HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA
Noa (hebr. Noah tišina), prema bibl. Knjizi postanka, deseti patrijarh i gl. lik u priči o općem potopu, čije su starije verzije prisutne u mezopotamskim i drugim religijama. Kada se ljudski rod izopačio, Bog ga je odlučio uništiti općim… Nastavi čitati →
noetičko (prema grč. noesis mišljenje, razumijevanje), u filozofiji, ono što pripada misaonom uvidu, djelovanju uma i intuiciji, nasuprot diskurzivnoj spoznaji razuma i osjetilnoj percepciji. Noetička spoznaja najviši je oblik spoznaje u kojem je ona svjesna sama sebe; samosvijest. Takav je… Nastavi čitati →
nominalizam (prema lat.), jedan od smjerova u skolastičkoj filozofiji po kojem opće ideje (univerzalije) ne odgovaraju stvarnosti i nemaju objektivne vrijednosti. Budući da pojmovi uopće ne postoje kao stvarnosti, niti u stvarima niti izvan njih, ljudskom se umu predstavljaju samo… Nastavi čitati →
nomokanon (grč.), zbornik svjetovnih i crkv. prav. propisa koji se koristio za potrebe crkv. sudova, u čiju je jurisdikciju spadalo i donošenje presuda u sporovima iz nasljednog, obiteljskog i bračnog prava. Donosili su ih biz. carevi, a nazvani su po… Nastavi čitati →
nona (lat.) 1. glazb Deveti dijatonski stupanj, disonantni interval između prvog i devetog stupnja dijatonskog niza. Tri su vrste: velika n. (oktava i velika sekunda), mala n. (oktava i mala sekunda) i povećana n. (oktava i povećana sekunda). 2. Deveti… Nastavi čitati →
Norbert, sv. (Norbert Ksantenski), nadbiskup Magdeburga (Gennep ili Xanten, oko 1080 – Magdeburg, 6 .VI. 1134). Svećeničke zavjete primio 1115. Oko 1120. utemeljio u Prémontréu u Francuskoj premonstratenški red (→ premonstratenzi ili norbertinci, nazivani još… Nastavi čitati →
norma (lat.) 1. Standard, obrazac kojim se usklađuje ili vrednuje određeno djelovanje ili ponašanje. 2. Dokument koji određuje odgovarajuće mjerodavno tijelo u kojem se navode pravila, upute, djelovanja, postupanja i sl. → normizacija. 3. filoz Naziv za apriorna pravila… Nastavi čitati →
norne (staronordijski), u germanskoj i nordijskoj mitologiji, božice sudbine, suđenice. Obično se poimence navode Urd (predstavlja prošlost), Verdandi (sadašnjost) i Skuld (budućnost). Kod rođenja određuju tijek čovjekova života. Donekle su srodne valkirama.
Norström, Vitalis, švedski filozof (Åmål, 29. I. 1856 – Alingsås, 29. XI. 1916). Profesor u Göteborgu; bavio se pretežito filozofijom kulture. Pod utjecajem H. Rickerta i E. Macha razvio osebujnu personalističku filozofiju. Religija je pretpostavka… Nastavi čitati →
Nostradamus (pr. ime Michel de Nostre-Dame), franc. astrolog (Saint-Rémy-de-Provence, 14. XII. 1503 – Salon-de-Provence, 2. VII. 1566). Doktorirao medicinu u Montpellieru. Istaknuo se kao liječnik u vrijeme kuge u juž. Francuskoj 1546–47. Proučavao astrologiju; autor jednog… Nastavi čitati →
noumenon (grč.), u filozofiji, spoznaja koja se postiže mišljenjem, suprotno od osjetilne spoznaje. U Platona su ideje koje oblikuju stvarnost prisutne isključivo u mišljenju, za razliku od osjetilnih, zornih pojava (grč. phainomenon). Kod Kanta n. je ono što se,… Nastavi čitati →
novicijat (novolat.), novaštvo; u kat. redovništvu, početno razdoblje redovničkog života prije polaganja zavjeta, ili rok kušnje i upoznavanja pravila određenog reda ili kongregacije; priprava za redovnički život. Obično traje jednu godinu, u nekim redovničkim zajednicama dvije.
novohegelizam, u filozofiji, struja unutar idealizma s kraja XIX. i početka XX. stoljeća, osobito na temelju kritičkoga tumačenja Hegelove misli. Javlja se u Njemačkoj, Nizozemskoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Italiji. U Njemačkoj se pojavljuje kao reakcija na lijevohegelovce i na… Nastavi čitati →
novokantovstvo ili novokriticizam, smjer u filozofiji, nastao u posljednjim desetljećima XIX. stoljeća unutar novoidealizma i kao reakcija na postkantovske metafizičke i scijentističko-pozitivističke sustave. Pod geslom “Natrag Kantu!” smjer nastoji razumjeti njegovu misao kao odbacivanje metafizike i ponovno utemeljenje filozofije… Nastavi čitati →
novopitagorizam, religiozno-filoz. smjer helenističkog (rimskog) razdoblja (←I. st. – IV. st.), koji u sebi ujedinjuje staropitagorejsku, ali i platonovsku i aristotelovsku misaonu baštinu, te stoicizam i neke ist. kultove. Najznačajniji su predstavnici Nigidije Figul, Apolonije iz Tijane, Nikomah iz… Nastavi čitati →
novoplatonizam, filoz. smjer koji djeluje od III. do VI. st. Započinje s Amonijem Sakom (o. 175–242), ali njegov je pravi osnivač Plotin (204–269), najveći mislilac tog razdoblja. Poziva se na Platona, ali je u svojim spekulativnim sustavima s platonizmom… Nastavi čitati →
novopozitivizam, filozofski smjer nastao 1930-ih godina u okviru novovjekovnog pozitivizma, nazivan još logički pozitivizam ili logički empirizam. Kao reforma staroga pozitivizma razvija se uglavnom u okviru → Bečkoga kruga (M. Schlick, R. Carnap, O. Neurath i dr.). Jednako… Nastavi čitati →
novoskolastika ili novotomizam, smjer u filozofiji koji označava obnovu skolastičke filozofije, odn. filozofije T. Akvinskog, na prijelazu XIX. i XX. st. i u prvoj pol. XX. st. Osim pov. istraživanja srednjovj. duhovnog života, smjer je označavao ponovno utemeljenje metafizike… Nastavi čitati →
nuncij (lat.) 1. Papinski poslanik (veleposlanik) pri nekoj vladi (apostolski n.); nuncijatura, papinsko poslanstvo/veleposlanstvo. 2. pov Izaslanik Hrv. sabora na višem saboru (u habsburškoj državi).
