kalcifikacija (lat.) 1. Ovapnjenje; patološki proces u kojem se kalcijeve soli nakupljaju u stanicama ili međustaničnim prostorima. Najčešće se događa u odumrlim stanicama (distrofična k.) ili u zdravim tkivima zbog oslobađanja velikih količina kalcija iz kosti (metastatska k.). 2.… Nastavi čitati →
kalcij (latinski: calx vapno), znak Ca, kemijski element iz skupine alkalnih kovina (II-A skupine periodnog sustava elemenata), redni broj 20, relativna atomska masa 40,08. Mekana, srebrenkasta kovina prvi put izolirana 1808. (H. Davy). Na zraku brzo oksidira. Kalcij je… Nastavi čitati →
kalcinacija (kalciniranje), proces odstranjivanja kristalne vode iz kristaliziranih soli s pomoću zagrijavanja. Također, žarenje pri kojem dolazi osim dehidriranja i do kem. promjena tvari.
kalcit (njem.), mineral, CaCO3; kristalizira u heksagonskom (trigonskom) sustavu, jedan od najrasprostranjenijih minerala na svijetu, dolazi u gotovo svim geol. sredinama, važan petrogeni mineral (→ vapnenac, → mramor, → karbonatit); kristali izrazito bogati formama (o.… Nastavi čitati →
kalcitonin (lat.), hormon što ga luče parafolikularne stanice štitne žlijezde. Smanjuje koncentraciju kalcija i fosfata u krvi djelujući na kosti i bubrege.
Kalckreuth, Leopold von, njem. slikar i grafičar (Düsseldorf, 15. V. 1855 – Eddelsen, 1. XII. 1928). U poč. pretežito sivim tonovima slika naturalističke prikaze iz seljačkoga života, potom impresionističke svijetle krajolike i alegorijske kompozicije (Put u život).
Kalda, Lav (Leo) (pravim prezimenom Katz), češki i hrvatski arhitekt (Bílovec, kraj Ostrave, 10. IX. 1880 – Zagreb, 10. X. 1956). Završio graditeljsku školu u Brnu, od 1898. radi u Zagrebu, studira u Beču i 1908. u Zagrebu osniva… Nastavi čitati →
Kaldeja (asirski Kaldu; babilonski Kasdu; hebr. Kašdim), ant. ime za jugoist. područje Mezopotamije. O. ←1000. nastanjuju ga Kaldejci i ondje utemeljuju više državica, koje su vodile neprekidne ratove s Asircima i Babiloncima. God. ←626. njihov vladar Nabopolasar… Nastavi čitati →
Kaldejska crkva, potječe od nekadašnje sljedbe kaldejskih nestorijanaca iz Mezopotamije koji su se sjedinili s Kat. crkvom (1553). Vezu s Rimom uspostavili su još u XIII. st. po franjevačkim i dominikanskim misionarima. Pripada joj o. 300 000 katolika… Nastavi čitati →
kaldejski jezik, zastario naziv za bibl. aramejski jezik. Također, u starijoj lingvističkoj literaturi, zastario naziv za urartski.
kaldera (španjolski: kotao), manje ili više kružna depresija vulkanskoga podrijetla; razlikuju se kaldere nastale eksplozijom, kolapsom i erozijom.
kaldrma (tur. iz grč.), tip ceste ili pločnika čiji je gornji sloj tradicionalno sastavljen od kamenih kocaka položenih u pješčanu podlogu. Dugo se održala u tur. cestogradnji, ali su takve ceste građene posvuda, osobito na prijevojima i strminama, gdje je… Nastavi čitati →
Kaleb, Nikša, hrvatski rukometaš (Metković, 9. III. 1973). Igrajući za Metković (1989–2004) i Zagreb (2004–08) osvojio je četiri nacionalna prvenstva (2005–08) i šest kupova (2001–02., 2005–08) te kup Europske rukometne federacije (EHF) (2000). Za hrvatsku je reprezentaciju 2001–08.… Nastavi čitati →
Kaleb, Vjekoslav, hrvatski književnik (Tisno, Murter, 27. IX. 1905 – Zagreb, 13. IV. 1996). Učitelj u selima Dalmatinske zagore od 1924. Sudionik Narodnooslobodilačkoga pokreta. Nakon II. svjetskog rata urednik časopisa Književnik (1945) i Republika… Nastavi čitati →
Kaledonija (lat. Caledonia), kelt.-rim. ime za sjev. Škotsku, izvedeno od plemenskog imena Kaledonaca (poslije nazvani Pikti). Rimljani ih nikada nisu uspjeli pokoriti te su, kako bi rim. Britaniju zaštitili od upada Kaledonaca, u doba cara Hadrijana podigli pograničnu liniju… Nastavi čitati →
Kaledonski kanal (engl. Caledonian Canal), plovni kanal u sjev. Škotskoj, Vel. Britanija. Izgrađen duž tektonske udoline Glen More, povezuje Lornski (Irsko more) i Morayski (Sjev. more) zaljev, prolazeći jezerima Lochy, Oich i Ness. Plovni put dug o. 96 km, od… Nastavi čitati →
Kaledonsko gorje, Kaledonidi, gorje nastalo orogenetskim pokretima u paleozoiku, obuhvaća prostor sjeverozap. Skandinavije i dijela Brit. otočja.
kaledonsko nabiranje, starija orogeneza koja se odvijala u paleozoiku pri čemu su nastali ulančani sustavi gorja (Kaledonidi); završetak kaledonske orogeneze veže se uz silur.
kaleidoskop (grč.), optička sprava s dvama, pod šiljastim kutom međusobno nagnutim, zrcalima. Izumitelj D. Brewster (1817). Višestrukom refleksijom slike nekog predmeta nastaju vrlo lijepi oblici.
kalem (tur. iz grč.), valjkasto drvce oko kojeg se namata predivo; izvorno, zašiljena trska kojom se pisalo, pa tako i u voćarstvu, izrezana stabljika koja služi za cijepljenje ili navrtanje.
