Ahilova tetiva (prema Ahilu, junaku iz grčke mitologije, koji je bio ranjiv samo u petu), završna tetiva troglavog mišića (tricepsa) stražnje strane potkoljenice, hvata se za petnu kost. Najsnažnija tetiva u čovječjem tijelu. U prenesenom značenju, Ahilovom tetivom naziva se nečija slaba strana.
ahimsa (sanskrt: ne ozlijediti), u hinduizmu, budizmu i osobito u jainizmu, jedan od osnovnih moralnih propisa, tj. zabrana ubijanja živih bića. S obzirom da se ahimsa temelji na vjerovanju u ponovno rađanje duša, u većini indijskih religija nema krvnih žrtava.… Nastavi čitati →
ahiret (arapski), prema islamu, zagrobni svijet; dijeli se na → dženet i → džehenem.
Ahlers-Hestermann, Friedrich, njemački slikar i pisac (Hamburg, 17. VII. 1883 – Berlin, 11. XII. 1973). Učenik Henrija Matissea u Parizu; slikao u svijetlome koloritu smirene krajolike i zanimljive figuralne kompozicije (Mačka u ružama).
Ahlin, Lars Gustav, švedski književnik (Sundsvall, 4. IV. 1915 – Stockholm, 11. III. 1997). Pisao prozu posvećenu životu radništva koju karakterizira osebujna fantazija. Glavna djela: Moja smrt je moja; Pobožna umorstva; Noć u tržnom šatoru.
Ahlqvist, August, finski filolog (Kuopio, 7. VIII. 1826 – Helsinki, 20. XI. 1889). Profesor na Sveučilištu u Helsinkiju, dao velik doprinos proučavanju finskog jezika; sakupio bogatu folklornu jezičnu građu, napisao više studija o finskom jeziku;… Nastavi čitati →
Ahmadabad ili Ahmedabad, grad u Indiji, na rijeci Sabarmatiju, najveći, a od 1960–70. i glavni grad savezne države Gujarat, zapadna Indija; 2 955 000 stanovnika (metropolitansko područje 3,31 milijuna). Osnovan 1411. Stari, danas prenapučeni i zakrčeni dio grada… Nastavi čitati →
Ahmadi, Al-, grad u južnom Kuvajtu, glavni grad istoimenog namjesništva; 25 000 stanovnika. Grad u oazi, izgrađen nakon 1946, kad je u okolici počela eksploatacija nafte. Sjedište je kuvajtske naftne kompanije i naftovodom povezan s lukom Mina’ al-Ahmadi.
Ahmadnagar, grad u zapadnoj Indiji, administrativno središte istoimenog distrikta u saveznoj državi Maharashtri; 200 000 stanovnika. Prometno, trgovačko i industrijsko središte (prevladava tekstilna, kožarska i duhanska industrija, šećerane). U okolici uzgoj pamuka, šećerne trske, pšenice.
Ahmadulina, Bella (Izabella) Ahatovna, ruska pjesnikinja (Moskva, 10. IV. 1937). Nastupila u pjesničkoj generaciji pedesetih s tankoćutnom, introvertnom lirikom klasičnog tipa. Glavna djela: zbirke Pjesme i Strunate poema Moje rodoslovlje.
Ahmatova, Ana Andrejevna, ruska pjesnikinja (Boljšoj Fontan/Odesa, 23. VI. 1889 – Domodedovo, 5. III. 1966). Sa suprugom → N. S. Gumiljovom istaknuta predstavnica → akmeizma. Unutar suzdržanih i klasičnih oblika spaja čuvstvenost… Nastavi čitati →
Ahmed I., turski sultan (Magnesia, 18. IV. 1590 – Carigrad, 22. XI. 1617). Vladao od 1603. U vrijeme njegove vladavine učestalo su izbijali ustanci diljem Carstva; vodio neuspjele ratove s Austrijom, Poljskom i Perzijom. Dao… Nastavi čitati →
Ahmed II., turski sultan (?, 25. II. 1643 – Edirne, 6. II. 1695). Vladao od 1691. Nastavio austrijsko-turski rat. Poražen u bitki kraj Slankamena. Karlovačkim mirom (1699) izgubio Ugarsku, Erdelj, Hrvatsku do Une, dio Dalmacije,… Nastavi čitati →
Ahmed III., turski sultan (Dobrič, danas Bugarska, 30. XII. 1673 – Istanbul, 30. VI. 1736). Sin → Mehmeda IV. Vladao 1703–30. U ratu s Rusijom (1710–13) zauzeo Azov. U Dugom ratu (1714–18) Mlečanima oduzeo Moreju,… Nastavi čitati →
Ahmed Jesevi ili Ahmad Jasavi, srednjoazijski pjesnik i propovjednik (Sayram, 1105 – Yasi, 1166). Pisao na čagatajskom jeziku. Poznat po zborniku duhovnih stihova i mudrih izreka Divan-i Hikmet, jednom od najstarijih spomenika tursko-islamske književnosti.
Ahmed-paša Džezar, turski namjesnik (Fatnica, Hercegovina, 1720 – ?, 1804). Pripadnik → mamelučkih postrojba u Egiptu; turski namjesnik u Siriji i Egiptu. Uspješno ratovao protiv Napoleona (Akka). Dao podići džamiju i trg u Carigradu.
Ahmed-paša Hercegović, turski veliki vezir (?, potkraj svibnja 1459 – ?, 1517). Islamizirani najmlađi sin (kršćansko ime Stjepan) hercega Stjepana Vukčića Kosače. Obnašao istaknute službe na turskom dvoru; zet sultana Bajazida II.; više puta veliki vezir (između 1497. i 1515).
Ahmed, Midhat, turski književnik (Istanbul, 1844 – Istanbul, 28. XII. 1912). Pisao prozu, drame i eseje. Jedan od utemeljitelja moderne turske književnosti. Glavni romani: Janjičari; Seljak Husein; Turčin u Parizu; Admiral Bing; Djevojka s diplomom.
Ahmedi, Ibrahim Taccedin, turski pjesnik (Sivas, 1334 – Amasya, 1413). Napisao lirski Divan i poemu o Aleksandru III. Velikom Iskender-name, u kojoj se nalazi prva kronika Osmanskog Carstva.
ahmedija (arapski: turban, čalma, saruk), kod muslimana tanak platneni ovoj oko glave; različite boje označuju pripadnike staleža ili dobi (npr. svećenici nose bijelu, hodočasnici i starci žutu).
