 |
|
| Službeni naziv: | Sjedinjene Meksičke Države, Estados Unidos Mexicanos |
| Površina: | 1 953 162 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 2002): 100 819 000 (36 stanovnika/km2); 75% gradsko |
| Glavni grad | Ciudad de México, 8 657 100 stanovnika (procjena 2005) |
| Upravna podjela | 31 sav. država (estado) i 1 sav. distrikt (distrito federal) |
| Službeni jezik | španjolski |
| Valuta | meksički peso (MXN) = 100 sentava (centavos) |
Meksiko, država u Sr. Americi, između Meks. zaljeva na I i Tihog oceana na Z, graniči sa SAD-om na S, te Belizeom i Gvatemalom na JI; izlazi na Atlantski (Meksički zaljev) i Tihi ocean; ima 9330 km morske obale.
Prirodna obilježja
México, trg Zócalo
polje kaktusa
Acapulco
Teotihuacan, veliki trg i hram piramida
vulkan Popocatépetl
M. je golema zemlja od gotovo 2 mil. km2, izrazitih prirodnogeogr. raznolikosti koje velikim dijelom proizlaze iz položaja na kontaktnom području nekoliko litosfernih ploča. Zbog toga je područje M. tektonski aktivno, s vulkanizmom i čestim potresima. Hipsometrijski, gotovo pol. zemlje nalazi se iznad 1500 m n. m. Regionalizacija, ovisno o kriterijima, može biti vrlo složena. Najveća, i po više pokazatelja najvažnija, cjelina je Meks. visoravan (meseta) . Veći, sjev. dio (Mesa del Norte) nalazi se na približno 1300 m n. m. i postupno se izdiže prema J gdje premašuje 2000 m. Prevladavaju pustinjske kotline (bolsón) bez otjecanja u more, a na dnu im se nalaze povremena slana jezera (playa) . Kotline su odvojene razmjerno niskim gorjima koja su od njih viša 600–900 m. Juž. dio visoravni (Mesa Central) znatno je viši, na 2100–2700 m n. m. Sastoji se od mnogobrojnih uravnjenih intermontanih kotlina različitih veličina, razdvojenih erodiranim vulkanskim vrhovima. To je najgušće naseljen dio Meksika. Visoravan je s triju strana omeđena planinama koje su oduvijek otežavale komunikaciju i s jednim i s drugim priobaljem. Na Z se u duljini od 1200 km te širini i do 400 km pruža Sierra Madre Occidental, visine ugl. 2500–2700 m, najviši vrh Mohinora (3150 m). Građena je od remobiliziranih vulkanskih stijena, na više mjesta disecirana duboko usječenim klancima (barrancas) ; među njima ističe se Barranca de Cobre (dubok do 1400 m, nepristupačan). Prema Z gorje se strmo spušta u usku obalnu ravnicu. Zahvaljujući plodnu tlu i natapanju, ona je važno poljoprivr. područje. Ist. rub mesete čini Sierra Madre Oriental. Pruža se usporedno s obalom Meks. zaljeva od Río Grande do približno 20 ° s. g. š. Sastoji se od više uzdužnih lanaca i dolina, građena je od sedimentnih stijena, pretežno vapnenaca, visine ugl. do 2500 m, najviši vrh Cerro Peña Nevada (3644). I ona je poprečno raščlanjena, a prema I naglo se spušta u nizinu uz Meks. zaljev. Ona je na J uska, prema S se širi, obala je niska i močvarna s mnogobrojnim lagunama. Meksičku visoravan s juž. strane omeđuje Cordillera Neovolcánica s nizom visokih planinskih vulkanskih vrhova, nekih i aktivnih. Među njima su Nevado de Toluca (4690 m), Popocatépetl (5452 m), Iztaccíhuatl (5286 m), Citlaltépetl (ili Pico de Orizaba, 5610 m), najviši vrh Meksika, i mnogi drugi. Gorje se prema J spušta u široku dolinu r. Balsas (Gran Valle del Sur). S juž. strane nastavlja se Sierra Madre del Sur, planinsko područje s vrhovima višima od 2000 m (najviši Cerro