Nikija (grč. Nikías) atenski vojskovođa i političar (? o. ←470 – Sirakuza, ←413). U vrijeme Peloponeskog rata strateg. God. ←421. sklopio sa Spartom mir (tzv. Nikijin mir). Stradao u neuspjelu pohodu na Siciliju.
Nikija (grč. Nikías), grč. slikar (Atena, druga pol. ←IV. st.). Suradnik Praksitela kod oslikavanja njegovih kipova. U temperi izrađivao velike kompozicije (Perzej oslobađa Andromedu), a u enkaustici grobne i votivne slike. Znatno utjecao na rim., os. pompejsko zidno slikarstvo.
Nikin hram, hram posvećen božici Ateni s nadimkom Nika Apteros (beskrilna Nika), koji se nalazi na južnoj strani Propileja, na ulazu u atensku Akropolu. Izgradio ga je grčki graditelj → Kalikrat oko 427–424. pr. Kr. Hram… Nastavi čitati →
Nikisch, Arthur (Artúr), njemački dirigent i skladatelj mađarskoga podrijetla (Lébény-Szentmiklós, 12. X. 1855 – Leipzig, 23. I. 1922). Studirao u Beču, tamo bio violinist u opernom orkestru, od 1879. dirigent u Leipzigu, Budimpešti… Nastavi čitati →
Nikitin, Ivan Savič, rus. pjesnik (Voronež, 3. X. 1824 – Voronež, 28. X. 1861). Pisao pjesme sa soc. motivima, realistički prikazivao teškoće seljačkog života (poema Kulak), ali je opisivao i prirodu. Prethodio ruralnom pjesništvu XX. st.
Nikitin, Vasilij Vasiljevič, mineralog i petrolog (Petrograd, 1867 – Ljubljana, 1942), proširio i produbio (zajedno s E. Fedorovom) metodu kvantitativnih optičkih određivanja minerala konstrukcijom pokretnog stolića polarizacijskog mikroskopa, omogućivši mjerenja različitih presjeka unutar mikroskopskog preparata i odnosa između geometrijskih… Nastavi čitati →
nikki (jap.), dnevnik, bilješka; tradicionalna jap. knjiž. vrsta. Razvila se kao dvorska, ženska književnost. Najznamenitiji i prvi Tosa-nikki (935) napisao je međutim muškarac, Ki no Tsurayuki koji se potpisao ženskim imenom. Popularnost takvih dnevnika kao svojevrsne memoarske književnosti održala se do danas.
Nikkō, grad u prefekturi Tochigi, Japan; 17 428 st. Leži na otoku Honshūu, na r. Daiyi, na rubu NP Nikkō, s od Tokyja. U IV. st. izgrađeno šintoističko svetište; budistički hram izgrađen 766. Jedan od gl. hodočasničkih i… Nastavi čitati →
niklanje, elektrolitski ili kem. postupak nanošenja nikla na kovinu elektrokem. ili kem. postupcima u svrhu zaštite od oksidacije ili radi uljepšavanja i dobivanja glatke i sjajne površine. → galvanostegija
Nikobari, otočna skupina, sav. teritorij Andamani i Nikobari, Indija; 1841 km2. Leže u Bengalskom zaljevu, u Andamanskome moru. Uključuju 19 otoka, najvažniji su Car Nicobar (na S), Camorta i Nancowry (sred. dio) te Great Nicobar (na J).… Nastavi čitati →
nikobarski jezik, izolirani jezik iz austrazijske por., njime govori o. 30 000 ljudi na Nikobarskim otocima u Indij. oceanu. Pismenost od poč. XX. st.
Nikodem (grč. Nikódēmos), u Bibliji, jedan od malobrojnih Isusovih sljedbenika iz redova žid. glavara. Branio ga pred Velikim vijećem. Pripisuje mu se apokrifno Evanđelje po Nikodemu.
Nikola Damascenski (lat. Nicolaus Damascenus), grč. povjesničar i filozof (Damask, o. ←64 – poč. I. st.). Savjetnik i prijatelj Heroda Velikog, obavljao diplomatsku misiju na dvoru cara Augusta. Imao važnu ulogu prilikom dolaska na vlast Heroda Arhelaja. Sljedbenik peripatetičke (Aristotelove)… Nastavi čitati →
Nikola I., crnog. knez i kralj (Njeguši, 7. X. 1841 – Cap d’Antibes, Francuska, 1. III. 1921). Sin vojvode Mirka Petrovića Njegoša, nećak i nasljednik kneza Danila I. Potvrđen za kneza na skupštini glavara 1860.… Nastavi čitati →
Nikola I. Romanov (Nikolaj Pavlovič Romanov), ruski car (Carsko Selo, danas Puškin, kraj Sankt Peterburga, 6. VII. 1796 – Petrograd, 2. III. 1855). Sin cara → Pavla I. Naslijedio starijega brata → Aleksandra… Nastavi čitati →
Nikola I., sv., papa od 858. (Rim, oko 800 – Rim, 13. XI. 867). Prvi od velikih srednjovjekovnih papa (zvan Veliki). Pravnik i teolog; prvi papa okrunjen tijarom. Nastojao učvrstiti primat u Katoličkoj crkvi, čime je došao… Nastavi čitati →
Nikola II. (pr. ime Gerard Burgundski), papa od 1058. (Chevron, Savoja, o. 980 – Firenca, 27. VII. 1061). Biskup Firence (1045), kao pristaša reformne struje izabran za papu uz zalaganje opata Hildebranda (budući papa Grgur VII.). Na lateranskoj… Nastavi čitati →
Nikola II. Romanov (Nikolaj Aleksandrovič Romanov), posljednji ruski car (Carsko Selo, danas Puškin, kraj Sankt Peterburga, 6. V. 1868 – kraj Jekaterinburga, 16/17. VII. 1918). Najstariji sin → Aleksandra III. Vladao 1894–1918. Nastavio provoditi… Nastavi čitati →
Nikola III. (pr. ime Giovanni Gaetano Orsini), papa od 1277. (Rim, o. 1216 – Soriano, 22. VIII. 1280). Nastojao postići neovisnost papinstva nad svjetovnim vladarima. Prisilio Karla Anžuvinca da se odrekne vikarijata nad Toskanom, a Rudolf Habsburški morao… Nastavi čitati →
Nikola IV. (pr. ime Girolamo Masci), papa od 1288. (Lisciano, kraj Ascolija, o. 1230 – Rim, 4. IV. 1292). Franjevac, provincijal u Dalmaciji (1272), general reda (1274), kardinal (1278). Nastojao pokrenuti novu križarsku vojnu, slao misionare na Bliski… Nastavi čitati →
