FIZIKALNO-KEMIJSKE I MATEMATIČKE ZNANOSTI
Airy, George Biddell, engleski astronom i matematičar (Alnwick, 27. VII. 1801 – Greenwich, 2. I. 1892). Profesor u Cambridgeu i direktor zvjezdarnice u Greenwichu. Bavio se elektricitetom, nebeskom mehanikom, astrometrijom, Zemljinim magnetizmom, optikom. Otkrio… Nastavi čitati →
Aitken, John, škotski fizičar i meteorolog (Falkirk, 18. IX. 1839 – Falkirk, 14. XI. 1919). Istraživao ulogu mikroskopskih čestica pri kondenzaciji atmosferske vodene pare u oblacima i magli (Aitkenove jezgre) napravama koje je sam… Nastavi čitati →
Aitken, Robert Grant, američki astronom (Jackson, 13. XII. 1864 – Berkeley, 29. X. 1951). Istraživao dvojne zvijezde na zvjezdarnici na Mt. Hamiltonu u Californiji i o tome napisao knjigu (1918). Izdao i katalog dvostrukih zvijezda (1932).
ajnštajnij (simbol Es), umjetni radioaktivni element, redni broj 99. Identificiran u termonuklearnim eksplozijama (1954). Dobio ime po Albertu Einsteinu.
akceleracija (latinski), promjena brzine gibanja u jedinici vremena. Promjena može biti takva da se brzina povećava (pozitivna akceleracija) ili se smanjuje (negativna akceleracija, deceleracija ili retardacija). Budući da je brzina vektor, promjena se odnosi i na iznos brzine i na… Nastavi čitati →
akcelerator 1. fiz Uređaj u kojem se naelektrizirane čestice (elektroni, protoni, ioni itd.) električnim poljima ubrzavaju do visokih energija, koje ovise o vrsti i veličini akceleratora. Akcelerator se upotrebljava u fizici za istraživanja strukture tvari, u medicini za liječenje zračenjem… Nastavi čitati →
akceptor (latinski: primalac), atom trovalentnoga kemijskog elementa koji preuzima elektron iz kristalne mreže čime omogućuje provođenje električnog toka.
akcija (latinski) 1. Djelovanje, djelatnost, djelo, čin, radnja. 2. fiz Jedna od osnovnih funkcija koju neki fizikalni sustav opisuje jednadžbama gibanja. Prikazana je vremenskim integralom razlike kinetičke i potencijalne energije (lagrangian) i stacionarna je za stvarna gibanja (načelo najmanjeg djelovanja).… Nastavi čitati →
akontin, C34H47O11N, alkaloid koji se nalazi u biljkama iz roda Aconitum. Vrlo je otrovan. Prije se upotrebljavao u medicini kod neuralgija i sniženja pulsa.
akridin, C13H9N, heterociklička baza, bijela kristalna tvar karakteristična mirisa. Dobiva se iz katrana kamenog ugljena. Služi kao sirovina u proizvodnji akridinskih boja i lijekova (atebrin, akriflavin).
akrilna kiselina, CH2=CH COOH, bezbojna tekućina oštra mirisa sličnog octenoj kiselini. Vrelište joj je na 141 °C. Nastaje potpunom oksidacijom alil-alkohola. Od njezinih se estera i derivata polimerizacijom dobivaju prozirne plastične mase (npr. pleksiglas).
akristal, kompozitni materijal sastavljen od akrilne smole na vodenoj bazi i od mineralnih kristala; pogodan je za lijevanje ili laminiranje, lagano se oblikuje, otporan je na vlagu i na vatru, te učinkovito zamjenjuje poliester, poliuretan i epoksidne smole.
akrolein (propenal), CH2=CH CHO, akril-aldehid, akraldehid; hlapljiva tekućina bez boje, oštra mirisa. Nastaje oksidacijom alil-alkohola, a u manjim količinama stvara se prilikom paljenja masti i uzrokuje miris zagorene masti. Oksidacijom prelazi u akrilnu kiselinu. Dobiva se dehidratacijom glicerola. Reaktivan je,… Nastavi čitati →
aksion, hipotetička čestica koja je važna za standardnu teoriju čestica i sila.
aksonometrija (grč.), metoda deskriptivne geometrije kojom se prostorne tvorevine prikazuju u ravnini s pomoću paralelnih projekcija triju okomitih osi.
aktinidi, skupina kemijskih elemenata koji se po rednim brojevima u periodnom sustavu nalaze iza aktinija (elementi od rednog broja 90 do 103, tj. torij, protaktinij, uran, neptunij, plutonij, americij, kirij, berkelij, kalifornij, ajnštajnij, fermij, mendelevij, nobelij i lorensij). Prva… Nastavi čitati →
aktinij, simbol Ac, radioaktivni kemijski element (redni broj 89, relativne atomske mase 227). Metal srebrnobijele boje, plavkasto sjaji u mraku, po kemijskim svojstvima sličan lantanu. U vrlo malim količinama nalazi se u rudama urana.
aktinometrija, grana meteorologije i astrofizike koja mjeri zračenje Sunca na granici Zemljine atmosfere i u samoj atmosferi, kao i ukupno zračenje nebeskih tijela na gornjoj površini Zemljine atmosfere.
aktivacija (latinski) 1. Poticanje ili ubrzavanje neke djelatnosti ili procesa; puštanje u rad nekog mehanizma ili naprave; prevođenje službenika iz stanja mira u djelatnu službu. 2. kem Dovođenje energije (najčešće toplinske) tvari da bi mogla reagirati u kemijskoj reakciji. Najmanja… Nastavi čitati →
aktivacijska analiza, analitička metoda određivanja kemijskog sastava tvari ozračivanjem uzoraka neutronima ili električki nabijenim česticama. Vrlo je osjetljiva i koristi se za određivanje malih količina tvari u uzorku (u kriminalistici i drugdje).