Tlacotepec, 3703 m) koje se pruža duž strme tihooceanske obale. Na nj se nastavlja visoravan Oxaca, raščlanjeno područje dinamična reljefa s mnogobrojnim manjim dolinama i kotlinama. Istočno od 200 km široke i niske prevlake Tehuantepec nalazi se visočje Chiapas, nastavak planinskih lanaca Sr. Amerike. Nabrani planinski lanci, čije visine premašuju 2500 m, okružuju duboke tektonske doline. Meksiku pripadaju i dva velika poluotoka. Na I je Yucatán, nizak, blago valovit vapnenački krški ravnjak koji malo gdje premašuje 150 m n. m. Na SZ je Baja California, poluotok dulji od 1200 km, širok većinom do 150 km. Pretežno gorovit, prema Z se spušta blago, a prema I strmo čineći obalu Kalifornijskoga zaljeva nepristupačnom. U klimatskom smislu velike su razlike između suptrop. sjev. i trop. juž. dijela, sjev. obratnica prolazi sred. dijelom M. Također, velike su razlike s obzirom na nadmorsku visinu te između sušnijeg zap. i vlažnijeg ist. pročelja. Najveći dio sjev. Meksika ima suhu klimu, ugl. s manje od 150 mm padalina. Priobalje Meks. zaljeva prima 250–550 mm, a više od toga ima samo na privjetrinskim padinama planina. Glavnina padalina dolazi u toploj pol. godine. Temperature uvelike ovise o nadmorskoj visini. Na meseti su sr. srpanjske temp. o. 28 °C, a siječanjske o. 15 °C. Zimi mogu pasti znatno ispod 0 °C, a ljeti biti više od 40 °C. Juž. dio M. ima trop. klimu s više padalina, većinom između 1500 i 2000 mm, uvelike ovisno o izloženosti vlažnim strujanjima. Temperature tijekom godine ne variraju znatno, pretežno ovise o nadmorskoj visini, pa se izdvajaju četiri visinske zone. Do o. 900 m nalazi se tierra caliente (vruća zemlja), iznad nje, između 900 i 1800 m, je tierra templada (umjerena zemlja), još više, između 1800 i 4000 m je tierra fría (hladna zemlja), a iznad 4000 m tierra helada (ledena zemlja), područje vječnog leda. Katkad se unutar pojasa tierra fría izdvaja i tierra nevada (snježna zemlja). Biljni pokrivač odraz je klime, pa znatno varira – od bujnih, vlažnih trop. kišnih šuma do polupustinja s kaktusima i kserofitnim biljem, te do pravih pustinja. U dijelovima mesete prevladava suha stepa, u sred. i juž. dijelovima javlja se vegetacija u visinskim pojasima: trop. kišna šuma, suptrop. zimzelena, u sušnim dijelovima listopadna šuma, zatim vazdazelene šume te planinski pašnjaci i ostala visokogorska vegetacija. Šume pokrivaju o. 20% M. Meks. rijeke pripadaju tihooceanskom i atlantskom slijevu (Meks. zaljev), a velika područja u sjev. unutrašnjosti nemaju vanjsko otjecanje. Velikih rijeka ipak je malo. Najveći riječni sustav je Lerma – Río Grande de Santiago, ukupne duljine o. 1000 km. Lerma izvire j od gl. grada, teče na SZ i ulijeva se u jezero Chapala (s više od 1000 km2 najveće prir. jezero), a iz njega istječe Río Grande de Santiago, teče na SZ i ulijeva se u Tihi ocean. Ostale veće rijeke tog slijeva: Magdalena, Yaqui (320 km), Fuerte (560) i Balsas (771). Među rijekama slijeva Meks. zaljeva ističu se Usumacinte (970 km), Grijalva (640), Pánuco (508), San Fernando. Na krajnjem S teče Río Bravo del Norte (Río Grande) koji u duljini od gotovo 2000 km čini granicu SAD-a i M. Veći pritoci iz Meksika su mu Conchos (560 km) i Salado (455). Na većini rijeka izgrađene su akumulacije koje se koriste za natapanje i/ili dobivanje el. energije.
