FIZIKALNO-KEMIJSKE I MATEMATIČKE ZNANOSTI
formalan (lat.) 1. Koji se tiče forme; vanjski, po izgledu. 2. U duhu propisa, izrijekom po formi iskazan prema sadržaju i u skladu sa sadržajem (f. potvrda, f. poziv). 3. Besadržajan, bez oslonca u sadržaju (f. izjava).
formaldehid, HCHO, najjednostavniii aldehid; bezbojan plin oštra mirisa, topljiv u vodi. Vodena otopina s 40% HCHO zove se formalin. Dobiva se katalitičkom oksidacijom metilnog alkohola odn. etilena. Služi kao sredstvo za dezinfekciju, kao antiseptik i dezodorans, u proizvodnji… Nastavi čitati →
formijati, soli mravlje kiseline.
formula (lat.) 1. Obrazac, pravilo, mjerilo, propis. 2. kem Međunarodni ugovoreni znakovi (slova lat. abecede) koji označuju ime i sastav tvari; 3. mat Simbolima izražena relacija (poučak ili pravilo).
Fort Worth, grad u s Texasu, SAD, 50 km z od Dallasa, na r. Trinity, dio metropolitanskog područja Dallas–F. W.; 534 700 st. Industr., trg. i financ. središte. Zrakplovna, automob., prehr. ind., proizvodnja elektron. opreme, strojogradnja; rafinerija nafte… Nastavi čitati →
fosfataze, enzimi (fermenti) koji cijepaju estere fosfatne kiseline (fosfatide, glicerolfosfatnu kiselinu, nukleotide i dr.). Postoje kisele i alkalne f. Ima ih u kvascu, mlijeku, u bubrezima, kostima i drugdje. Važne su u procesima izmjene tvari u organizmu (u mišićnom… Nastavi čitati →
fosfati, soli fosfatne (fosforne) kiseline H3PO4. Mogu biti f., hidrogenfosfati i dihidrogenfosfati. Važni su kao umjetna gnojiva (fosfatna gnojiva).
fosfatidi, fosfolipidi, složeni org. spojevi slični mastima, diesteri fosfatne kiseline. U f. spadaju lecitin, kefalin, cerebrozidi i dr. Važni su u metabolizmu.
fosfoprotein (grč. phosphoros svjetlonosan, proteion prvi), spoj proteina s fosfornom kiselinom, npr. kazein, vitelin.
fosfor, znak P (phosphorus), kem. element, red. br. 15, rel. at. masa 30,97. Vrlo raširen u prirodi. Pojavljuje se samo u spojevima (najčešće u solima fosfatne kiseline i fosfatima). Najvažniji su mu minerali fosforit i apatit. Postoji… Nastavi čitati →
fosforescencija, vrsta luminescencije pri kojoj neka tvar zrači svjetlost i nakon što prestane njezino osvjetljivanje.
fosforit, Ca3(PO4)2, organogeni mineral, kalcijev fosfat, nastao trošenjem apatita. Važna sirovina u proizvodnji umjetnih gnojiva.
fot (grč.), zastarjela mjerna jedinica osvjetljenja (iluminancije) koja je jednaka 1 lumenu na površini od 1 cm2.
fotoelektrična mjerenja, fizikalno-kem. analitički postupci koji se osnivaju na mjerenju fotostruje što nastaje prolazom svjetlosti kroz ispitivanu tvar (najčešće otopinu) i pada na fotoćeliju. Mnogi laboratorijski instrumenti rade na tom principu (spektrofotometri, kolorimetri, fluorometri i dr.). F. m. su… Nastavi čitati →
fotoelektrični efekt ili fotoefekt, oslobađanje elektrona s površine tvari kada elektromagnetsko zračenje (infracrveni, svjetlosni, ultraljubičasti, rendgenski valovi i gama-zrake) padnu na nju. Efekt se može objasniti samo kvantnom teorijom, tj. atomi tvari apsorbiraju fotone koji elektronima predaju energiju i… Nastavi čitati →
fotoelektrični elementi, elektron. elementi osjetljivi na djelovanje vidljivog, ultraljubičastog ili infracrvenog zračenja. Služe za mjerenje jakosti zračenja ili za izravno pretvaranje svjetlosne energije u električnu (fotoelement). Ima ih više vrsta: fotoćelija ili fotocijev, fotomultiplikator, fotoelement, fotootpornik, fotodioda, fototranzistor.
fotoforeza, gibanje mikroskopski malenih čestica pod utjecajem intenzivne svjetlosti. Ako se čestice gibaju u smjeru širenja svjetlosti (npr. kod srebra, zlata), onda je to pozitivna f., a u protivnom smjeru (bizmut, selen) negativna f. Ova je pojava… Nastavi čitati →
fotografija (grčki: foto- svjetlo-, gráfein pisati), trajna slika dobivena djelovanjem svjetla na površinu koja je osjetljiva na svjetlost. Naziv fotografija pripisuje se → Johnu Herschelu 1839. godine iako je francusko-brazilski slikar i izumitelj Hércules Florence već 1834. nazvao fotografijom… Nastavi čitati →
fotokemija, dio fizikalne kemije koji proučava djelovanje svjetlosti u kem. reakcijama, npr. kem. promjene u emulziji pri osvjetljivanju fotografske ploče (fotoliza), pri asimilaciji ugljičnog dioksida u listu biljke (fotosinteza), pri nastajanju slike na mrežnici oka i dr.
fotoliza (grč.), kem. razgradnja tvari pod utjecajem svjetlosti, npr. razgradnja srebrenih halogenida osvjetljivanjem fotografske ploče.
