HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA
Hipatija (grčki Hypatía), grčka filozofkinja i matematičarka (Aleksandrija, oko 370 – Aleksandrija, oko 415). Kći matematičara Teona iz Aleksandrije. Pristaša Platonove filozofije te voditeljica filozofske škole u Aleksandriji. Oko nje se okupljao nekršćanski krug filozofa u Aleksandriji. Za protupoganskih… Nastavi čitati →
Hiperborejci (grč. Hyperbóreioi), prema grč. mitologiji, narod koji je živio na S Europe, u vječnom suncu, obilju i trajnom miru, no do njihove zemlje nije se moglo doći niti morem niti kopnom. U svojim djelima spominju ih Eshil i Herodot.
Hiperion (grč. Hyperíôn), u grč. mitologiji, jedan od titana, sin Urana i Geje. Oženio se sestrom Tejom s kojom je imao sinove Eosa (Zora), Selena (Mjesec) i Helija (Sunce), “koji obasjavaju sve smrtnike i besmrtnike što sjede na beskrajnom… Nastavi čitati →
Hipermestra (grč. Hypermēstra) ili Hipermnestra, u grč. mitologiji, jedna od 50 danaida koja, usprkos nalogu svojeg oca Danaja, jedina nije ubila u prvoj bračnoj noći Linkeja, jednog od 50 Egiptovih sinova, prigodom skupne ženidbe. Tako je Linkej ipak… Nastavi čitati →
Hipija iz Elide (grč. Hippías), grč. filozof i enciklopedist (←V – ←VI. st.). Pripadnik utjecajnijih nosilaca sofističkog pokreta. Putovao cijelom Grčkom, bio je diplomat u službi svojega grada. Njegova sposobnost da odgovori na svako pitanje postala je legendarna jer… Nastavi čitati →
Hipnos (grč. Hýpnos), u grč. mitologiji, personifikacija i božanstvo sna, sin Noći i blizanac boga Smrti Tanata, s boravio u podzemlju; imao moć da svakoga uljulja u san. Uspavao je i Zeusa na Herinu molbu.
Hipogrif, u grč. mitologiji, fantastična životinja koja ima konjsko tijelo i orlovsku glavu. Mit je od Vergilija preuzeo Ariosto u ep Bijesni Orlando. Katkad se naziva i Pegazom.
Hipokamp (grč. Híppókampos), u grč. mitologiji, morski konj kojemu donji dio tijela prelazi u riblji rep. Često se dovodi u vezu s Posejdonom, nerejidama i dr. Čest motiv u ant. slikarstvu, os. na vazama.
Hipokrene, u grč. mitologiji, čuveni izvor na brdu Helikonu u Beociji na kojemu su se rado okupljale muze. Izvor je nastao tako što je Pegaz kopitom udario po stijeni i počela je teći voda. Od toga i ime koje znači “konjski izvor”.
Hipolit (grč. Hippolýtos), u grč. mitologiji, sin Tezeja i Amazonke Antiope (Hipolite). Odbivši maćehu Fedru koja se u njega zaljubila, ova ga lažno optuži Tezeju, na čiju molbu ga Posejdon kažnjava smrću. Fedra se poslije od žalosti ubije. Mit,… Nastavi čitati →
Hipolit Rimski, crkv. naučitelj (Grčka, o. 170 – Sardinija, 235). Svećenik u Rimu, kao pobornik rigorizma dolazi u sukob s papom Kalistom, a pristaše ga izabiru za biskupa. Prvi protupapa u povijesti Crkve. Car Maksimin prognao ga je na… Nastavi čitati →
hipomanija (grč.), bolesno duševno stanje izraženo prevelikim veseljem i aktivnošću, te bujicom misli.
hipostaza (grč. podloga, osnova, bit) 1. filoz Srodan izraz supstanciji, biti i dr. Obično označava trajnu metafizičku osnovu stvari, za razliku od njezinih promjenjivih svojstava. Hipostazirati znači zamišljati neko svojstvo (pojam, apstrakciju) kao stvarno biće. 2. U kršć. teologiji, izraz… Nastavi čitati →
hipoteza (grč. podloga, osnova, bit), izraz u logici koji označava sud za koji pretpostavljamo da je istinit, kako bismo s pomoću njega mogli tumačiti i objašnjavati niz činjenica. H. uvijek ima karakter veće ili manje vjerojatnosti ovisno o tome koliko… Nastavi čitati →
hiromantija (grč. heir ruka, manteia vračanje), proricanje i gatanje iz ruke, oblika dlana i crta na dlanovima. Pojedine crte ili anatomske osobine ruke interpretiraju se tako što se povezuju s mentalnim i moralnim sklonostima pojedinca, te tijekom njegova budućeg života.… Nastavi čitati →
Hiron (grč. Kheírôn), u grč. mitologiji, mudri kentaur, sin Kronov, pola čovjek, pola konj. Bio je vješt liječnik, glazbenik, prorok, astronom, začetnik je botanike i farmacije. Odgajao je Herakla, Tezeja i dr. Heraklo ga je nehotice ranio otrovnom strjelicom.… Nastavi čitati →
hirotonija (grč.), rukopolaganje, rukopoloženje, ređenje svećenika ili episkopa u pravoslavlju.
histerija (prema grč. hystera maternica), vrsta psihoneuroze kod koje različite duševne suprotnosti izazivaju duševne i tjelesne reakcije (neosjetljivost dijela tijela, grčevi, drhtanje, frigidnost, osjećaj gušenja, prisilni smijeh i plač, nesvijest itd.). Osobe koje boluju od histerije imaju karakteristične tjelesne simptome:… Nastavi čitati →
historicizam (historizam, historijski ili pov. stilovi) 1. lik Pojava u eur. umjetnosti XIX. st. nastala romantičarskim buđenjem zanimanja za prošlost i intenzivne brige za čuvanje spomenika kulture, a time i velikih restauratorskih zahvata (Viollet-Le-Duc u Francuskoj). H. se povodi za… Nastavi čitati →
historizam, shvaćanje i istraživanje stvari i pojava (prirodnih, društvenih i duhovnih) sa stajališta pov. razvitka i zbivanja. Shvaćanje čovjeka i svijeta (os. društv. egzistencije čovjeka) u pov. dimenziji javlja se s novim vremenom (poslije Franc. revolucije), premda elemente historizma… Nastavi čitati →