Stanovništvo
plesačice
S nešto više od 100 mil. st. M. je 11. zemlja u svijetu, najveća u španj. govornom području. Oko 60% st. čine mestici (mješanci španj. doseljenika i domaćih Indijanaca), o. 30% su Indijanci (čistokrvni ili pretežno), 9% je bijelaca. Udio Indijanaca u posljednjem je desetljeću jako porastao (1995. bilo ih je 14%), najviše zbog pojačanog izjašnjavanja radi različitih beneficija. Procjenjuje se da ih je u doba Cortésovih osvajanja bilo između 6 i 9 mil. Španjolski govori gotovo 99% st., a materinski je jezik za o. 92% st. Govori se 50-ak indijanskih jezika, najrašireniji je náhuatl (jezik Azteka, 1,7 mil. govornika), Maya ima o. 1 mil., Mizteca (Mixteca) o. 550 000, Zapoteka 540 000. Samo indijanske jezike govori nešto više od 1% st. Gustoća naseljenosti nešto više od 50 st./km2. Najgušće je naseljen juž. dio mesete, o. 300 st./km2, najslabije sjev. dio mesete, a posebice sjeverozap. i juž. dio Baje Californije. U gradovima živi 3/4 st. Najveći je gl. grad (Ciudad de) México, 8 657 100 st., šira aglomeracija procjenjuje se na više od 22 mil. st. Ostali gradovi dosta zaostaju, a više od 1 mil. st. imaju Ecatepec (1,8 mil., u aglomeraciji gl. grada), Guadalajara 1,6 mil. (aglom. 4 mil.), Juárez 1,4 mil., Puebla 1,4 mil. (aglom. 2,7 mil.), Tijuana (1,4 mil.), Netzahualcóyotl (1,2 mil., u aglomeraciji gl. grada), Monterrey 1,1 mil. (aglom. 3,7 mil.), León 1,1 mil. (aglom. 1,5 mil.). Neki gradovi srasli su s prekograničnim susjedima u SAD-u: Tijuana sa San Diegom, Juárez s El Pasom. Još su snažne migracije prema gradovima koji rastu brzo, stihijski i nekontrolirano, pa nastaju mnoge slamovske četvrti. Intenzivne su migracije prema prosperitetnim područjima uz granicu SAD-a pa su tu najbrže rastući gradovi, te emigracija u SAD, dijelom legalna (pretežno obrazovano st. što stvara problem “odljeva mozgova”), dijelom ilegalna. Iako su stope rodnosti i porasta broja st. znatno smanjene u odnosu na razdoblje 1940–80, broj stanovnika i dalje se dosta brzo povećava, o. 18 ‰/god. (prosj. 1980–2001). Stopa rodnosti je umjerena, iznosi 22–24‰, a smrtnost je vrlo niska, samo o. 5‰. Stanovništvo je po strukturi mlado: mlađi od 15 g. čine 32%, a stariji od 65 g. manje od 6% ukupnog broja stanovnika. Medijalna starost je 25 g., a očekivano trajanje života 75 g. Oko 90% st. su katolici, 5–6% protestanti. Nepismeno je o. 7% muškog i 11% ženskog st. Obvezno školovanje traje 10 g. i završava ga više od 90% djece, ali samo pol. pohađa sr. školu.
