apopleksija (grčki: apoplessomai onesvijestiti se), obilno krvarenje unutar nekog organa (npr. gušterače, uteroplacentarna apopleksija); apopleksija mozga, moždana kap, moždani udar, cerebrovaskularni inzult, “šlag”, vaskularni poremećaj ishemije mozga. Nastaje zbog moždanoga krvarenja (zbog oštećenja stijenke krvne žile, prsnuća aneurizme)… Nastavi čitati →
apoptoza (grčki: apo prema dolje, ptosis pad), genetski programiran proces stanične smrti, odgovoran za odstranjenje stanice ponajprije u normalnom tkivu, a događa se i u određenim patološkim procesima. Taj molekularni mehanizam samorazaranja od ključne je važnosti u regulaciji stanične… Nastavi čitati →
aporija (grčki: teškoća, nedoumica), u grčkoj filozofiji, teškoća koja se javlja u nekom problemu; zamršeno i nerješivo pitanje. Kod → Zenona i stoika označava odnos slobodne volje i prirodne nužnosti. Aporetika je umijeće rješavanja aporije, odnosno da se razriješi… Nastavi čitati →
aposiopeza (grčki), stilska figura u kojoj se namjerno izostavlja završetak misli koja se naslućuje, kako bi se postigao snažniji učinak; antička aposiopeza izostavlja dijelove rečenice iz razloga pristojnosti ili jer ne želi reći nešto što bi slušateljima bilo neugodno čuti;… Nastavi čitati →
apostat(a) (grčki: apostátes odmetnik), općenito otpadnik, odmetnik od neke ideologije, stranke, naroda i dr. Izraz preuzet u kršćanstvu iz helenističko-židovske tradicije gdje označava židova koji je napustio svoju religiju. U staro kršćansko doba apostat je kršten čovjek koji otpadne… Nastavi čitati →
apostazija (grčki), otpadništvo ili izopćenje od neke vjere.
Apostel, Hans Erich, austrijski skladatelj, pijanist i glazbeni pedagog (Karlsruhe, 22. I. 1901 – Beč, 30. XI. 1972). Učio kod Schönberga i Berga u Beču, gdje je od 1922. bio nastavnik. Skladao u duhu kasne… Nastavi čitati →
apostolat, u kršćanstvu, poslanje i služba apostola i drugih vjerovjesnika. Laički apostolat u Katoličkoj crkvi označava suradnju laika u crkvenim organizacijama; angažiranost laika na širenju kršćanske vjere. U prenesenom značenju: nastojanje oko unapređenja neke ideje.
apostoli (grčki: apóstolos poslanik), prema novozavjetnoj Bibliji, 12 Isusovih učenika kojima je povjerio širenje svojeg nauka: → Petar i → Andrija, → Jakov Zebedejev i → Ivan, → Filip i →… Nastavi čitati →
apostolici ili apostolska braća, ime različitih kršćanskih grupacija ili pokreta koji su tražili povratak jednostavnom, siromašnom životu apostolskih vremena. Javljaju se u IV. stoljeću u Maloj Aziji, u XII. stoljeću u Njemačkoj i Francuskoj i u XIII. stoljeću u… Nastavi čitati →
Apostolska Stolica ili Sveta Stolica (latinski: Sedes Apostolica ili Sancta Sedes), u Katoličkoj crkvi, naziv za sjedište uprave i vlasti rimskog biskupa koje obuhvaća papu i tzv. Rimsku kuriju s kongregacijama, sudištima i uredima, preko kojih papa obično rješava poslove cijele Crkve.
apostolski oci, kršćanski pisci iz I. i počotka II. stoljeća za koje se vjeruje da su bili učenici apostola. Djela Klementa Rimskog, Barnabe, Ignacija Antiohijskog, Polikarpa, Papije, Hermasa i autora Pisma Diognetu i teksta Didahe, uz Novi zavjet,… Nastavi čitati →
apostrof (grčki), izostavnik, ’, pravopisni znak kojim se označava izostavljanje kojega slova, npr. kao u riječima kući doć’ (umjesto kući doći), Spli’ski akvarel (umjesto splitski), ili kojega drugoga znaka, npr. ’99. (za 1999.). Ako je jasno o… Nastavi čitati →
apostrofa (grčki), govornička i pjesnička figura koja se postiže iznenadnim odvraćanjem od svojega prirodnog sugovornika te oslovljavanjem umrlih, bogova, predmeta ili prirodnih pojava kao da su živi; u antici česta u govorima na sudu, u političkim govorima kao i u… Nastavi čitati →
apostrofirati (grčki) 1. Staviti → apostrof. 2. U govoru ili pisanju naglasiti ili naglašavati važnost nekoga ili nečega, istaknuti nešto ili nekoga. 3. Osloviti nekoga, progovoriti (javno) nekome, na nekoga upraviti govor.
apoteoza (grčki: apo od, teos bog), uzdizanje čovjeka među bogove, proglašavanje božanstvom. Uobičajena je u gotovo svim antičkim narodima: Asircima, Egipćanima, Perzijancima, Grcima i Rimljanima, tako da su heroji i carevi uvrštavani među bogove. U prenesenom značenju, završna, masovna… Nastavi čitati →
apotropej (grčki: branič od uroka), predmet, često umjetnički izrađen, za koji se vjeruje da čovjeka štiti od zlih duhova, uroka i elementarnih nepogoda (amulet, hamajlija, talisman).
apozicija (latinski), imenica dodana drugoj imenici ili zamjenici radi objašnjavanja; obje su u istom padežu: Najveći je hrvatski grad grad Zagreb. Moja knjiga.
Appalachian Mountains ili Appalachians, planinski sustav na istoku Sjeverne Amerike, pruža se u smjeru sjeveroistok–jugozapad od kanadske provincije Newfoundland do središnje Alabame, SAD, u duljini od više od 2500 km; blago se spuštaju prema zapadu, a prema istoku… Nastavi čitati →
