Habeler, Peter, austrijski alpinist (Mayrhofen, 22. VII. 1942). Dugogodišnja suradnja s → Reinholdom Messnerom okrunjena je 8. svibnja 1978. kada su njih dvojica postali prvi penjači koji su bez boca s kisikom osvojili Mount Everest.
haber (tur.), glas, vijest, poruka; informacija, predanje, tradicija.
Haber–Boschov postupak, naziv za postupak u proizvodnji dušikovih gnojiva koji je otkrio njemački kemičar → Fritz Haber (1868–1934) izravnom sintezom amonijaka iz zraka i vodika (Nobelova nagrada za 1918. godinu), a industrijsku primjenu razradio → C. Bosch.
Haber, Fritz, njemački kemičar (Breslau, danas Wrocław, 9. XII. 1868 – Basel, 29. I. 1934). Našao postupak (s → Carlom Boschom) sinteze amonijaka izravnim spajanjem dušika i vodika pri tlaku od oko 200… Nastavi čitati →
haberdar (tur.) 1. Glasnik, glasonoša, vjesnik. 2. Top, puška ili drugo sredstvo kojim se objavljuje početak čega, oglašava uzbuna i sl.
Haberl, Franz Xaver, njem. muzikolog (Oberellenbach, Bavarska, 12. IV. 1840 – Regensburg, 5. IX. 1910). Djelovao kao orguljaš i zborovođa u Passauu, Rimu i Regensburgu, ured. izdanja crkv. glazbe i časopisa za crkv. glazbu, istraživao… Nastavi čitati →
Haberlandt, Arthur, austr. etnolog (Beč, 9. III. 1889 – Beč, 28. V. 1964). Prof. Sveučilišta u Beču i dir. Etnografskog muzeja u Beču. Bavio se usporednom etnologijom Europe; posebice izučavao tradicijsku kulturu balk. naroda. Djela:… Nastavi čitati →
Haberlandt, Michael, austr. etnolog (Altenburg, danas Mosonmagyaróvár, Mađarska, 29. IX. 1860 – Beč, 14. VI. 1940). Osnivač Austr. etnološkog društva, časopisa Zeitschrift für österreichische Volkskunde, među osnivačima Muzeja za austr. etnologiju. Bavio se općom etnologijom i etnologijom Europe.
Haberle, Marijan, hrv. arhitekt (Zagreb, 16. V. 1908 – Rijeka, 20. III. 1979). Arhitekturu diplomirao u Zagrebu; projektirao i izveo brojne javne i privatne zgrade (sa suradnicima koncertnu dvoranu Vatroslav Lisinski u Zagrebu), te urbanistička… Nastavi čitati →
Haberler, Gottfried von, amer. ekonomist austr. podrijetla (Purkersdorf, 20. VII. 1900 – Washington 6. V. 1995). Doktorirao 1925. na Sveučilištu u Beču. Prof. ekonomije i statistike u Beču (1928–36), ekspert u Društvu naroda (1934–36), gost prof. na… Nastavi čitati →
Häberlin, Paul, švicarski filozof, psiholog i pedagog (Kesswil, Thurgau, 17. II. 1878 – Basel, 29. IX. 1960). Isprva studirao teologiju, nakratko protestantski pastor u Schaffhausenu. Zatim studirao filozofiju, prirodne znanosti i psihologiju. Profesor filozofije,… Nastavi čitati →
Habermann, Hugo von, njemački slikar (Dillingen, 14. VI. 1849 – München, 27. II. 1929). Učenik K. Th. von Pilotyja; pod jakim utjecajem slikarstva W. Leibla i francuskih impresionista slikao figuralne kompozicije, aktove i portrete. Među… Nastavi čitati →
Habermas, Jürgen, njem. filozof i sociolog (Düsseldorf, 18. VI. 1929). Prof. u Heidelbergu i Frankfurtu; ravnatelj Instituta “Max-Planck” u Starnbergu. Jedan od najutjecajnih suvr. mislilaca u Njemačkoj. Blizak marksizmu, pripadnik frankfurtske škole. Baveći se kritičkom teorijom društva,… Nastavi čitati →
Habibullah Khan, afg. emir (Taškent, Uzbekistan, 3. VII. 1872 – Kalagosh, Afganistan, 20. II. 1919). God. 1901. naslijedio oca Abdurahmana. Sklopio ugovor o prijateljstvu s Vel. Britanijom (1905). Tijekom I. svj. rata održao neutralnost. Djelovao… Nastavi čitati →
habilitacija (lat.), osposobljavanje osobe za držanje predavanja na sveučilištu. Habilitacijski postupak propisan je sveuč. zakonom. Kandidat mora pred komisijom obraniti habilitacijski rad. Obrana može biti i javna, a na kraju se o zadanoj temi održava predavanje. Ako je kandidat sve… Nastavi čitati →
Habima (hebr. pozornica), žid. kazalište osn. 1912. u Varšavi. Na poč. I. svj. rata kazalište djeluje u Moskvi, a 1917. na njegovo čelo dolazi J. B. Vahtangov. Ansambl kazališta mnogo gostuje po Europi i SAD-u, od 1928. djeluje u Palestini,… Nastavi čitati →
habit (lat.), u Kat. crkvi, muško redovničko odijelo; halja.
habitat (lat. habitare stanovati, obitavati), ukupnost kem.-fiz., meteoroloških, topografskih i drugih uvjeta vlastitih sredina u kojoj žive predstavnici neke biljne ili životinjske vrste, kao skupina ili kao jedinke (npr. šumski h., mikro-h.); hrv. obitavalište.
habitatores (populares), naziv za pučane, tj. najbrojniji dio grad. žiteljstva u srednjovj. gradovima, koji nemaju građ. prava i samim time udjela u komunalnoj upravi.
habitus (lat. držanje, svojstvo) 1. filoz Skolastički lat. izraz za Aristotelovu kategoriju heksis, koja označava uobičajeni način djelovanja i ponašanja. H. može značiti vrlinu, umj. nadarenost i sl. U današnje vrijeme izraz h. rabi se kao naziv za neki… Nastavi čitati →