Gospodarstvo
tržnica u Oaxaci
Tijekom XX. st. gospodarstvo M. prošlo je složen razvoj u kojem su se smjenjivala razdoblja rasta i pada, podržavljenja i privatizacije. Rezultat je današnja kombinacija priv., drž. i mješovitog vlasništva. Nakon II. svj. rata intenzivno se razvijala ind., gradila infrastruktura, unaprjeđivala poljoprivreda. Zbog posuđivanja novca s velikim kamatama i zarade manje od očekivanja (pad cijena nafte u 1980-ima), zemlja je upala u velik vanj. dug koji je i danas problem. Provedene su mnogobrojne reforme, gospodarstvo se liberaliziralo, privučeni su strani investitori, Meksiko je pristupio NAFTA-i, ali se stvorila i jaka ovisnost o gospodarstvu SAD-a pa se gosp. krize u toj zemlji odražavaju i na M. Također, iako je BNP u prosjeku dosta visok, vrlo su izražene soc. razlike. Poljoprivreda je i dalje važna grana gospodarstva jer se njome bavi velik broj ljudi i mnogima je osnovni izvor preživljavanja. Među najvećim problemima je nedovršena agrarna reforma. Mnogobrojni su mali samoopskrbni posjedi (zbog sustava nasljeđivanja i porasta stanovništva i dalje se usitnjavaju) na kojima nije moguća komerc. i efikasna proizvodnja, niti ima sredstava i mogućnosti za tehnol. poboljšanje pa se zemlja obrađuje na tradic. načine. Mnogi veliki posjedi još uvijek pripadaju državi, i samo su dani na korištenje seoskim zajednicama koje ne mogu njima slobodno raspolagati. Obradivog zemljišta je malo (klima, reljef), mnoge se površine natapaju, a zbog visinskih razlika uzgajaju se vrlo raznovrsne kulture. Iako je u proizvodnji mnogih kultura među vodećima u svijetu, M. je velik uvoznik žitarica i mlijeka. Za domaće potrebe najviše se proizvodi kukuruz (4. u svijetu), grah, sirak i proso (5.), pšenica, soja, krumpir i drugo povrće. Komercijalno se uzgajaju šećerna trska (u proizvodnji šećera 8. u svijetu), banane (7.), kava (6.), vanilija (2.), pamuk, duhan, arašidi i dr. Od osnivanja NAFTA-e jako je porastao izvoz voća i povrća u SAD, pa se sve više uzgajaju, najviše limun i naranče. Stočarstvo je najrazvijenije na Meks. visoravni. Uzgajaju se goveda (8. u svijetu), u sušnijim krajevima ovce i koze, posvuda perad i svinje. Ribarstvo daje značajan doprinos u proizvodnji hrane, razvijeno je u Meks. zaljevu i oko Baje Californije, najviše se love tunj i rakovi. Šumarstvo ne zadovoljava domaću potražnju; najviše se drva dobiva iz trop. šuma na Yucatánu i na Cordilleri Oriental, a mnoge su šume posječene za dobivanje obradivih površina. M. se ističe rudnim bogatstvom. Po proizvodnji nafte M. je 4. u svijetu (2003), 2/3 se crpi u podmorju Meks. zaljeva, ostalo u priobalnim državama. Na SI velika su nalazišta plina (po proizvodnji 15. u svijetu), a na Meks. visoravni ima kamenog ugljena. Proizvode se rude različitih kovina: željeza (13. u svijetu), bakra (12.), cinka (6.), olova (5.), srebra (1.), ima i zlata, mangana molibdena, zatim sumpora, gipsa, fosfata i dr. Većina el. energije dobiva se u termoelektranama, o. 15% u hidroelektranama, ima 2 nuklearne elektrane, a među vodećim je zemljama u korištenju geotermalne energije. Po razvoju ind. M. je vodeća zemlja Lat. Amerike, ističe se i granskom raznolikošću. Među najvažnijim granama su crna i obojena metalurgija, petrokemijska, automobilska (sastavljanje automobila proizvedenih u