Arhija, Aulo Licinije (latinski: Aulus Licinius Archias), grčki pjesnik iz Antiohije (oko 118 – oko 62). → Ciceron ga u govoru Pro Archia poeta branio od napada da je nelegalno prisvojio rimsko građansko pravo.
arhijerej (grčki), u Pravoslavnoj crkvi, počasni naslov za višeg svećenika, vladiku (episkopa).
Arhijerejski sabor, u Srpskoj pravoslavnoj crkvi najviša crkveno-zakonodavna i crkveno-sudska vlast. Čine ga eparhijski arhijereji pod predsjedništvom patrijarha. Arhijerejski sabor bira episkope, članove Arhijerejskog sinoda i Velikoga crkvenog suda.
Arhijerejski sinod, najviša izvršna, upravna i nadzorna vlast u autokefalnim pravoslavnim crkvama. U Srpskoj pravoslavnoj crkvi članovi su mu patrijarh, kao predsjednik, i 4 eparhijska arhijereja; u Makedonskoj pravoslavnoj crkvi arhiepiskopi ohridski i makedonski (kao predsjednici) i 3 eparhijska arhijereja.
Arhiloh (grčki: Arkhílokhos), grčki pjesnik (otok Par, oko ←675. – ? ←635). Bio je ratnik i putujući pjevač. Prvi pjesnik koji je postavio osobne doživljaje u središte svoje poezije i prvi jambograf. Pisao kratke lirske pjesme, himne i elegije.
arhimandrit, u Pravoslavnoj crkvi, starješina važnijeg manastira ili većeg broja manastira.
Arhimed (grčki: Arkhimédēs), grčki matematičar i fizičar (Sirakuza, ←287 – Sirakuza, ←212). Opisivanjem i upisivanjem pravilnih poligona u krug dobio vrijednost broja π koja je približna vrijednosti 3,14. Izračunao površine i volumene mnogih likova i tijela, odredio njihovo… Nastavi čitati →
Arhimedov zakon → hidrostatika
Arhimedova spirala, krivulja koja nastaje kada se točka giba iz središta jednoliko ga obilazeći i udaljavajući se od njega.
arhipelag (grčki) otočje; skupina otoka koji čine geografsku cjelinu; najčešće su iste geološke građe. Takve skupine nastaju razmicanjem dijelova kopna, npr. Arktičko-američki arhipelag (kontinentski arhipelag), ili izolirano, npr. pojedine otočke skupine u Tihom oceanu (pelagički arhipelag).
Arhipoeta (iz grčkog i latinskog: nadpjesnik), pseudonim ili naziv najpoznatijega vagantskog pjesnika, čije je podrijetlo i ime nepoznato. Prisutan s deset pjesama u zbirci Carmina burana.
Arhita (grčki: Arkhýtas) iz Tarenta, grčki filozof (←400 – ←365), pitagorovac, Platonov prijatelj, naučava da se supstancija stvari sastoji u jedinstvu materije i forme, a pokretačka prasnaga (energeia) uobličava materiju u pojedinačna tijela. Bavio se matematikom,… Nastavi čitati →
arhitektonika (grčki i latinski), unutarnja zakonitost ili načelo po kojemu je što izgrađeno (npr. arhitektonika glazbenog djela); usklađenost pojedinih dijelova u nekoj cjelini.
arhitektura ili graditeljstvo (latinski: architectura graditeljstvo), djelatnost i umijeće projektiranja zgrada i njihova estetskog oblikovanja. Umijeće oblikovanja volumena i prostora vezano uz materijale za izgradnju (tradicionalni: opeka, kamen i drvo te novi: beton, čelik i dr.). Osnovni elementi arhitekture… Nastavi čitati →
arhiteutis (grčki: archo prednjačiti, teuthis liganj), natporodica golemih dvoškržnih deseterokrakih glavonožaca, kojoj pripadaju strjeličaste i kratkoperjane lignje. Živi u dubinama sjeverozapadnog Atlantika, naraste i do 18 m.
arhitrav (talijanski architrave; od latinskoga arcus: luk, trabes: greda), u antičkom graditeljstvu, donja vodoravna kamena greda koja počiva na kapitelima stupova; nosi konstrukciju krova.
arhiv (latinski: archivum pismohrana), ustanova u kojoj se po pravilu trajno čuva, stručno obrađuje i daje na korištenje arhivska građa. U prošlosti se nazivom arhiv označivala cjelina dokumentarnog materijala nastala radom svakoga pojedinog državnog organa, organizacije, ustanove, obitelji ili… Nastavi čitati →
arhivalija (iz latinskog), dokument, povelja, spis nastao kao rezultat rada javne ili privatne institucije, osobe ili tijela kao svjedočanstvo o njezinu funkcioniranju, koji se čuva u arhivu; cjelina svih arhivalija jedne institucije, osobe ili tijela čini arhivski fond.
arhivist, stručnjak koji se brine za arhive i arhivsku građu; kao profesija ustanovljen u XIX. stoljeću kada je brojnost dokumenata države i drugih institucija zahtijevala specijalističku obradu. Prve su arhivističke škole École Nationale des Charles u Parizu i Bayerische… Nastavi čitati →
arhivistika (njemački), znanost koja proučava teoriju i praksu prikupljanja, odabiranja, popisivanja, zaštite, obrade i pohrane arhivske građe te izrade informativnih pomagala za njezino korištenje; obuhvaća i povijest arhiva i arhivske službe. Poučava se na srednjoškolskom, dodiplomskom i poslijediplomskom stupnju obrazovanja.… Nastavi čitati →
