HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA
Agata, sv., mučenica sa Sicilije (III. stoljeće). Lijepa kršćanka koju upravitelj Kvintijan u vrijeme Decijeva progona (251) prisiljava da se odrekne kršćanstva; mučena tako što su joj odrezane grudi i bačena u vatru; čudom se spasila, ali prema vlastitim… Nastavi čitati →
agatodemon (grčki: Agathodaímōn), po vjerovanju starih Grka: dobri duh koji čuva svakog čovjeka, svaku kuću, općine i države. Jednak njemu kod Rimljana je Bonus Eventus.
Agaton (latinski: Agatho), sveti, papa (od 678. do 681). Rodom sa Sicilije. Oko 679. godine, prema podacima Konstantina Porfirogeneta, sklopio ugovor s Hrvatima o nenapadanju na susjedne narode. Osudio monoteletsku herezu.
Agej ili Hagaj, jedan od dvanaest starozavjetnih malih proroka; nakon povratka iz perzijskog progonstva potiče na obnovu hrama.
agenda (latinski) 1. Podsjetnik, notes, rokovnik u koji se unose poslovne bilješke. 2. U Evangeličkoj crkvi, liturgijska knjiga, priručnik za pastora koji sadrži propisane molitve i obredne obrasce. 3. Program rada (Agenda 2000).
Agenor (grčki: Agénōr), prema grčkoj mitologiji, sin Posejdona, boga mora i Libije; osnivač grada Tira, praotac Feničana. Kada mu je Zeus u obliku bika oteo kćer Europu, poslao je u potragu za njom sinove Kadma, Feniksa, Kiliksa, Fijneja i Tasa.
aggiornamento (talijanski: posuvremenjivanje), nastaje u vrijeme pape Ivana XXIII. u Katoličkoj crkvi kao zahtjev za prilagođivanjem potrebama modernog vremena. Uvode se reforme u liturgiji (narodni jezik i dr.), u organizaciji crkvene uprave (decentralizacija), te ostvaruju novi odnosi prema drugim vjerskim… Nastavi čitati →
Aglaja (grčki: Aglaía), u grčkoj mitologiji, najmlađa od triju Gracija; božica dražesti, ljupkosti.
Aglaura (grčki: Áglauros), u grčkoj mitologiji, kći atenskoga kralja Kekropa; žrtvovala se za domovinu, na traženje proroštva, bacivši se sa stijene; na obronku Akropole podignuto joj je svetište gdje su atenski mladići polagali vojničku (efepsku) zakletvu.
agnec (staroslavenski: jaganjac), u pravoslavnoj liturgiji, dio kvasnoga posvećenog kruha koji se prinosi kao žrtva; agnec u četvrtastom pečatu ima grčki natpis IXNH (Isus Krist pobjeđuje).
Agneza, sv. (latinski: Agnes, hrvatski: Janja), mučenica (III. stoljeće). Djevojčica iz Salerna i Rima koja je s trinaest godina svoj život stavila u službu kršćanstva; odbivši se udati za sina rimskog prefekta, podvrgnuta poniženjima i mukama, na kraju joj jedan… Nastavi čitati →
Agni, staroindijsko vedsko i brahmansko božanstvo vatre, jedno od najmoćnijih božanstava; bog plamenog sunca, čuvar domaćeg ognjišta i žrtvene lomače; posrednik između ljudi i bogova, neba i zemlje.
agnosticizam (grčki: agnoston neshvatljivo), općenito mišljenje koje negira mogućnost spoznaje objektivno postojećeg svijeta. U filozofiji nazor prema kojemu je nemoguća spoznaja neosjetilnog i nepojavnog svijeta, posebice spoznaja Božje opstojnosti i ljudske duše. Prvi ga formulira engleski prirodoslovac Thomas Henry… Nastavi čitati →
Agnus Dei (latinski), jaganjac Božji, prema Evanđelju simbolično ime za Krista kojim ga je nazvao Ivan Krstitelj. U literaturi i ikonografiji Agnus Dei (janje s nimbusom, križem, zastavom, kaležom) najčešći je simbol Krista otkupitelja. U katoličkoj misi (Jaganjče Božji), trostruki zaziv prije pričesti.
agon (grčki) 1. Borba, natjecanje, takmičenje; Roger Caillois smatra ga jednim od osnovnih principa na kojima se zasnivaju neke vrste igara. 2. U antičkoj Grčkoj športsko natjecanje ali i natjecanje u glazbenoj umjetnosti koje se odvijalo na javnoj svečanosti; nagrada… Nastavi čitati →
agonistički instinkt, borbeni nagon svojstven životinjama i čovjeku; osobito je izražen pri spolnom odabiranju kod borbe mužjaka za ženku.
agresivnost 1. Karakterno svojstvo pojedinca koje se očituje u sklonosti prema napadanju, nasilju, svadljivosti, šokiranju društvene okoline i sl. 2. Biopsihološko svojstvo utemeljeno na instinktu samoodržanja i težnji za afirmacijom ličnosti; očituje se u činu nasilja na sve što sprječava… Nastavi čitati →
Agricola, Johann (pravo ime Johann Schneider, latinski: Sartor), njemački reformator (Eisleben, 20. IV. 1494 – Berlin, 22. IX. 1566). Za vrijeme studija u Wittenbergu upoznaje Martina Luthera i postaje njegov pristaša i tajnik (1519). Kao upravitelj… Nastavi čitati →
Agricola, Mikael, finski književnik i reformator (Pernaja, oko 1510 – Uuskirkko, 9. IV. 1557). Utemeljitelj finskoga književnog jezika. Kao mladić slušao u Wittenbergu u Njemačkoj Lutherova i Melanchthonova predavanja i počeo prevoditi Novi zavjet. Objavljuje prvu… Nastavi čitati →
Agricola, Rodolfus (pravo ime Roelof Huysman), nizozemski humanist, filozof, slikar, glazbenik (Baflo, kraj Groningena, 23. VIII. 1443 – Heidelberg, 27. X. 1485). Protivnik skolastike i predstavnik renesansnog duha. Utjecao svojim djelima na Philippa Melanchthona. Glavna djela:… Nastavi čitati →