SAD-u, Europi i Japanu, među 10–12 vodećih u svijetu, proizvodnja autobusa), različita kem. ind. (umjetnih vlakana, gnojiva, boja), prehr., tekst., proizvodnja građev. materijala, el. i elektron. uređaja. Ind. je, zbog dobre infrastrukture, velikog tržišta i ponude radne snage izrazito koncentrirana u gl. gradu i oko njega, a vladina nastojanja decentralizacije dala su slabe rezultate, samo se nešto ind. preselilo u okolne gradove. Drugo važno industr. područje je uz granicu SAD-a, u zoni maquilladora – industr. pogoni koje su zbog nižih troškova proizvodnje podigli ugl. strani investitori. Iz SAD-a se bez carina dovoze sirovine ili poluproizvodi, a gotovi proizvodi se bez carina vraćaju na tržište SAD-a. Zemlju godišnje posjeti o. 20 mil. stranih turista, a od turizma se zarađuje o. 9 mlrd. USD. Vanj. trgovina iznimno je važna, u velikom udjelu sudjeluje u BNP-u, ali izvoz još zaostaje za uvozom. SAD je gl. partner (90% izvoza i 60% uvoza), slijede Kina, Japan, Njemačka, Kanada. Najviše se izvoze različiti industr. proizvodi (kovinski, strojevi i vozila, tekstil), nafta i derivati, rude i koncentrati, voće, povrće, pamuk. Uvoze se strojevi i oprema, kem. proizvodi, željezo i čelik, dijelovi i komponente, prehr. proizvodi. Prom. mreža najrazvijenija je u širem području oko gl. grada, a odatle se radijalno širi. Poseban je problem grad. promet u velikim gradovima koji pati od zagušenosti. Reljefne prepreke otežavaju povezivanje I–Z. Želj. mreža je zastarjela, a promet spor. Cestovna mreža je gušća, ali pravih autocesta još je malo. Kroz M. prolazi Panamerička cesta. Pet međunar. aerodroma i 80-ak u domaćem prometu. Najveće su morske luke Tampico i Veracruz u Meks. zaljevu, te Guaymas, Manzanillo i Acapulco na Tihom oceanu.
BNP (2002): 596,85 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2002):
poljoprivreda 4%, industrija 27%, usluge 69%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 18%, industrija 27%, usluge 55%
Nezaposlenih (2003): 2,8% (neslužbeno o. 10%)
Inflacija (1990–2001): 18,2% (2003: 4,0%)
Realan rast gospodarstva (1990–2002): 3,1%
Uvoz (2003): 170,6 mlrd. USD
Izvoz (2003): 164,9 mlrd. USD
BNP (2002): 596,85 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2002):
poljoprivreda 4%, industrija 27%, usluge 69%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 18%, industrija 27%, usluge 55%
Nezaposlenih (2003): 2,8% (neslužbeno o. 10%)
Inflacija (1990–2001): 18,2% (2003: 4,0%)
Realan rast gospodarstva (1990–2002): 3,1%
Uvoz (2003): 170,6 mlrd. USD
Izvoz (2003): 164,9 mlrd. USD
Povijest
D. Rivera, Povijest Meksika, mural, México, Palacio Nacional
lik Quetzcoatla na zidu
C. Manet, Strijeljanje Maksimilijana I., Mannheim, Kunsthalle
Oaxaca, ruševine opservatorija u Monte Albanu
México, ostaci Velikoga hrama (Templo Mayor)
