FIZIKALNO-KEMIJSKE I MATEMATIČKE ZNANOSTI

fazno pravilo

fazno pravilo (Gibbsovo pravilo faza, prema amer. fizičaru J. W. Gibbsu, 1839–1903), pravilo za određivanje broja faza termodinamičkog sustava u ravnoteži. Takav je sustav sastavljen od međusobno nezavisnih sastojaka, može imati broj faza za dva veći od broja sastojaka. Jednokomponentni… Nastavi čitati

Fe

Fe, oznaka za kem. element željezo (ferrum).

feding

feding (engl. fading), porast propusnosti ionosfere za radiovalove, a nastaje kao rezultat Sunčeva zračenja. Zbog gubljenja valova u svemiru prijam je oslabljen.

Fehling, Hermann

Fehling, Hermann, njemački kemičar (Lübeck, 9. VI. 1811 – Stuttgart, 1. VII. 1885). Liebigov učenik. Profesor u Stuttgartu (1839–83). Alkalna otopina modre galice i Seignetteove soli (kalijev-natrijev tartarat) naziva se Fehlingova otopina koja se… Nastavi čitati

felandren

felandren, terpenski ugljikovodik, bezbojna tekućina ugodna mirisa, sastavni dio eteričnih ulja (terpentinskog, cimetova, eukaliptova, limunova i dr.).

Feller, Vilim (William, Willy)

Feller, Vilim (William, Willy), američki matematičar hrvatskoga podrijetla (Zagreb, 7. VII. 1906 – New York, 14. I. 1970). Studirao u Zagrebu (1923–25) i Göttingenu (1925–26). Profesor u Kielu, Stockholmu, Lundu, Providenceu i Princetonu (SAD). Dopisni… Nastavi čitati

fenantren

fenantren, C14H10, aromatski ugljikovodik, izomer antracena. Ima tri benzenske jezgre. Dobiva se iz katrana kamenog ugljena. Derivati f. važni su prir. spojevi (spolni hormoni, vitamin D, alkaloidi, srčani glikozidi, kolesterol, morfin i dr.). Služi u… Nastavi čitati

fenil

fenil, C6H5-, jednovalentni org. aromatski radikal dobiven oduzimanjem jednog atoma vodika benzenu.

fenilalanin

fenilalanin, C9H11NO2, aminofenilpropionska kiselina, sastojak većine bjelančevina.

fenilendiamini

fenilendiamini, izomerni aromatski amini (orto-f., meta-f. i para-f.), bezbojne kristalne tvari, topljive u alkoholu, eteru i vodi. Upotrebljavaju se u ind. boja, u fotografiji te za bojenje kose i kože.

fenilhidrazin

fenilhidrazin, C6H5NHNH2, org. baza oblika pločastih kristala koji se tale pri 23 °C. Reagens na aldehide i ketone, sirovina za sintezu boja i lijekova. Otrovan je i razara crvene krvne stanice.

feniloctena kiselina

feniloctena kiselina, bijeli listići ili kristali koji se proizvode od benzil-klorida i kalijeva cijanida. Upotrebljavaju se za sintezu lijekova, u parfimeriji i za umjetno aromatiziranje živežnih namirnica.

Fenn, John Bennett

Fenn, John Bennett, američki kemičar (New York, 15. VI. 1917 – Richmond, Virginia, 10. XII. 2010). Doktorirao na Sveučilištu Yale 1940. Djelovao na više uglednih sveučilišta. Svoja najvažnija istraživanja započeo u 70. godini života kao profesor emeritus na Yaleu.… Nastavi čitati

fenobarbital ili fenobarbiton

fenobarbital ili fenobarbiton, feniletil-barbiturna kiselina, bijel kristalni prah, jedan od prvih poznatih barbiturata (“Luminal”). Sintetski hipnotik i antiepileptik.

fenol

fenol (karbolna kiselina), C6H5OH, hidroksibenzen, najjednostavniji spoj iz skupine fenola. Bezbojni kristali koji na zraku postupno postaju crveni. Dobiva se destilacijom iz katrana kamenog ugljena, a sintetski iz benzena. Služi kao sirovina za boje, plastične mase,… Nastavi čitati

fenolftalein

fenolftalein (fenotalin), C20H14O4, bijel kristalni prah netopljiv u vodi. Služi u analitičkoj kemiji kao indikator, jer s lužinama daje intenzivnu crvenu boju, a u medicini kao sredstvo za čišćenje (purgativ).

fenoli

fenoli, aromatski org. spojevi s jednom ili više hidroksilnih skupina OH vezanima za benzensku jezgru (prsten). Prema broju tih skupina mogu biti jednovalentni, dvovalentni i viševalentni. U čvrstom su stanju i osjetljivi na zrak i svjetlost. Otapanjem u jakim… Nastavi čitati

fenotijazin

fenotijazin, org. spoj žute boje čiji derivati služe kao lijekovi u psihijatriji.

Fergani, Al

Fergani, Al (punim imenom Al-Fergani, Abu’l Abbas Ahmad Ibn Muhammad Ibn Kathir), arap. astronom (Fargana, Turkestan, ? – Egipat, poslije 861). Poznat po svojoj Astronomiji prevedenoj na latinski (1135, poslije je još izdavana), koja je utjecala na zap. astronomiju.

ferit

ferit, spojevi željeznog (III)-oksida s oksidima dvovalentnih kovina (najčešće Mg, Cu, Ba, Zn i dr). Feromagnetični su, ali s mnogo većim otporom od željeza. Upotrebljavaju se za antene, magnetske glave, transformatorske namotaje, u visokofrekventnoj tehnici i dr.