Hrvatsko-srpska koalicija (HSK), savez hrvatskih i srpskih stranaka nastao koncem 1905. na osnovi → Riječke i → Zadarske rezolucije. HSK su činile: Hrvatska stranka prava, Napredna stranka, Srpska samostalna stranka, Srpska radikalna stranka, Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije te izvanstranački političari oko Supilove politike novoga kursa. Iako je HSK pobijedio na saborskim izborima 1908, 1910. i 1913, ne uspijeva bitnije utjecati na političke odluke iz Beča i Pešte. U vrijeme krize oko aneksije BiH (1908) stalno prisutne razlike u motrištima hrvatskih i srpskih političara još se više produbljuju. U sukobu s banom → Pavlom Rauchom (1908–10) HSK pristaje uz dualističku politiku ugarskoga ministra predsjednika → Károlya Khuen-Héderváryja i provoditelja njegove politike u Hrvatskoj, bana → Nikole Tomašića (1910–12). Uoči i tijekom I. svjetskoga rata struja uz → Frana Supila zalaže se za djelovanje Hrvatske kao središnje države okupljanja naroda unutar Austro-Ugarske. Nasuprot tome, srpski političari oko → Svetozara Pribićevića izravno pristaju uz unitarističku politiku srpske vlade → Nikole Pašića, zalažući se za ideju integralnoga jugoslavenstva i ulogu Srbije kao “jugoslavenskoga Pijemonta”. Uoči sloma Austro-Ugarske dio članstva HSK ulazi u Narodno vijeće SHS-a i sudjeluje u stvaranju Kraljevine SHS, nakon čega HSK formalno prestaje djelovati.