Najstarija arheološki posvjedočena civilizacija na području današnjeg M. bila je olmečka, koja se razvila na jugozap. obali Meks. zaljeva u razdoblju između ← 1200. i ← 1000. god. U tzv. klas. razdoblju meksičkih civilizacija, između sred. III. i kraja IX. st., na području Yucatána nastalo je niz gradova država naroda → Maya. Istodobno je na području južne Meks. visoravni napredovala civilizacija naroda Zapoteka sa središtem oko grada Teotihuacána. Tijekom X. st. narod Tolteka zavladao je gotovo cijelim područjem današnjeg Meksika, a središte njihove države bilo je u Tuli. Država Tolteka nestala je oko 1200. zbog unutrašnjih društv. i voj. nemira te je tako oslabljena postala plijen sjev. naroda Čičimeka. Tijekom XIII. i XIV. st. na području M. nije bilo dominantne sile, nego je postojalo nekoliko država koje su bile u stalnim ratnim sukobima. Zbog međusobnih razmirica te su države oslabjele te su ih u XIV. st. osvojili Tepaneki koji su u sred. dijelu M. utemeljili državu sa središtem u gradu Azcapotzalcu. Sukobi između pojedinih naroda nastavili su se i tijekom XV. st., pa je u ratu koji je trajao od 1428. do 1431. Itzcóatl, aztečki vladar Tenochtitlána (današnjeg Ciudad de Méxica) osvojio državu Tepaneka i utemeljio Aztečko Carstvo. To je carstvo dostiglo svoj vrhunac prije samog dolaska Španjolaca, u vrijeme cara Montezume II. (1502–20), kada je bilo prošireno na teritorij gotovo cijeloga današnjeg M. Razvitak Aztečkog Carstva naglo je prekinut dolaskom Španjolaca pod zapovjedništvom Hernána Cortésa 1519. Nakon pristajanja na obale Meks. zaljeva, Španjolci su osnovali prvu koloniju u M. – naselje Veracruz. Odmah su započeli rat protiv Azteka, a Cortés je zarobio i samog Montezumu II. Iako je car Cuitlahuac 1520. uspio zakratko suzbiti španj. prodor, Cortés je 13. VIII. 1521, nakon teških sukoba s vojskom cara Cuauhtemoca, uspio zauzeti Tenochtitlan. Španj. vlast u M. uređena je tako što je proglašeno potkraljevstvo Nova Španjolska u kojem su vlast držali španj. doseljenici i bijelci rođeni u M. (tzv. kreoli) kojima su davani golemi zemljoposjedi hacijende. Unatoč snažnoj hispanizaciji i povremeno prisilnom pokrštavanju starosjedilačkih naroda, indijansko je stanovništvo uspjelo zadržati neke tradic. pretkršć. običaje i jezik. Nakon otkrića srebra naseljavanje španj. stanovništva još je više ubrzano. Kad je 1807. Napoleonova vojska okupirala Španjolsku, u M. je izbio veliki seljački ustanak koji je trajao od 1810. do 1815. Na čelu ustanika do 1811. bio je kat. svećenik Miguel Hidalgo y Costilla, a poslije njegova pogubljenja seoski svećenik José María Morelos y Pavón. Iako su ustanici imali određenih uspjeha, pa su čak 1813. proglasili nezavisnu Meks. Republiku, španj. je vojska 1815. ugušila ustanak. Kad su nakon sloma ustanka uvedeni novi porezi, protiv vlasti se pobunila i većina bjelačkog stanovništva poduprijevši pukovnika Agustína de Itúrbidea. Dana 28. IX. 1821. proglašeno je neovisno Meks. Carstvo, a za cara je izabran Itúrbide pod imenom Agustíno I. (1822–23). Uslijedili su sukobi između konzervativaca, koji su zastupali snažnu centraliziranu državu i katolicizam kao drž. vjeroispovijest, i liberala s idejama vjerskih sloboda i države utemeljene na federalnom načelu. Agustíno I. svrgnut je i 1824. proglašena je federativna republika, nakon čega je uslijedilo polustoljetno razdoblje anarhije i građ. rat. Jedna od pozitivnih tekovina te vlasti bilo je ukidanje ropstva 1835. Kad je 1845. Teksas priključen SAD-u, izbio je meks.