal II. (1939–58). Državnim udarom 1941. vlast je prigrabio profašistički usmjeren Rašid Ali al-Gailani, koji je zbačen uz pomoć britanske vojske iste godine. Irak je 1943. objavio rat silama Osovine; 1945. pristupa Arapskoj ligi i s drugim arapskim državama sudjeluje u ratu protiv Izraela 1948–49. Godine 1955. Iračko-turskim sporazumom postavljene su osnove Bagdadskom paktu, kojemu se iste godine priključuju Velika Britanija, Iran i Pakistan. Radi zaštite dinastičkih (hašemitskih) interesa te stvaranja protuteže uniji Egipta i Sirije, vladari Iraka i Jordana utemeljili su 1958. Arapsku federalnu uniju na čelu s iračkim kraljem Fejsalom II. Iste godine u Iraku je Fronta narodnoga jedinstva, združena s udrugom Slobodnih časnika, provela prevrat koji je predvodio časnik → Abd al-Karim Kasim. Monarhija je oborena, kralj Fejsal ubijen, a Irak proglašen republikom. Iste godine Irak istupa iz federacije s Jordanom, a 1959. i iz Bagdadskoga pakta. Kasimov režim pokušale su svrgnuti panarapske snage u zemlji (pokušaji državnog udara Abdula Salama Arifa i R. A. al-Gailanija 1958). Od konca 1950-ih zaoštrava se problem Kurda. Godine 1963. vojnim udarom pod vodstvom A. S. Arifa oboren je Kasim. Predsjednik republike postaje A. S. Arif, ali je stvarnu vlast preuzeo irački ogranak sirijske Socijalističke stranke arapskoga preporoda (BAAS), koji je zaveo otvoreni teror. Nakon osmomjesečnoga terora baasista izbili su u Iraku otvoreni oružani sukobi, koje je uz vojnu pomoć okončao A. S. Arif. Vojna vlast raspustila je stranku BAAS i iste godine proglasila novi privremeni ustav. Godine 1966. Arif je poginuo u zrakoplovnoj nesreći; vlast je preuzeo njegov brat Abdul Rahman Arif. Irak je 1967. sudjelovao u šestodnevnom izraelsko-arapskom ratu. A. R. Arif oboren je s vlasti državnim udarom desnoga krila stranke BAAS (1968); predsjednik republike postaje general → Ahmed Hasan Bakr. Godine 1973. obnavljaju se oružani sukobi u Kuvajtu. Iste godine Irak se priključuje Egiptu i Siriji u ratu protiv Izraela. Godine 1974. dolazi i do oružanih sukoba s Iranom. Iste godine vojnom intervencijom slomljen je oružani otpor Kurda. Tijekom 1970-ih zbog bolesti A. H. Bakra gotovo sve ovlasti prenesene su na potpredsjednika → Sadama Huseina (predsjednik države od 1979), koji svojom politikom najavljuje pragmatičan zaokret. Najoštrije osuđuje Egipat i sporazume u Camp Davidu 1979. Nakon isključenja Egipta iz Arapske lige, Irak teži preuzeti ulogu vodeće arapske nacije. Od početka preuzimanja predsjedničke dužnosti u državi S. Husein vlada kao diktator, vodi agresivnu politiku prema Iranu (iračko-iranski rat 1980–88), a nakon postizanja primirja 1988. obračunava se s Kurdima te 1990. okupira Kuvajt, koji je prisiljen napustiti nakon međunarodne vojne intervencije 1991. (→ Zaljevski rat). Na prijelazu u XXI. st. Irak se i dalje nalazio pod gospodarskim embargom, posljedice kojega su se krajnje negativno odražavale na opće gospodarske i socijalne prilike u zemlji u kojoj je jačao i unutarnji teror. Pod optužbom da Irak podupire međunarodni terorizam te da skriva oružje za masovno uništenje, SAD samoinicijativno (uz britansku potporu) započinje 20. III. 2003. bombardiranje i invaziju Iraka. Uz razaranje Bagdada i brojne žrtve, uhićen je i S. Husein (poslije osuđen na smrt i obješen 2006). Godine 2004. formirana je civilna vlast od protusadamskih političara, ali jačao je otpor protiv američke vojne prisutnosti i razbuktao se oružani obračun između većinskih šijita i sunita koji je do 2007. poprimio oblike pravoga građanskog rata. Većina američke vojske povukla se iz Iraka do prosinca 2011. Procjenjuje se da je od 2003. do 2011. u Iraku poginulo nekoliko stotina tisuća Iračana i oko 4500 američkih vojnika. Od 2005. predsjednik Iraka je Džalal (Jalal) Talabani

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: