HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA
Amon ili Amun (egipatski: skriveni), egipatsko i libijsko božanstvo, bog Tebe, staroga i glavnoga grada Egipta od 11. do 21. dinastije; poslije poistovjećen s bogom sunca Raom (Amon-Ra); Grci ga poistovjećivali sa Zeusom.
Amonije Saka (grčki: Ammónios Sakkās), grčki filozof iz Aleksandrije (oko 175 – oko 242). Osnivač novoplatonovske škole. Podučavao samo usmeno, poput Sokrata, a čini se da je nastojao uskladiti Platonova i Aristotelova učenja. Njegova je filozofija poznata po djelima… Nastavi čitati →
Amor ili Kupido, u rimskoj mitologiji, sin Marsa i Venere; bog ljubavi, izjednačen s grčkim bogom → Erosom. On je najmlađi i najljepši među bogovima; prikazuju ga kao gola, krilata dječaka, s koprenom na očima, te lukom… Nastavi čitati →
amoralno (grčki: a ne; latinski: moralis moralan, ćudoredan), nešto što u moralnom smislu nije niti dobro niti zlo, odnosno nedostatak zanimanja za moralni aspekt stvari; ravnodušnost prema moralnosti, izbjegavanje bilo kakvoga etičkoga vrednovanja. Katkad se amoralno uzima kao sinonim za nemoralno.
Amos, jedan od malih proroka u Starom zavjetu i autor Amosove knjige. Po zanimanju pastir, živio je na sjeveru Izraela, vjerojatno oko ←750, u vrijeme nakon pobjede Izraelaca nad Aramejcima. U gradu Tekoji sačuvan mu je grob. U… Nastavi čitati →
Ampel (grčki: Ámpelos), u grčkoj mitologiji, sin satira i nimfe, Dionizijev ljubimac, koji ga je poslije smrti pretvorio u lozu.
Amulije, prema legendi o postanku Rima, sin kralja Proke iz Albe Longe. Zbacio s prijestolja brata Numitora i ubio mu sina, a kćer Reu Silviju prisilio da postane → vestalka; ubili su ga njezini sinovi Romul i Rem, osnivači Rima.
Ana (hebrejski: hannah milosrđe, skraćeno od hananjah Jahve se smilovao) 1. U starozavjetnoj Bibliji, majka proroka Samuela, poznata po lirskom hvalospjevu Jahvi. 2. Sveta, prema kršćanskoj tradiciji i apokrifnoj literaturi, majka Blažene Djevice Marije. Često se prikazuje u umjetnosti,… Nastavi čitati →
Anadiomena (grčki: ánadyoméne koja izranja iz mora), općenit nadimak za grčku božicu Afroditu, proizlazi iz mita o njezinu rađanju iz morske pjene, koji je zabilježio već Heziod. Taj je motiv prisutan u mnogim umjetničkim djelima koja prikazuju Afroditu (Fidija, Apel, Botticelli i dr.).
Anaharzid (grčki: Anákharsis), mudri Skit iz ←VI. stoljeća. Željan znanja putovao svijetom, boravio u Ateni u Solonovo doba i proučavao filozofiju. Po povratku u domovinu pokušao uvesti grčke misterije zbog čega je ubijen. Jedan od najčuvenijih grčkih mudraca.
Anahita, iranska božica kiše, plodnosti i ljubavi; spominje se u Avesti. Njezin je kult bio ukinut u starijem razdoblju Perzije, a obnovljen je tek za vrijeme kralja → Artakserksa II.
anahoreti (grčki: koji se povlači), pustinjaci ranoga kršćanstva (III. i IV. stoljeće), žive uglavnom u Egiptu, Siriji i Palestini. Provode život u strogoj pokori i molitvi od vlastitog rada. Razlikuju se od cenobita i eremita životom u koloniji.
Anaksagora (grčki: Anaksagóras) iz Klazomene, grčki filozof (oko ←500 – Lampsak, oko ←427). Djelovao u Ateni, prijatelj → Periklov, optužen zbog huljenja bogova pobjegao u Lampsak. Iz njegova spisa O prirodi sačuvano je nekoliko važnih fragmenata u… Nastavi čitati →
Anaksarh (grčki: Anáksarkhos) iz Abdere, grčki filozof (←IV. stoljeće). Skeptik, učenik Demokritov i Metrodorov, suvremenik i pratilac Aleksandra Velikog na njegovu putu u Indiju. Preko njega je → Piron upoznao Demokritovu atomistiku. Prema njemu cilj je života ostvarenje sreće.
Anaksimandar (grčki: Anaksímandros) iz Mileta, grčki filozof (oko ←610 – oko ←546). Talesov učenik i nastavljač; bavio se matematikom, astronomijom i geografijom. Jedan od prvih sastavljača spisa O prirodi, od kojega se sačuvao fragment gdje drži… Nastavi čitati →
Anaksimen iz Mileta, grčki filozof (oko ←585 – oko ←528/523). Učenik → Talesov i → Anaksimandrov; pripadnik → miletske škole; drži da je zrak prapočelo svega postojećeg, čijim zgušnjavanjem nastaje voda a razrjeđivanjem vatra,… Nastavi čitati →
analitika (grčki: analytike tehne vještina razrješivanja), prema Aristotelu, vještina razrješivanja misaonih oblika (pojmova, sudova i zaključaka); sinonim za Aristotelovu formalnu logiku; naziv Aristotelovih logičkih djela: Prva analitika o zaključivanju i Druga analitika o dokazivanju, koje čine treći dio… Nastavi čitati →
analiza (grčki) 1. Raščlanjivanje, rastavljanje nekog pojma u njegove oznake; metoda znanstvenog istraživanja, traženje veza uzroka i posljedica te izvođenja zaključka putem raščlambe cjeline na sastavne elemente. 2. knjiž Sastavni dio svih kritičkih, znanstvenih i nastavnih metoda proučavanja književnosti: formalna… Nastavi čitati →
analogija (grčki) 1. Slaganje, podudarnost, sličnoznačnost. 2. filoz Logičko zaključivanje od posebnog na posebno. 3. mat Omjer, sličnost. 4. fiz Podudarnost različitih sustava fizike (električnih, mehaničkih, akustičkih i dr.) s obzirom na njihovo dinamičko ponašanje. 5. lingv Proces izjednačivanja jezičnih (gramatičkih) oblika.
anamneza (grčki: anamnesis sjećanje) 1. filoz Razumska spoznaja kao prepoznavanje; prema Platonu, sjećanje sličnih pojava pri promatranju ovog svijeta, koje je duša motrila u svijetu ideja prije sjedinjenja s tijelom. 2. med Povijest bolesti, skup bolesnikovih navoda i podataka… Nastavi čitati →