-amer. rat 1846. Nakon niza pobjeda amer. vojske, koja je 1847. osvojila i Ciudad de México, 1848. potpisan je sporazum u Guadalupe Hidalgu kojim je M. izgubio Californiju, Nevadu, Utah, veći dio Arizone i Novog Meksika, te dijelove Colorada i Wyominga. God. 1854. liberali su, poduprti od većine stanovništva, pokrenuli revoluciju protiv konzervativne vlade predsj. Antonija Lópeza de Santa Ane. Sljedeće godine Santa Ana je zbačen s vlasti, a liberali su dio crkv. zemlje podijelili siromašnim seljacima. Od posebne važnosti za demokratizaciju zemlje bilo je usvajanje novog Ustava 1857. kojim su ukinute povlastice Kat. crkve i vojske. Kad je 1858. za predsj. izabran zapotečki Indijanac → Benito Pablo Juárez (službeno predsjednik 1861–72), provedeno je niz demokratsko-liberalnih reformi: nacionalizacija svih crkvenih posjeda, ukinuće crkvenih redova, te odvajanje Crkve od države. Zbog građanskoga rata Meksiko je bio financijski gotovo potpuno uništen te nije mogao vraćati kredite. Zato je 1861. došlo do vojne intervencije Francuske, Velike Britanije i Španjolske koju su iznutra podupirali meksički konzervativci. Godine 1863. francuska vojska ušla je u Ciudad de México, nakon čega je za meksičkoga cara postavljen → Maksimilijan I. (1864–67). SAD je, pozivajući se na → Monroevu doktrinu, zatražio da se Francuzi povuku iz Meksika, a kad je to učinjeno, Maksimilijan je uhićen i strijeljan 1867. Nakon kratkotrajne vlasti predsjednika Juáreza, koji je umro 1872, državnim udarom na vlast je došao general → Porfirio Díaz koji je obnašao dužnost predsjednika u razdoblju 1877–80. i 1884–1911. Iako je Meksiko u tom razdoblju doživio gospodarski procvat, ipak se time okoristila tek uska društvena elita. Nakon ponovnog izbora Díaza za predsjednika 1910, došlo je do građanskoga rata, odnosno do takozvane Meksičke revolucije, koja je trajala do 1920. Kao narodni vojskovođe i politički predvodnici meksičkoga puka izdvojili su se → Emiliano Zapata i → Pancho Villa. Rat je potrajao do proglašenja novog Ustava 1917, ali sporovi s Crkvom nastavljeni su do vladavine predsjednika Lázara Cárdenasa (1934–40), koji je 1934. proveo agrarnu reformu, 1937. nacionalizirao željeznicu, a 1938. i naftnu industriju. Godine 1929. najjačom političkom snagom u Meksiku postala je Nacionalna revolucionarna stranka (od 1946. Institucionalna revolucionarna stranka – PRI) koja je imala većinu u parlamentu sve do 2000. Nakon II. svjetskoga rata Meksiko je doživio industrijski napredak i procvat turizma, ali je istodobno gospodarski postao sve ovisniji o SAD-u. Golem utjecaj države u gospodarstvu smanjen je tek u vrijeme predsjednika Carlosa Salinasa de Gortarija (1988–94). Godine 1992. Meksiko je potpisao sporazum o zoni slobodne trgovine sa SAD-om i Kanadom, koji je stupio na snagu 1994. Početkom 1994. u državi Chiapas izbio je indijanski ustanak pod vodstvom Zapatističke narodnooslobodilačke vojske (EZLN). Iako je 1996. potpisan sporazum o pravima indijanskoga stanovništva, pobuna na čelu s EZLN-om nastavljena je jer vlada nije ispunila dana obećanja. Godine 1994. Meksiko je zahvatila gospodarska kriza, a državu su od potpuna gospodarskoga sloma spasili golemi novčani zajmovi MMF-a i nekih poslovnih banaka pod jamstvom SAD-a. Na parlamentarnim i predsjedničkim izborima 2000, nakon sedam desetljeća vladavine, vlast je izgubio PRI, a na čelo države došla je liberalna Stranka narodne akcije (PAN) koja je dala i predsjednika republike Vicenta Foxa Quesadu. Od 2006. do 2012. predsjednik je bio Felipe Calderón (PAN), a od 2012 Enrique Peña Nieto (PRI).