HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA
omen (lat.), u vjerovanju starih Rimljana, pojava ili događaj protumačeni kao predznak, znamenje da će se nešto dobro ili loše dogoditi (lat. bonum omen: dobar znamen; malum omen: loš znamen). Vjera u o. potječe iz predodžbe o magičnoj,… Nastavi čitati →
Omerbašić, Ševko, muftija (Ustikolina, kraj Goražda, BiH, 9. VI. 1945). Studirao u Benghaziju (Libija); od 1975. do 2012. zagrebački imam, vodio izgradnju Islamskoga centra u Zagrebu. Glavni imam i potom predsjednik Mešihata za Hrvatsku i Sloveniju (1990–95);… Nastavi čitati →
Omfala (grč. Omphálē), u grč. mitologiji, okrutna lidijska kraljica, kći kralja Jardana i žena gorskoga boga Tmola. Nakon što je Heraklo ubio Ifita, morao je prema delfijskom proročanstvu služiti Omfali kao rob tri godine.
omfalos (grč.), u ant. Grčkoj, svaka pupkolika izbočina u sredini plohe (npr. na sredini štita); kultni objekt u obliku čunjasta kamena, u Apolonovu hramu u Delfima koji su držali središtem, “pupkom” zemlje.
Onan (hebr.), u Bibliji, sin Judin, koji je morao sklopiti leviratski brak s Tamarom, udovicom starijeg brata Era. Budući da nije htio s njom imati djecu, “ispuštao je sjeme na zemlju”. Time je uvrijedio Jahvu pa ga je dao… Nastavi čitati →
ontologija (grč.), u filozofiji, nauk o bitku, učenje o biću (grč. on he on; lat. ens ut ens). S obzirom na samu stvar, njezini korijeni sežu do Aristotelove “prve filozofije”, koja ne promatra biće pod nekim ograničenim vidom,… Nastavi čitati →
ontologizam filoz Učenje po kojem čovjek posjeduje neposrednu i izravnu intuiciju bitka ili Boga i nju postavlja u temelj svake druge spoznaje. Teorija po kojoj ljudski um iz ideje i općeg izvodi postojeće i pojedinačno. O. ima korijenje u augustinsko-franjevačkoj… Nastavi čitati →
opat (od aramejskog abba, preko kasnolat. abbas otac), naslov u Kat. crkvi. Poglavar samostana monaških redova (benediktinaca, cistercita, trapista, kartuzijanaca i dr.) koji imaju rang opatije. Bira se obično doživotno i izravno je odgovoran papi. Prelat koji upravlja nekim… Nastavi čitati →
opatica 1. Poglavarica ženskoga benediktinskoga samostana. 2. Kat. redovnica.
opatija (lat. abbatia), u Kat. crkvi, samostanska monaška zajednica redovnika benediktinskih pravila (benediktinaca, cistercita, trapista i dr.), kojom upravlja opat ili opatica. Označava također kompleks samostanskih zgrada i pripadnih posjeda; crkva koja je nekad bila samostanska. Prema pravilu mora… Nastavi čitati →
opažanje, u filozofiji, zamjećivanje osjetilima, doživljaj prisutnog predmeta; čin kojim čovjek spaja aktualne osjete u jednu cjelinu. U širem smislu svaki spoznajni čin (→ percepcija). U znanosti, postupak koji sustavno i kritički promatra i proučava određeni predmet i… Nastavi čitati →
operacionalizam, pravac u kritičkoj teoriji znanosti koji je uveo P. W. Bridgeman (Logika moderne fizike, 1927), a naučava da se fizikalni pojmovi definiraju kroz odgovarajuće eksperimentalne operacije i postupke mjerenja. Zakoni i pojmovi ne postoje nezavisno, sami po… Nastavi čitati →
opozicija (lat.) 1. astron Trenutak u kojem se planet, gledano sa Zemlje, nalazi nasuprot Suncu, tj. na crti koja spaja Sunce i Zemlju. U o. mogu biti samo vanj. planeti, dok unutarnji (oni koji su bliži Suncu nego Zemlji) ne… Nastavi čitati →
Ops (prema lat. ops moć, obilje, bogatstvo), u rim. mitologiji, božica plodnosti, osobito usjeva i žetve. Žena boga sjetve i ratarstva Saturna.
opsjednutost, stanje u kojem se nađe čovjek kada ga zaposjednu nadnaravne duhovne sile. U nekim religijama označava obuzetost mračnim okultnim ili demonskim silama. Vjerovanje u o. čovjekova duha prisutna je u asirsko-babilonskoj religiji, u Bibliji, rjeđe u Starom… Nastavi čitati →
optimizam (lat. preko franc.), općenito, životni stav ili sklonost da se u svim događajima pronalazi dobra strana i da se vjeruje u dobar ishod stvari; suprotno → pesimizam. U filozofiji, učenje po kojem u biti svijeta i pojava, u… Nastavi čitati →
Opus Dei, katolička laička ustanova posvećena života (punim imenom: Societas sacerdotalis Sacrae Crucis et Opus Dei – Svećenička družba svetoga Križa i djelo Božje). Svećenička udruga s većinskim članstvom među svjetovnjacima. Osnovao ju je 1928. u Madridu Josemaría Escrivá… Nastavi čitati →
oratorij (latinski oratorium, od orare moliti) 1. U katoličkim crkvama, prostorija određena za molitvu, bogoslužje i pobožne vježbe u stanu, kući, dvorcu ili eremitariju; privatna kapela, za razliku od crkve koja služi javnom bogoslužju. Obično se podizao za neku redovničku… Nastavi čitati →
oratorijanci (latinski: Confederatio oratorii S. Philippi Nerii, Konfederacija oratorija sv. Filipa Nerija), katolička slobodna kongregacija svećenika bez zavjeta. Osnovao ju je 1564. u Rimu → sv. Filip Neri, odobrio 1575. papa Grgur XIII. i potvrdio… Nastavi čitati →
ordalije (srednjovj. lat.), u starogermanskom pravu, naziv za Božje sudove; srednjovj. sudski postupak kod germanskih naroda; sastojao se u tome da je optuženi dokazivao svoju krivnju ili nevinost tako da je morao izdržati neke po život opasne kušnje, ovisno o… Nastavi čitati →
