HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA
antropocentrizam (grčki: antropos čovjek; latinski: centrum središte), gledište prema kojemu je čovjek središte svijeta, te osnovni i konačni smisao stvarnosti. Prema Protagorinoj izreci: “Čovjek je mjera svega”, čovjek je izvor filozofskog promatranja.
antropofobija (grčki: antropos čovjek, fobos strah), patološki strah od ljudi, izbjegavanje dodira s ljudima.
antropozofija (grčki), spiritualno-mistično učenje što ga je od 1913. promicao → Rudolf Steiner, rodom iz Donjega Kraljevca u Međimurju. Sadrži elemente kršćanstva i idealističke “filozofije duha”, s primjesama različitih mističnih učenja. Antropozofija naučava da je čovjek duhovno biće sa… Nastavi čitati →
Antun Padovanski, sv., propovjednik i teolog (Lisabon, 15. VIII.? 1195 – Arcella, kraj Padove, 13. VI. 1231). Franjevac, a prije toga kanonik i augustinac u Coimbri. Kratko djeluje kao misionar u Maroku, zatim je profesor teologije i… Nastavi čitati →
Antun Veliki ili Antun Pustinjak, sv., začetnik pustinjaštva (Merakleja, Egipat, 251 – ?, 356). Potječe iz bogate obitelji, s 20 godina rasprodaje imovinu i odlazi u pustinju gdje, stanujući u špilji, provodi samotni život u pokori i molitvi. Nakon… Nastavi čitati →
Anu ili Anum, asirski i babilonski bog neba, preuzet iz sumerske religije, otac i kralj svih bogova; njegov je stan na nebesima i prijestolje na sjevernom krilu neba. Njegov sveti broj 60 očito je povezan s babilonskim seksagezimalnim sustavom.
Anubis, egipatski bog umrlih, čuvar bogova i mrtvaca, pratilac na putu u zagrobni život. Prikazivan u liku psa ili čovjeka s pasjom glavom.
Anzotica, liburnska božica koja je u rimskom razdoblju izjednačena s Venerom. U dva votivna natpisa iz Nina spominje se Anzotica i Venus Anzotica, gdje je pronađen i kip božice u društvu boga Prijapa. Pretpostavlja se da je u tom gradu postojalo njezino svetište.
apage satanas (grčki: odlazi, vraže!), izraz iz novozavjetne Biblije kojim Krist tjera Sotonu u vrijeme kušnje u pustinji. Uobičajena formula kod egzorcizma u Istočnoj i Zapadnoj crkvi. U običnom govoru upotrebljava se u šaljivom i ironičnom smislu.
apagogija (grčki: apagoge odvođenje), u Aristotela, silogizam kojemu je gornja premisa sigurna, a druga samo vjerojatna, pa je i zaključak vjerojatan; apagogički dokaz: dokazivanje neke tvrdnje time što iz suprotne slijedi nemogućnost (deductio ad impossibile) ili besmislica.
apatija (grčki: apatheia neosjetljivost), bezvoljnost, potištenost, ravnodušnost, gubitak čuvstvenosti i afekta, bolesno stanje kod kojega vanjski događaji ne pobuđuju nikakvo subjektivno doživljavanje, javlja se kod duševne zaostalosti, melankolije, depresije, shizofrenije. U stoičkoj filozofiji najviše dobro i najveća vrlina filozofa;… Nastavi čitati →
apeiron (grčki: beskrajno, neograničeno), prema grčkom filozofu Anaksimandru (←VI. stoljeće), prapočelo prirode, neoblikovana prvobitna tvar, vječna i neuništiva, iz koje je sve nastalo i u koju se sve vraća. Odvajanje pojedinih bića od apeirona i samostalno postojanje Anaksimandar drži moralnom… Nastavi čitati →
Apel, Karl-Otto, njemački filozof (Düsseldorf, 15. III. 1922). Profesor filozofije na sveučilištima u Kielu, Saarbrückenu i Frankfurtu na Majni. Zastupnik transcendentalne jezične pragmatike; Kantovo “Ja mislim” Apel proširuje idejom situacijskoga umnog argumentiranja u okviru načelno neograničene komunikacijske… Nastavi čitati →
apercepcija, (latinski: ad k, uz, perceptio shvaćanje), svjesno opažanje, spoznaja, aktivno shvaćanje predodžbenih psihičkih i osjetnih sadržaja. Različito značenje u filozofa: Leibniz je razlikuje od percepcije, koja može biti nesvjesna. Herbart apercepciju shvaća kao psihičko usvajanje novih predodžbi… Nastavi čitati →
Apis (egipatski: Hape, Hapi), u egipatskoj mitologiji sveti bik, utjelovljenje Sunca, nakon smrti se sjedinjuje s Ozirisom; simbol plodnosti i zemljoradnje.
apodiktičan (grčki: apodeiktikos dokazni), u običnom govoru, odrješit, odlučan, siguran; u logici apodiktični sud: kod Aristotela i skolastika dokazni sud za razliku od problematičnoga. Kod Kanta su matematički aksiomi apodiktični jer se temelje na apriornoj svijesti o njihovoj nužnosti.
apokalipsa (grčki: apokalipsis otkrivenje, objava), djelo u kojem se daje proročka vizija budućnosti, tj. svršetka svijeta. Apokaliptičku literaturu nalazimo u judaizmu (proroci Danijel, Ezekijel i dr.), u počecima kršćanstva (osim kanonske Apokalipse Ivanove, apokrifne Apokalipsa Petrova; Apokalipsa… Nastavi čitati →
apokatastaza (grčki: apokátastasis vraćanje u prijašnje stanje), misao o cikličnom vraćanju svijeta na prijašnje stanje, često prisutno u filozofiji kod pitagorejaca, Heraklita, stoika, srednjovjekovnih mistika, Nietzschea. Kod Blanquija apokatastaza je nužan rezultat kombinatorike prirodnih sila. Kod nekih crkvenih otaca… Nastavi čitati →
apolinijski, apolonski ili apolinski, prema imenu boga → Apolona, epitet za sve što je u kulturi razborito, trijezno, harmonično; izraz potječe od → Friedricha Nietzschea. Apolon je suprotstavljen → Dionizu, kojega je mitologija… Nastavi čitati →
apologet (grčki: apologéomai odgovarati, braniti, poricati) 1. Onaj koji brani od napadaja ili zagovara neki nauk ili nazor. 2. Branitelj kršćanske vjere; crkveni pisci II. stoljeća koji su branili kršćanstvo od predstavnika tradicionalnih filozofija i religija (Aristid, Justin, Atenagora,… Nastavi čitati →
